Bosna je zemlja velikih i malih čuda.

Čudo veliko je njeno tisućljetno postojanje unatoč svemu i svima u njoj i oko njen.

Čudo malo su likovi koji u nju dolaze, ostaju ili prolaze s tragom ili bez traga. Ali, ne prestaju pričati o njoj – zemlji velikih i malih čuda.

Jedan od tih likovnih čuda, koje traje u Bosni je Tarik Haverić, bosanski polihistor, politolog, filozof, teoretičar književnosti, pozorišni režiser, polemičar, naučnik, pisac, poliglot i javni intelektualac. Čudo od intelektualca jugo-slovensko-bosanske nacionalnosti, srpsko-hrvatske jezičke provenijencije, zapadno-filozofske religiji, (ne)bošnjačkog (ne)čistog uma i opsesivnog psihoanalitičara duha Alije Izetbegovića.

Svojom psihoanalizom Sigmund Frojd je objasnio ovo čudo, nazvavši ga „Edipov kompleks“. Riječ je o rivalstvu ili odbojnosti kod osobe koja se ne miri da bude istovjetna ni fizički, ni duhovno sa prirodnim ili vještačkim uzoritim ocem.

Toj osobi sa „Edipovim kompleksom“ u Bosni smeta sve što bi se moglo poistovjetiti sa njom u nacionalnom i duhovnom smislu.

Smeta Tariku „Islamska deklaracija“ i „Deklaracija europskih muslimana“. Prva mu smeta zato što je osuđena od strane komunističke vlasti i tako dobila na važnosti i popularnosti, a druga mu smeta zato što nije ni od koga osuđena pa time nije ni dobila ni na važnosti ni na popularnosti.

Žao mi je, ali takom kalibru od intelektualca ne bi se smjela potkrasti takva kardinalna greška jer se o „Deklaraciji europskih muslimana“ pišu magistarski radovi na mnogim europskim univerzitetima.

No, „Edipov kompleks“ kod Tarika je najoštrije izražen u njegovoj pobuni protiv „Alijinog duha“, koji kruži nad Bosnom. I sve dok ima toga „Alijinog duha“ Bosni neće biti dobro, veli Tarik.
Otvori link ovdje.

Zbog toga, Tarik je u anksioznosti u potrazi za duhom, koji nije „Alijin duh“ nad Bosnom.

Ali, na njegovu žalost, takvog duha nema ni u Bosni ni nad Bosnom. Ima ga u Beogradu i Zagrebu, a možda i u Podgorici, kao antibosanski ili antialijin duh.

Volio bih da mogu pomoći Tariku da se oslobodi od „Edipovog kompleksa“, koji mori njegovu dušu i čini njegov duh nespokojnim.

Ali, ne mogu mu pomoći jer se moj duh poistovjetio s Alijinim duhom pa bi mu moja pomoć samo otežala njegovu duhovnu bolest, koja graniči s mržnjom svega što podsjeća na Aliju.

Razlog je vrlo jednostavan. Nema se više šta napadati ni u Bošnjaka ni u Bosni što liči na bastion odbrane od antibošnjačkog i anitibosanskog udruženog zločinačkog poduhvata.

Svi bastioni odbrane su porušeni ili su na putu da budu poruši – politički, moralno i duhovno.

„Alijin duh“ je posljednji bastion odbrane bošnjačke časti i slobode i bosanskog duha i ponosa.

Tarik Haverić je shvatio da se napad na taj bastion „Alijinog duha“ nad Bosnom najbolje isplati.

Svi junaci nikom ponikoše
I u crnu zemlju pogledaše
Dok im Tarik Aliju napadaše
Mrvice što otpadoše
Na Baščaršiji oni beraše
Dok ih na Kozijoj Ćupriji ne oderaše.