Kada je Sulejman Zolj maštao da oslobodi Trebević i u tom nastojanju život dao, nije mogao ni slutiti da će oni koji su pucali na njegov Stari Grad i njegovo Sarajevo, biti alfa i omega mahala njegovog djetinjstva. Poginuo je uz riječi „Podignite mi glavu, da još jednom vidim svoje Sarajevo“. Ni Dino Magoda nije slutio da će život dati da bi oni koji su ga ubili svoje istomišljenike imali na ključnim pozicijama u Starom Gradu i Sarajevu.

A što ovi i hiljade drugih boraca nisu mogli zamisliti ni u noćnoj mori, priredio im je SDP Bosne i Hercegovine. Ova je partija u vrh svoje strukture postavila Jelenu Pekić. Zlonamjernici će pokušati ovaj bijes i otpor ponižavanju interpretirati kao animozitet prema njenom imenu. Naravno, njeno ime nije, ali njene vrijednosti i politika jesu problem zbog kojih moramo ustati i glasno reći. Jelena Pekić je iz Istočnog Sarajeva. Ona je fingirala svoju adresu da bi postala zastupnica u Skupštini KS, da bi postala delegatkinja u Domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, da bi postala članica Glavnog odbora SDP-a i potpredsjednica Kantonalne organizacije SDP Bosne i Hercegovine Sarajevo.

Ovo ismijavanje domoljuba, boraca i majki šehida i palih boraca, ponižavanje njihove žrtve i dostojanstva se mora zaustaviti. Nismo mi slabići da dopustimo da nas ovako šutiraju i ponižavaju. Od lojalnih i domoljubivih Srba, SDP je baš našao da nam na ovako četiri bitne pozicije postavi Jelenu Pekić, čiji su brojni članovi porodice bili u agresorskoj vojsci. Otac, ujak, stric, rođaci, nisu bili u humanitarnim organizacijama, nego su, od Ilijaške brigade VRS, pa do drugih jedinica Ratkove soldateske bili u borbi protiv nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, u opsadi Sarajeva, oni su uživali uz Ristu Đogu i na druge načine su učestvovali u zlikovačkom poduhvatu ubijanja hiljadugodišnje zemlje i njenog autohtonog naroda. Toj vojsci pijace i bolnice su bile legitimni vojni ciljevi.
Dakle, nije problematično što Jelena Pekić ima takvo ime, nije ni problematično gdje stvarno živi, nego što su njoj ljiljani odbojni, što mrzi naše patriotske pjesme, što je iz ambijenta koji je slavio ubijanje naših saboraca, što je okružena ljudima kojima je prihvatljivo jer su etnički očišćeni Višegrad, Bijeljina i Foča. Jelena Pekić, koja je u Ilijašu bila tokom višedržavne oružane agresije, nije se odrekla nasljedstva iz kojeg je ponikla. Jelene Pekić nema na obilježavanjima godišnjica masakara koje su počinili oni s' kojima je provela veći dio svog života. Mogu funkcije među Bošnjacima, ali ne može žal za djecom i ostalim nevinima koje su izmasakrirali pripadnici vojske u kojoj je imala toliko članova familije.

Stari Grad se mora oduprijeti ovom ponižavanju. Moramo ličiti na naše pretke. Ne smije taj biser naše Države biti bačen u blato i pod noge onima koji su slavili ubijanje Sulejmana Zolja i Dine Magode. Jelena Pekić, evo se druži sa Miroslavom Avdalovićem. Slavi s njim neustavni 9. januar. Miroslav Avdalović je iskonsko društvo Jelene Pekić, a njeno pojavljivanje na izbornim skupovima SDP-a je u svrhu ličnog pozicioniranja i bogaćenja i ovladavanja naivcima. Ponižavajuće je što mnogi zvaničnici SDP-a, čak i kandidat za načelnika ove Općine, narodu iz naših mahala nameće Jelenu Pekić. Ona je tu, ponajviše se pita, ona preko Irfana Čengića utječe na mnoge odluke. Gospodine Čengiću, ne dovodite Jelenu Pekić u mahale Starog Grada dok se jasno ne odrekne kokarde koju su nosili njeni u porodici i njeni prijatelji! Naravno, nikada se ona toga neće odreći i prihvatiti Aliju Izetbegovića za svog predsjednika.

Sulejmanu Zolju su podigli glavu. Vidio je svoje Sarajevo prije nego što je otišao na Ahiret. Da sada vidi Sarajevo, vidio bi kako njime upravljaju i oni koji su stasali i okoštali uz zlotvore što su ga opsjedali, granatirali i palili. Jelene Pekić nema tamo gdje se slave uspjesi Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine. To je njoj odbojno i zločinačko ...