Ne znam niti jednu rečenicu u životu da mi je odvratnija od one, koju je ponovo ovih dana izgovorila Ana Brnabić, a glasi: „Srbi su ugrožen narod“! Od koga i od čega mu ovaj put prijeti opasnost, nije rekla jer ni njoj sigurno to nije jasno. Pod ovom jako smišljenjom krilaticom počele su devedesetih godina sveopće pripreme Srba, od Vardara pa do Triglava, za buduća grozna događanja. Tom rečenicom, odnosno njenim beskonačnim ponavljanjem u svim sredstvima informisanja i mudro insceniranim ili izmišljenim događajima, doslovno je sluđen najmnogobrojniji jugoslovenski narod!

Lažnu tezu o „ugroženosti Srba“, u državi kakvu taj narod nikada više neće imati, prihvatio je odmah njegov najveći, nepismeni dio! Između ostalog raspisan je i više nego uspješno proveden „narodni zajam za Srbiju“ te su tako na dobrovoljnoj osnovi prikupljena, od najširih masa, ogromna finansijska sredstva potrebna za predstojeće agresije. Sjećam se dugih redova pred bankama u Srbiji i građana koji nose u rukama sve što je vrijedno: dinare, devize, zlatninu, skupocjeni nakit i što šta drugo. Naprimjer, da bi pomogla u spašavanju Srba od „ugroženosti“, tada veoma popularna glumica i pjevačica Olivera Katarina ( Olivera Vučo), strpljivo je u pozamašnom redu, vani na trotoaru, čekala da sem novca i nakita, pokloni i vlastiti zlatni pribor za jelo, zvani escajg ili beštek! To je ponosno i izjavila pred tv kamerama! Ista ta žena ovih dana, pred tim istim kamerama, javno moli da joj se pomogne da preživi jer doslovno gladuje. Baš je ovo jako interesantan, slikovit i poučan primjer.
Scenario koji slijedi nakon Brnabičkinih riječi je veoma prepoznatljiv. Ekonomski krah i državni lopovluci svih vrsta planiraju se prekriti sa barutnim dimom i krvlju. A, da li će država Srbija nekada obznaniti tačan broj poginulih srpskih mladića, broj invalida i broj raseljenog stanovništva nastao tokom borbe protiv njihove navodne nekadašnje ugroženosti? Zna li se broj unesrećenih porodica? Hoće li vlastodršci reći svom narodu koliko su koštali propali osvajački pohodi?
Neće nikada!

Ali, zna se da u tom periodu nije poginuo ni jedan sin srpskih političara, niti bliži srodnik crkvenih velikodostojnika. I tada, a i sada, oni su sa svojima na sigurnom i uživaju.

Pomenutu rečenicu o ponovnoj ugroženosti Srba, kojom se najavljuju novi četnički koljački i pljačkaški pohodi, izgovorila je beogradska političarka, lezbejka Ana Brnabić. Njoj je data prednost da to učini, ispred svetosavskog lidera patrijarha Porfirija, kao i velikosrpskog političkog šljama Dačića, Vulina, Dodika i sličnih Vučićevih poltrona koji su, kao i ona, odavno locirani duboko u Aleksandrovoj stražnjici. Već dugo vremena, iz njegove pozadine, vire im samo pertle. Najvjerovatnije je odluka da Brnabićka prva najavi dolazeći rat donešene iz razloga što on(a), kao muško u pokušaju, nije u stanju baš do kraja shvatiti narodnu mudrost, koja kaže: „Lahko je tuđim k...., gloginje mlatiti“!