Regionalni napori da se kontrolišu razvoj događaja u Siriji su intenzivirani.

Protivnici režima, koji su zauzeli strateški važan Alep, drugi najveći grad i ekonomsku prijestolnicu Sirije, Idlib, Hamu i na kraju Homs, napreduju prema glavnom gradu Damasku, pokazujući da je zbacivanje diktatora Damaska Bašara Asada blizu.

Niko nije predvideo da će režimske snage doživjeti takav kolaps i da će snage koje se suprotstavljaju režimu nizati pobjede.

Zato što je zaista iznenađujući razvoj događaja da su režimske snage, uz podršku Rusije i Irana, u kratkom roku od 72 sata izgubile ova mjesta, koja su uspjele zauzeti za dvije godine.

Pristalice Damaska, Iran i Rusija, su u velikom iznenađenju, a njihova podrška Asadu je nedovoljna zbog učešća u drugim ratovima, što zabrinjava administraciju Damaska. Prema nekim izvještajima, dok režimske opozicione snage napreduju prema Damasku sa sjevera, s druge strane, vladine snage zarobljene u Damasku spremaju se za bijeg nakon što su opozicione snage, koje su zauzele grad Dera na jugu, krenule prema Damasku.

"Danas je poslednja noć ubice" Kraj 54 godine ugnjetavanja i tlačitelja... Ne treba zaboraviti da ugnjetavanje ne traje vječno. "Oni koji obožavaju sa okrutnošću imaće jadan ishod." Naše očekivanje i želja je da zbog mira i stabilnosti regiona, imperijalističke zemlje i sektaški Iran napuste region, dođe kraj despotskom režimu Damaska ​​i da se u Siriji postigne pravi i trajni mir sa novim režimom. sa preferencijama sirijskog naroda...

Iako kontradiktorne vijesti i dalje stižu, velika je vjerovatnoća da će Damask za kratko vrijeme biti okružen ukoliko ne stigne snažna pomoć izvana.

*
Dok administracija Damaska i njene pristalice, Teheran i Moskva, žele da Ankara zaustavi (po njihovom mišljenju) "terorističke" grupe koje napadaju Assadovu administraciju, Ankara insistira na tome da Teheran i Moskva treba da ubijede Damask da sjedne s opozicijom kako bi se postigao kompromis.

Sada, kao posljednja šansa, sve nade su u 'Samitu u Astani' u Dohi, glavnom gradu Katara, gdje će se na nivou ministara vanjskih poslova ponovo sastati trio zemalja garanta Turska, Iran i Rusija. Međutim, ako se nastavi brzi napredak protivnika režima, može biti kasno i sve može biti gotovo.

*
Kako Turska, Iran i Rusija pristupaju krizi u Siriji, koliko su duboke njihove razlike u mišljenjima? Pitanja će biti određena nakon što budu ponovo procijenjena, uzimajući u obzir ozbiljne dobitke protivnika režima u Siriji na terenu. Nije moguće da se Sirija vrati u stanje prije 2011. godine. Niko razuman ne bi tvrdio da će Arapska socijalistička partija Baath, čija je stara struktura bankrotirala još prije 2011. godine, ponovo doći na vlast ili da bi despotska struktura mogla opstati nakon ovog datuma. 'Samit u Astani' koji će se održati u Dohi bit će veoma drugačiji od prethodnih samita. Jer uslovi i na terenu i za stolom su se dosta promenili. Administracija Damaska i njene pristalice Iran i Rusija neće moći davati nezahvalne i ometajuće izjave kao na prethodnim samitima, i biće suočene sa jačom Turskom.

Na osnovu te činjenice, turski prijedlog je da se pokrene Ženevski proces, koji okuplja režim i opoziciju u Siriji za političko rješenje, u skladu s rezolucijom Vijeća sigurnosti broj 2254, kako bi se "angažovao sirijski režim u proces političkog rješenja" kroz evaluacije na osnovu trenutnih uslova. To će biti jedno od glavnih pitanja o kojima će se razgovarati na "Samitu u Astani". (ako Damask ne potpadne u ovo vreme)…

Kako bi se osigurao prekid vatre koji će okončati sukobe i početi raditi na novom ustavu koji će biti principi novog režima koji će se utvrditi, prihvatanje administracije Damaska da 'sjedne za sto s opozicijom', tzv. 'Ženevski proces', neophodan je za nastavak pregovora.

Ako ti uslovi ne budu ispunjeni, Turska će morati da se povuče sa samita. Želio bih ponovo da kažem da ako Damask u međuvremenu ne padne i samit se održi, ovaj samit će biti posljednja šansa administracije Damaska. ( yeniakit.com.tr )