Tekstu „Udbaški obračun Osnovnog suda u Podgorici“ nema se šta ni dodati ni oduzeti. Novinar Avdo Metjahić je sve objasnio do kraja, izvršio potpunu vivisekciju do dna. Iako sve što je napisao dobro znaju u Osnovnom sudu u Podgorici, oni su postupili onako kako su postupili, tako da se neću baviti tim aspektom.

Ovdje želim da kažem samo nekoliko rečenica o prof. dr. Šerbi Rastoderu, naučnom radniku, priznatom akademiku iz Crne Gore koji se i dosada susretao sa sličnim objedima i izlazio pobjednikom iz problema koji su najčešće spremni podmetnuti pripadnici istog naroda, a što onda vješto koriste oni iz drugih nacija ne baš prijateljski raspoloženi prema Bošnjacima koji pokušavaju već nekoliko decenija da se ostvare. E, pa, tog Šerbu Rastodera bliže poznajem tek nekoliko godina, ali o kojem sam stekao dojam kao o poštenom čovjeku okrenutom razvoju nauke koja će biti u službi svakog čovjeka, pa naravno i Bošnjaka. Njega poznajem kao istaknutog Bošnjaka i po vokaciji i po suštini njegovog bića. Da, poznajem ga i kao muslimana (malo „m“) upravo onakvog kako je napisao kolega Metjahić, ali i kao prijatelja svih naroda koji naseljavaju naše krajeve. Uostalom potvrdiće najbolje njegov široki dijapazon prijatelja iz svih nacionalnosti, uglednih akademskih imena od Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercgeovine, Turske... Uostalom postao je ne bez razloga potpredsjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, BANU, koja je također osporavana, pa što ne reći i u bošnjačkom narodu, ali uspio je da se nosi sa raznim podmetanjima. Ostat će mi posebno u sjećanju dok je radio na osnivanju Instituta za historiju, demografiju i antropologiju Sandžaka (IHDAS), kao dijela Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (IHDAS). Od ničega je uz malu pomoć prijatelja stvorio ovaj Institut, koji je danas dragocjen primjer kako treba da radi jedna naučna ustanova i institucija. On je u teškim materijalnim okolnostima koji uvijek prate nauku i kulturu, obezijeđivao najprije opstanak Instituta za historiju, demografiju i antropologiju Sandžaka (IHDAS) a onda je pionirskim radom uspio pokrenuti niz aktivnosti. Sjećam se prošlogodišnje Komemoracije povodom 100 godina od genocida u Šahovićima, pripreme tribine u Tutinu „Šutnjom se zlo veliča“, kojom su Bošnjaci prenijeli poruka samim sebi ali i potomcima onih koji su izvršili zločine, kao i svjetskoj javnosti. Samo hrabri i posvećeni mogu da iznesu tako veliki projekat, a ja dobro znam koliko je to težak i odgovoran zadatak, jer sam radio slične stvari kao savjetnik predsjednika Bosne i Hercegovine r. Alije Izetbegovića. Ovdje ne spominjem Rastoderov entuzijazam u radu sa mladim. On je bio pokretač i nositelj Ljetne škole BANU, koja radi vrlo aktivno u Novom Pazaru, a prošle godine je promovirana 3. generacija... Sjećam se da sam u ulozi Generalnog sekretara BANU-a zajedno sa akademikom dr. Rastoderom otvorio prostorije BANU-a i IHDAS-a u Novom Pazaru i predstavio zajedno s njim književno djelo uvaženog akademika dr. Ferida Muhića, koji je predstavio „Ontologiju islama“ i druga njegova djela i niz sličnih aktivnosti. Na mene je uvijek ostavljao utisak posvećenog čovjeka, upornog i hrabrog, a za malo vremena koliko ga poznajem doživio sam g. Rastodera, prije svega, kao velikog eruditu i nepokolebljivog borca za novi lik akademija u kojima je ostavio snažan lični utisak.

Eto, to je Šerbo Rastoder, kojem sam ovdje posvetio samo nekoliko rečenica, tek onoliko koliko je bilo nužno da čitateljima ovog portala predstavim dio iz bogatog opusa Akademika kojeg najbolje poznajem iz rada BANU-a. Kada bih detaljno pisao o Šerbi Rastoderu koji je redovni član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU), bio bi to jako dugačak tekst, koji njemu nije potreban. Ovo samo da se zna.