Dok se iznose različiti scenariji vezano za napetost između Izraela i Irana, o iranskim vojnim kapacitetima se najviše govori jer iza Izraela stoje SAD.
- “Koja je vojna moć Irana, gdje se on nalazi u svijetu? Koliko vojnika ima Iran? Kakvo oružje ima Iran?”
Traže se odgovori na pitanja kao što su:

Za neke je uzaludno očekivanje da će se Iran uskoro uzdrmati, urušiti ili biti na ivici kolapsa kao rezultat napada Izraela, koji ima neograničenu podršku Zapada, predvođenog SAD i UK.

Jer Iran ima jednu od najvećih armija na Bliskom istoku. Ima najmanje 580 hiljada vojnika. Tu je i 200 hiljada rezervnih vojnika.

Vojska i revolucionarna garda imaju odvojene kopnene, vazdušne i pomorske jedinice. Iranska vojska zauzima 14. mjesto u svijetu po broju vojnika.

Iran je godinama bio u stanju da proizvodi rakete dugog dometa, bespilotne letjelice i sisteme protivvazdušne odbrane kako bi postao sila odvraćanja kao vojna strategija. Uz vojnu flotu jurišnih čamaca i malih podmornica, Iran ima moć da provede prijetnju zatvaranjem Hormuškog tjesnaca i Perzijskog zaljeva kako bi poremetio isporuke nafte.

Pored krstarećih i protivbrodskih projektila, Iran u svom inventaru ima i balističke rakete. Rakete Siccil imaju domet od 2.500 kilometara i mogu postići brzinu od približno 17.000 kilometara na sat. Sa ovim projektilima Iran ima kapacitet da pogodi sve ciljeve na Bliskom istoku, uključujući Izrael. Raketa Kheibar Hacı Kasım, koja ima domet od 2 hiljade kilometara, ima domet od 1.400 kilometara. Iran je najavio da će svoju prvu hipersoničnu balističku raketu, Fettah, proizvesti 2023. godine. Hipersonične rakete mogu putovati 5 puta brže od zvuka. Revolucionarna garda je odgovorna za zaštitu iranskih granica. Načelnik generalštaba obezbjeđuje koordinaciju svih ovih grana. Načelnik generalštaba je takođe odgovoran za određivanje strategija. Revolucionarna garda također uključuje snage Kudsa. Snage Quds služe u obuci, naoružavanju i podršci grupa unutar iranske osovine otpora. Ove grupe uključuju Hezbolah u Libanu, Hashd al-Shaabi u Iraku, šiitske milicije u Siriji i Huti milicije u Jemenu. Iako ove proxy snage nisu dio iranske vojske, spremne su podržati Iran u slučaju mogućeg napada.

*
U ovom trenutku postavlja se pitanje zašto Izrael koji podržava SAD nije napao Iran uprkos svim ovim prijetnjama i pripremama za napade u svjetskim prijestolnicama.

Za to postoji razlog i cilj.

Njegov cilj je oslabiti proxy borbene snage pod svojom komandom prije napada na Iran.

Razlog je vojna moć Irana, koja je nepoznata u odnosu na poznate. Jer se tvrdi da je Iran počeo proizvoditi nuklearno oružje u svojim nastojanjima da dobije nuklearnu energiju. Dok napetost između Irana i Izraela raste iz dana u dan, tumačenje zemljotresa magnitude 4,6 zabilježeno je 10 km pod zemljom u Iranu dok Iran testira nuklearno oružje, remeti proračune SAD-a i Izraela...

Tvrdi se da je to razlog zašto Izrael još uvijek ne napada.
*

Šta bi se dalje moglo dogoditi? Kakva će biti budućnost Irana i proxy snaga pod iranskom komandom? Pitanja poput toga kako će se region preoblikovati zaista zahtijevaju odgovore.

Ako druge proxy ratničke organizacije, poput Hezbolaha, izgube svoju sposobnost da djeluju teškim udarcima i iranska nuklearna energija bude uništena kako je planirano uz podršku SAD-a i UK-a, tada će iranski dvorci biti uništeni, a njegovi zidovi će se srušiti.

Kao rezultat ovog užasnog poraza, iranski ekspanzionizam može doći do kraja, a Hezbolah, Huti pokret i Hashd al-Shaabi mogu ili nestati ili biti razoružani, prisiljeni da se povuku i pretvore u političke stranke poput drugih partija u svojim zemljama.

Međutim, ako posredničke snage i Iran mogu pokazati snažan otpor izraelskim i američkim snagama, tok rata se može promijeniti. Tada Iran ide dalje od toga da bude regionalna sila.

Kao rezultat toga, čini se da će se rat još dugo širiti na Bliskom istoku.