Kolumne
DA – ZA REZOLUCIJU O GENOCIDU U SREBRENICI, BEZ BILO KAKVIH DALJIH RASPRAVA NA OVU TEMU!
|
|
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 17. May 2024. 19:05:43
Evo, upravo ovih dana slušamo na TV medijima u štampi, te pratimo i diskusije u Generalnoj skupštini UN-a, veoma intezivne rasprave o aktuelnoj REZOLUCIJI O SREBRENICI.
Upravo, zahvaljujući aljazeera.net imao sam priliku u više navrata pročitati nacrt sadržaja ove Rezolucije, te posebno njene zaključke sadržane u 7 tačaka;
Rezolucijom se:
1. Odlučuje 11. juli proglasiti Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995, koji će se obilježavati svake godine;
2. Bezrezervno osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja, te potiču države članice da poštivaju utvrđene činjenice, uključujući razvijanje odgovarajućih programa kroz svoje obrazovne sisteme, idući u pravcu sprječavanja negiranja i iskrivljavanja, te ponavljanja genocida u budućnosti;
3. Također bez rezerve se osuđuju radnje koje veličaju one koji su osuđeni za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid pred međunarodnim sudovima, uključujući odgovorne za genocid u Srebrenici;
4. Ističe važnost dovršetka procesa pronalaženja i identificiranja preostalih žrtava genocida u Srebrenici i u skladu s njima se dostojanstveno ukopanju, te se poziva na nastavak procesuiranja počinitelja genocida u Srebrenici koji se tek trebaju suočiti s pravdom;
5. Potiču se sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, prema potrebi, i međunarodnog običajnog prava o sprječavanju i kažnjavanju genocida, s dužnim obzirom na relevantne odluke Međunarodnog suda pravde;
6. Zahtijeva se od generalnog sekretara da uspostavi program informiranja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi”, koji započinje svoje djelovanje pripreme za 30. godišnjicu 2025, te se također traži od generalnog sekretara da ovu rezoluciju iznese u javnost svim državama članicama, organizacijama sistema UN-a i organizacijama civilnog društva za odgovarajuće poštivanje;
7. Poziva sve države članice, organizacije sistema UN-a, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući
nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne učesnike na obilježavanje Međunarodnog dana, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. kao i odgovarajuće aktivnosti obrazovanja i podizanja javne svijesti.
Hvala svim medijima, koji su nam omogućili da pročitamo ovaj sadržaj, što me lično kao čestitog i iskrenog građanina ove nam naše lijepe i jedine domovine Bosne i Hercegovine, svojom pripadnošću ovim istim sugrađanima pravoslavnog roda i poroda, a teško mi je reći da pripadam ovome srpskome rodu, pobudilo je u meni trenutne osjećaje najveće drskosti, nemoral a i životinjski poriva u negiranju ovoga dokumenta i njegovog sadržaja od strane svih velikosrpskih izroda i tobožnjih nekih njihovih prijatelja!
Užasni genocid koji se dogodio u Srebrenici, nad našim vrlim i dobrim komšijama Bošnjacima ili pripadnicima islamske vjeroispovjesti, upravo i zaslužuje ovakvu osudu bez bilo kakvih rasprava, ma od koga dolazile.
Cio sadržaj u ovim zaključcima, upravo ukazuje i na naš cjeloviti human i dobroljudski prilaz osudi ovoga stravičnog čina, tako da se niti jednom zaključku niti pera može odbiti, a nikako bilo šta zamjeriti.
Lično bih bio daleko oštriji i rigorozniji, s obzirom na doživljenu i preživljenu agresiju na naše građane, sa istoka i sa zapada od starne naših susjeda i komšija, kao i domaćih nacionalista iz redova njihovoga roda.
Radi prisjećanja, iz toga perioda u mome gardu Mostaru u njegovom centru na kući jednog uglednog Srbina, nekadašnjeg trgovca, po prezimenu Peško bilo je crnim grafitom ispisana poruka: “ Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom“!
Istina je, da to i nisam istoga trenutka shvatio sadržaj i značenje ove poruke, ali su naredni događaji i dešavanja do procesa genocida, upravo ogolila i značaj i duboko rezonovanje, onih koji su je napisali.
S obzirom, da rođenu majku nisam niti zapamtio, ali sam ostao svjestan i ponosan na odgoj i obrazovanje, koje mi je priuštila moja rođena tetka i njojzi Velika i iskrena zahvalnost, što me ustrojila ne kao Srbina, već čovjeka i veliku ljudinu, koji i danas o ovome pitanju nužnosti ovakve REZOLUCIJE samo sa iskrenom željom i pohvalama svim dobro namjernim ljudima čovječanstva i njihovim prestavnicima u vlasti, omogućavaju da je podrže jednogalsno i private, za naše zajedničko dobro i našu sudbinu.
center>
U ovome trenutku, primoran sam prisjetiti se i našeg književnika Dobrice Ćosića, koji je tako izvrsno i opisao srpski naš rod, kojem nažalost i sami lično mu pripadamo.
Protivljenje Srbije i RS-a
“Srbija i entitet Republika srpska u BiH se protive Rezoluciji, a u UN-u ponajprije računaju na podršku Rusije i Kine te prijateljskih zemalja Afrike i Južne Amerike.
Rusija je 2015. u Vijeću sigurnosti UN-a blokirala usvajanje rezolucije o osudi genocida u Srebrenici koju je predložila Velika Britanija, a podržale su je Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije.
Pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu (ICJ) masovni zločin u Srebrenici označen je kao genocid koji su počinili pripadnici vojske Republike srpske, a Srbija (tada u zajednici s Crnom Gorom) označena je kao odgovorna što nije učinila ništa da se genocid spriječi i da kazni počinitelje.
Za genocid i zločine u Srebrenici nad više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka pred međunarodnim sudovima, uključujući i UN-ov Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, osuđeno je više od 50 osoba na više od 700 godina zatvora. Među osuđenim na doživotne kazne zatvora su i prvi predsjedik Republike srpske Radovan Karadžić i general vojske Rs-a Ratko Mladić.” / IZVOR: AL JAZEERA I AGENCIJE/
Dakle, Međunarodni sud pravde je izrekao svoje stavove i izrekao kazne pojedincima, zločincima, bez kolektivne odgovornosti.
Međutim, istina je da je bez ove kolektivne odgvornosti ostala na djelu individualna odgovrnost i istinska kolektivna mržnja, koja se ovakvim suludim stavovima sadašnjih velikosrpskih nacionalističkih vlastodržaca i neće moći obuzdati, kako bi se nadali istini, povjernju i pomirenju među narodima, a praštanje je za sada samo misaona imenica u glavama naših građana.
Nadati se da će usvajanje ove REZOLUCIJE i realizacija njenih zaključaka, istinski ublažiti ove relacije i međusobne odnose, za neka bolja vremena, napretkom informacione tehnologije i sopstvenom promjenom mnogih čipova naših ljudskih memorija.
Upravo, zahvaljujući aljazeera.net imao sam priliku u više navrata pročitati nacrt sadržaja ove Rezolucije, te posebno njene zaključke sadržane u 7 tačaka;
Rezolucijom se:
1. Odlučuje 11. juli proglasiti Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995, koji će se obilježavati svake godine;
2. Bezrezervno osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja, te potiču države članice da poštivaju utvrđene činjenice, uključujući razvijanje odgovarajućih programa kroz svoje obrazovne sisteme, idući u pravcu sprječavanja negiranja i iskrivljavanja, te ponavljanja genocida u budućnosti;
3. Također bez rezerve se osuđuju radnje koje veličaju one koji su osuđeni za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid pred međunarodnim sudovima, uključujući odgovorne za genocid u Srebrenici;
4. Ističe važnost dovršetka procesa pronalaženja i identificiranja preostalih žrtava genocida u Srebrenici i u skladu s njima se dostojanstveno ukopanju, te se poziva na nastavak procesuiranja počinitelja genocida u Srebrenici koji se tek trebaju suočiti s pravdom;
5. Potiču se sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, prema potrebi, i međunarodnog običajnog prava o sprječavanju i kažnjavanju genocida, s dužnim obzirom na relevantne odluke Međunarodnog suda pravde;
6. Zahtijeva se od generalnog sekretara da uspostavi program informiranja pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi”, koji započinje svoje djelovanje pripreme za 30. godišnjicu 2025, te se također traži od generalnog sekretara da ovu rezoluciju iznese u javnost svim državama članicama, organizacijama sistema UN-a i organizacijama civilnog društva za odgovarajuće poštivanje;
7. Poziva sve države članice, organizacije sistema UN-a, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući
nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne učesnike na obilježavanje Međunarodnog dana, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. kao i odgovarajuće aktivnosti obrazovanja i podizanja javne svijesti.
Hvala svim medijima, koji su nam omogućili da pročitamo ovaj sadržaj, što me lično kao čestitog i iskrenog građanina ove nam naše lijepe i jedine domovine Bosne i Hercegovine, svojom pripadnošću ovim istim sugrađanima pravoslavnog roda i poroda, a teško mi je reći da pripadam ovome srpskome rodu, pobudilo je u meni trenutne osjećaje najveće drskosti, nemoral a i životinjski poriva u negiranju ovoga dokumenta i njegovog sadržaja od strane svih velikosrpskih izroda i tobožnjih nekih njihovih prijatelja!
Užasni genocid koji se dogodio u Srebrenici, nad našim vrlim i dobrim komšijama Bošnjacima ili pripadnicima islamske vjeroispovjesti, upravo i zaslužuje ovakvu osudu bez bilo kakvih rasprava, ma od koga dolazile.
Cio sadržaj u ovim zaključcima, upravo ukazuje i na naš cjeloviti human i dobroljudski prilaz osudi ovoga stravičnog čina, tako da se niti jednom zaključku niti pera može odbiti, a nikako bilo šta zamjeriti.
Lično bih bio daleko oštriji i rigorozniji, s obzirom na doživljenu i preživljenu agresiju na naše građane, sa istoka i sa zapada od starne naših susjeda i komšija, kao i domaćih nacionalista iz redova njihovoga roda.
Radi prisjećanja, iz toga perioda u mome gardu Mostaru u njegovom centru na kući jednog uglednog Srbina, nekadašnjeg trgovca, po prezimenu Peško bilo je crnim grafitom ispisana poruka: “ Hvala ti majko, što me nisi rodila Srbinom“!
Istina je, da to i nisam istoga trenutka shvatio sadržaj i značenje ove poruke, ali su naredni događaji i dešavanja do procesa genocida, upravo ogolila i značaj i duboko rezonovanje, onih koji su je napisali.
S obzirom, da rođenu majku nisam niti zapamtio, ali sam ostao svjestan i ponosan na odgoj i obrazovanje, koje mi je priuštila moja rođena tetka i njojzi Velika i iskrena zahvalnost, što me ustrojila ne kao Srbina, već čovjeka i veliku ljudinu, koji i danas o ovome pitanju nužnosti ovakve REZOLUCIJE samo sa iskrenom željom i pohvalama svim dobro namjernim ljudima čovječanstva i njihovim prestavnicima u vlasti, omogućavaju da je podrže jednogalsno i private, za naše zajedničko dobro i našu sudbinu.
center>
U ovome trenutku, primoran sam prisjetiti se i našeg književnika Dobrice Ćosića, koji je tako izvrsno i opisao srpski naš rod, kojem nažalost i sami lično mu pripadamo.
“Srbija i entitet Republika srpska u BiH se protive Rezoluciji, a u UN-u ponajprije računaju na podršku Rusije i Kine te prijateljskih zemalja Afrike i Južne Amerike.
Rusija je 2015. u Vijeću sigurnosti UN-a blokirala usvajanje rezolucije o osudi genocida u Srebrenici koju je predložila Velika Britanija, a podržale su je Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije.
Pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu (ICJ) masovni zločin u Srebrenici označen je kao genocid koji su počinili pripadnici vojske Republike srpske, a Srbija (tada u zajednici s Crnom Gorom) označena je kao odgovorna što nije učinila ništa da se genocid spriječi i da kazni počinitelje.
Za genocid i zločine u Srebrenici nad više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka pred međunarodnim sudovima, uključujući i UN-ov Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, osuđeno je više od 50 osoba na više od 700 godina zatvora. Među osuđenim na doživotne kazne zatvora su i prvi predsjedik Republike srpske Radovan Karadžić i general vojske Rs-a Ratko Mladić.” / IZVOR: AL JAZEERA I AGENCIJE/
Dakle, Međunarodni sud pravde je izrekao svoje stavove i izrekao kazne pojedincima, zločincima, bez kolektivne odgovornosti.
Međutim, istina je da je bez ove kolektivne odgvornosti ostala na djelu individualna odgovrnost i istinska kolektivna mržnja, koja se ovakvim suludim stavovima sadašnjih velikosrpskih nacionalističkih vlastodržaca i neće moći obuzdati, kako bi se nadali istini, povjernju i pomirenju među narodima, a praštanje je za sada samo misaona imenica u glavama naših građana.
Nadati se da će usvajanje ove REZOLUCIJE i realizacija njenih zaključaka, istinski ublažiti ove relacije i međusobne odnose, za neka bolja vremena, napretkom informacione tehnologije i sopstvenom promjenom mnogih čipova naših ljudskih memorija.
