Danas dok s ponosom osjećam miris pobjede palestinskog naroda. Danas kad jedna mala skupina iskrenih, odlučnih i odvažnih čita lekciju dostojanstva Svijetu. Danas kad je moguće biti sudionikom bitke i pobjede na Bedru, tako što će se ostati uspravne kičme, čvrste odluke da se pruži otpor okupatoru i zločincima. Danas kad čast svoj grunt i katastar ispisuje u Palestini, osjećam sreću što ummet kojem pripadan ima takve insane. Tu malu skupinu, koja je svjesna da se jednom umire i dva puta živi. Koja je svjesna da je Allahova zadnja i da je On taj jedini pomagač, da pobjeda nije u oružju, i na čijoj je strani Amerika, nego je pobjeda u jekinu i na čijoj je strani Allah.

Ali osjećam i tugu, što moj narod, koji je samo trideset godina prije bio svjetionik časti, dostojanstva i odluke koju smo očitovali u misli našeg Predsjednika Alije Izetbegovića „Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo“, postade narod poniženja, narod koga je nemoguće pobijediti u ratu, ali ga je sasvim lahko kupiti u miru. Danas, dok nam državu vode, najgori među nama, oni koji su daleko od časti, ponosa i dostojanstva, osjećam stid i odgovornost, ali i postavljam pitanje. Kako smo mogli sebi dozvoliti da državu koju smo odbranili, i životima najčasnije generacije platili, predamo u ruke izdajnika, koji je za ništa predaju u ruke dušmana.

Dok palestinski narod osjeća miris pobjede, dok osjeća da je svaka kap krvi šehida dala plod, gledam kako po krvi naših šehida gaze najveći moralni odroni, kako se prodaje najsvetije što se može imati, a to je država, to je emanet šehida.

Od svjetionika časti došli smo do tamnice najgorih poroka. Državu nam vode dezerteri, mafijaši, oni koji svojom braćom nazivaju agresore na Domovinu i one koji je Međunarodni sud pravde osudio za genocid i UZP.

Mi, nekadašnji svjetionici časti, gledamo kako nas najgora sorta, a to su izdajnici, množi s političkom nulom, kako nam uzimaju pravo da odlučujemo o sebi, a za slobodu odluke njih trideset sedam hiljada najčasnijih dalo je živote.

Mi nekadašnji najčasniji dio ummeta, danas smo pristali biti taoci šake bejlosvjetske mafije, najcrnjeg podzemlja, narko kartela, a da ni glasa ne pustimo.

Mi nekadašnji sinonimi za Hamze i Sumeje, postali smo danas sinonimi za poniženje.

Danas kad mirišem najčasniji miris krvi šehida, koji će Allahovom milosti dati plod slobode i države palestinskom narodu, dok osjećam ponos, ne mogu da zaustavim uzdah koji se otima iz srca koje zna da se emanet šehida bosanskih prodao za NIŠTA, a mi smo šutjeli.

Pobjeda je za one odlučne, to je poruka Bedra.

Odavno je ovaj narod duh i nauku Bedra zamijenio pohlepom, neposluhom i izdajom emaneta Uhuda.