(Kratko upozorenje na knjigu “Alija: ulema ili balija?” Nenada Kecmanovića i Darka Tanskovića, Laguna, Beograd, 2024.)

Sasvim je legitimno baviti se ličnosti i djelom Alije Izetbegovića jer je on relevantna i važna historijska ličnost o kojem se danas pišu doktorske teze, objavljuju relevantna (i argumentirana kritička) historiografska, politološka i kulturološka istraživanja, daju imena ulica i trgova, vjerskih i školskih objekata, čija djela krase nacionalne i druge biblioteke diljem svijeta i prevode se na svjetske jezike.

Međutim, nije umjesno, a ni korektno baviti se ovom ličnošću na način neprimjeren akademskom nivou nastojeći “ugurati” neka pisanja pod relevantnu publicistiku. Interesantno, ali odavno ne i iznenađujuće, je da takav pristup uvijek i iznova dolazi iz poznatih krugova koji na svaki mogući način pokušavaju učiniti nemoguće, a to je da jednoj pozitivnoj historijskoj figuri promijene povijesni karakter. Upravo su to iz Beograda (gle čuda!) pokušali učiniti Nenad Kecmanović i Darko Tanasković svojim najnovijim izdanjem pod provokativno-pogrdnim naslovom “Alija: ulema ili balija”.
U ovom kratkom osvrtu, bolje rečeno, “upozorenju o opasnostima na putu”, zadržat ćemo se konkretno da tretiranju glavnog „junaka“ Kecmanovićevog i Tanaskovićevog teksta, Alije Izetbegovića, premda tekst obiluje i drugim raznoraznim ideološkim kvalifikacijama i prevaziđenim historiografskim falsifikatima o bosanskoj prošlosti (npr. upitna državnost Bosne u srednjem vijeku, Bošnjaci su poturice, Bošnjaci su sluge nacista i fašista, u Bosni je od 1992. do 1995. bio građanski rat, relativizacija/negiranje genocida nad Bošnjacima…) te značajnih bosanskih ličnosti i događaja o kojima će se vjerovatno pisati na drugim mjestima.

Naime, već nakon čitanja prvih stranica ovog štiva, uočljiv je kafansko-pamfletističko-sarkastični pristup u pisanju zadate teme, a knjiga može poslužiti za primjer unaprijed osmišljenog i za potrebe ideološke indoktrinacije i satanizacije historijske ličnosti napisanog teksta. To i nije čudno budući da su autori knjige dežurni velikosrpski ideolozi (u međuvremenu evoluirali u ideologe famoznog tzv. “srpskog sveta”) okićeni raznoraznim titulama.

Tekst obiluje lažnim konstrukcijama, ciničnim podvalama, nevještim pokušajima skrivanja vlastite opčinjenosti ličnosti i djelom Alije Izetbegovića, posebno djelom pretočenim u veliku historijsku činjenicu očuvanja međunarodnog priznanja, suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nezavisnosti cjelovite države Bosne i Hercegovine.

Autori su naprosto fascinirani i opčinjeni svestranošću i neuhvatljivošću svih dimenzija Alijine ličnosti (od porijekla i porodičnog života do obrazovanja, pisane zaostavštine i političke karijere) koja im i dalje ostaje noćna mora i enigma (baš kao što je to bila i ostala i psihijatru i ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, kako i sami autori navode u tekstu).

Doima se da ustaju i liježu samo s jednim pitanjem na koje nemaju odgovor niti će ga imati makar napisali tomove knjiga o njemu: Kako je moguće da nam je taj Alija (nakon što je odbio Miloševićevu ponudu da bude predsjednik tzv. “Treće Jugoslavije” tj. Velike Srbije) ukrao povijesni finiš velikodržavne projekcije te savremenu i buduće generacije (veliko)Srba ostavio bez zlatne jabuke tj. kosovskim mitom obojene velikosrpske države na Balkanu?!

U slovu i duhu islamofobne orijentalističke terminološke koncepcije autori ponavljaju otrcane i prežvakane sintagme, formulacije i mantre iz velikosrpske “akademske” kuhinje o tome da je Alija Izetbegović u Drugom svjetskom ratu služio naciste, a da su Mladi muslimani dio Muslimanske braće iz kojih je nastala Al-Kaida, da je na bazi “Islamske deklaracije” stvarao islamsku državu u BiH, da je (pan)islamski militantni džihadistički fundamentalista, da je glavni akter i razlog rušenja Jugoslavije i međuetničkih odnosa u Bosni, da je dijelio Bosnu, da je bio prevrtljiv i lažljiv, da je politički debitant i amater i tome slično.

Usto, blasfemično i islamofobično se izražavaju o vjerskom i vjerujućem identitetu Alije Izetbegovića konstruirajući gnusne i podrugljive rečenice i kvalifikacije.

Autori u knjizi, koja definitivno atakuje na mentalno zdravlje čitaoca udaljavajući ga od osnovnih historijskih činjenica, na par mjesta pokazuju i svojevrsni strah od širenja državotvornog bosanstva u Bosni što je također odlika velikosrpskih promicatelja unutar najnovije, u nazivlju modifikovane, velikodržavne ideje tzv. “srpskog sveta”.

Od nadljudskog, na momente paranoičnog, naprezanja moždanih ćelija i nevještog pokušaja sklapanja teorijskih elaboracija i naklapanja autori su se premorili što najzornije ilustruje činjenica da su na kraju ovog ideološkog pamfleta par excellence rahmetli Aliji Izetbegoviću dodali sedam nepostojećih godina života navodeći da se “iz aktine politike povukao u 85. godini života”, iako je Izetbegović ovaj svijet napustio u 78. godini života (str. 310)

Toliko dugo je Alija Izetbegović u njihovom komšiluku i njihovim glavama živio, da im se pričinilo da je živio i duže nego što je stvarno živio, a svojim posljednjim pisanjem potvrđuju da je još uvijek i te kako živ. ((cazin.ba))