Od ove godine u R Srbiji osnovci u prvom i drugom razredu dobijaju nacionalnu čitanku. Ona bi trebalo da kako to tvrde iz nadležnog ministarstva “na adekvatan način upozna đake sa tradicijom, jezikom, umetnošću i prošlošću.” Ništa tu ne bi bilo sporno kako tvrdi jedan ugledni historičar iz Beograda, da obrazovni program već nije prenatrpan prošlošću, pa se pita, hoće li djeca nakon školovanja “voziti” život unatrag, što će ih odvesti na polaznu poziciju, da ne ilustriram.

No ono što bi trebalo biti alarm za sve nivoe vlasti u Bosni i Hercegovini, a nije, za sve međunarodne predstavnike u Bosni i Hercegovini, a nije, za sve odgojno-obrazovne ustanove, a nije, za sve kulturne vladine i nevladine organizacije, a nije, vijest da je učenicima devetih razreda:
“S početkom nove školske godine, promijenjen nastavni plan za predmet Istorija u osnovnim školama Republike Srpske. Najznačajnija promjena je uvođenje nove teme: 'Republika Srpska i Odbrambeno-otadžbinski rat'. Ishodišta znanja sada uključuju da učenici 'objasne okolnosti i značaj nastanka Vojske Republike Srpske', 'navedu najznačajnije ratne operacije VRS', i slično.”

Tokom deset nastavnih časova na kraju osnovno školskog obrazovanja učenici u Rs-u će učiti o Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, te njihovim najbližim saradnicima iz devedesetih, presuđenim ratnim zločincima, kao herojima.

I dok premijer Neka košuljom stomak pokriva na stepenicama hotela dočekujući “saveznike”, njegov ministar izriče povjesnu glupost da “svako vrijeme nosi svoje....kako da se izrazim”, dok u sarajevskim školama sve se čini da se bosanski jezik “prevesla” u maternji i time izgubi identitet, predsjednik KZB “Preporod” u emisiji pokušava odgovoriti onako doktorski, dubokoumno, oslanjajući se na zadnji dio romana fašiste i nobelovca jer valjda nije našao ništa svrsishodnije što bi “ilustrovalo” njegovo promišljanje.

Kada ti pamet ne može prebaciti septičku jamu, bolje ne bacaj, jer joj je pad u nečist izvjestan.
U isto vrijeme u Andrić gradu, pardon u Travniku, sve je u znaku fašiste pa nobelovca. Dok se djeci u Konjević Polju i Kasabi ponovo zabranjuje bosanski jezik učiti, čitati, govoriti kao takav, dok se na scenu u “čitankama zla” vraćaju “otpisani” presuđeni ratni zločinci za genocid u Srebrenici, kao heroji, Bošnjaci na društvenim mrežama oplakuju četničkog vojvodu i nekadašnjeg rock muzičara.

Strašno!

Čak i oni čiji su se roditelji tek bili rodili u vrijeme kada je vojvoda bio muzičar, danas su spremni braniti kako kažu “umjetnika.” A da ih kojim slučajem upitate ko je napisao roman “Vječnik” ili roman “Otkup sirove kože” ne bi znali. A tek pročitali, majke ti...

E zato će vlastitu kožu i kožu svoje djece davati za džaba “učenicima” koji upravo “izučavaju muzičare” evropskih zatvora, inače “umetnike zla” presuđene zločince za genocid nad Bošnjacima, ali za “čitanku zločina” oni su heroji.

Sjetih se mog dragog prijatelja i profesora, koji je na poziciji direktora osnovne škole, odveo djecu u Ahmiće i pričao im o svireposti zla nad Bošnjacima. Nakon ovog nije više bio direktor, ali je bio vrstan profesor na fakultetu Informacionih tehnologija u Mostaru, inače ratni vojni invalid. Preselio je u pedesetim godinama na dan 11.juli, donkihotovski se boreći za djecu i njihovo korisno znanje.

Na drugoj strani, na početku ove školske godine u Srebrenici, nastavnica je u razredu prebrojavala djecu po nacionalnosti i nakon podužeg brojanja zaključila: “Dobro je, samo jedan Bošnjak!”

Umjesto vlastitog sarkazma koji kao odgovor na stanje jednog naroda kome se genocidi ponavljaju, često iscuri na kraju kolumne, završit ću stihovima Elvisa Dž. Kurotvića:
Ti misliš da ja piškim od sreće
kad popnem se ovde na stejdž.
A gledam Ziju kako p'jan tetura
i zamišlja da je Pejdž.
aj aj ajjjj
Ooooo, da Bog da crk'o rock'n'roll, kad ga svako svira.