Pravna kvalifikacija genocida nad Bošnjacima u istočnoj Bosni, nipošto ne smije postati stvar folklora, stvar festivalskog karaktera, tradicije koje se tek tako neobavezno i bezbolno sjeti tokom datuma obilježavanja istih već se to mora uzeti kao aksiom koji je više puta nesporno dokazan i presuđen. Svaki Bošnjak musliman mora doživjeti te navode kao i presude lično, kao putokaz za postupanje u dilemama, sto politički, što u privatnom životu i kao osnovno gorivo našeg naroda, za postupanje dalje. Našim muslimanskim propisima, to je farz, to je nešto što se kvalifikuje i vrednuje odmah ispod vjerskih propisa, a ima prednost nad zakonima BiH i drugih država. Jer sve što je kolokvijalno govoreći "Hag" poslije rata presudio i dokazao, u pogledu genocidne namjere i izvršenog genocida nad Bošnjacima, treba da bude učeno u svim školama, spominjano u svim konverzacijama, u svim dogovorima, u svim vrijednostima društva. Tako ćemo odati poštovanje žrtvama, a tako i unaprijed pripremiti generacije koje dolaze, a koje mogu biti progutane zlom koje je pred vratima u svakom mogućem smislu.

Haške presude nisu neka tamo uzrečica koja služi za ceremonijalno prepucavanje političara, nešto što se svrstava u isti koš kao neka davna prahistorija od koje nema nista i apsolutno je nebitno i irevelantno. Ono je relevantno našim samim ustavom, našim bićem, svakom međom, svakom institucijom, svakim čovjekom, svakin nišanom, svakim mezarom što znanim što neznanim. Haške presude su, mogu slobodno reći, dio naše kulturne sjećanja i pamćenja, a nije mala stvar steći valorizaciju suda Ujedinjenih Nacija. Ne slušati uopće priče da se to moralo donijeti zato što se moralo, da je to urota protiv nekoga, da je to samo eto da bi sudije imale šta raditi. Te presude gdje su dušmani (moramo se ograditi, nisu narodi počinili genocid već pojedinci, kao dio većeg projekta UZP-a), jasno i glasno presuđeni i narodski rečeno "prokuženi" u svom naumu. To nije nikakva „indoktrinacija“ omladine i općenito naroda, to je prosta činjenica, već uveliko općepoznata.

Nikad više da ne budemo kao narod tematika bjelosvjetskih sudova, gdje će se milioni dokaza izvoditi na okolnost Bošnjaka kao žrtava, kao da je prirodno stanje Bošnjaka da je žrtva, da je potlačen, da je pognute glave. Svi smo negdje čuli univerzalni pamflet sa ovih područja, nikad na svu našu žalost prevaziđeni, „Hrvatska do Neretve, Srbija od Neretve, Muslimani između (op.a. misli se – niz Neretvu)“ Jedna od kolovođa genocida u BiH, izrekla je "Muslimani ne mogu imati ljudska prava zato što nisu ljudi".

Upamtite, nikada više tako poniženje, pa makar svijet propao.
Suzbijmo saffove, dignute glave posvetimo se pametnim stvarima i poslu od kojeg ima kakvog dobra, i ne zaboravljajmo.