PRIMIRJE U GAZI: Petnaest mjeseci trajao je pakao na zemlji. Izraelska armija sijala je teror u Gazi koju je sravnila sa zemljom i ubila oko 50.000 – 60.000 Palestinaca, ranila više od 100.000 ljudi i napravila urbicid neviđenih razmjera kojom prilikom su srušene stare džamije i crkve i objekti velike historijske vrijednosti. Ako je vjerovati novom američkom predsjedniku Trumpu koji će za pet dana sjesti u Ovalni ured Bijele kuće poslije svečane inauguracije, postignut je sporazum u Gazi, što su potvrdili i predstavnici Hamasa u Dohi gdje su vođeni višesedmični pregovori između Izraela i Hamasa uz posredovanje SAD, Egipta i Katara. Pregovarači su uspjeli da približe gledišta dvije delagacije i čini se da su izvršili dodatni pritisak na dvije suprotstavljene delegacije. Prema prvim informacijama mirovni proces će se odvijati u tri faze, a prva podrazumijeva oslobađanje dijela izraelskih zarobljenika u zamjenu za nekoliko stotina (1.000) Palestinaca koji su zatvorenici u izraelskim kazamatima. Najprije će biti oslobođeni žene i djeca. Druga faza će započeti nakon 16. dana primirja a ona podrazumijeva oslobađanje preostalih zarobljenika. Izrael bi prema ovom sporazumu zadržao tampon zonu duž Filadelfijskog koridora na jugu Gaze i 800 metara širok pojas na sjevernoj i istočnoj granici. U drugoj fazi, Hamas bi oslobodio preostale preživjele zarobljenike, nepovrijeđene odrasle muškarce ispod 50 godina. Izrael bi u zamjenu pustio više sigurnosnih zatvorenika i "potpuno se povukao" iz Gaze, prema nacrtu sporazuma. Hamas je saopćio da neće osloboditi preostale zarobljenike „bez kraja rata i potpunog izraelskog povlačenja“, dok je Netanyahu u prošlosti obećao da će se boriti dok Hamasove vojne i upravljačke sposobnosti ne budu eliminirane. Ipak, Hamas je preživio ovaj neviđeni pokolj koji danas mnogi doživljavaju kao Amargedon današnjice.

AMERIKANCI SU ODSVIRALI KRAJ: Na ulicama Gaze i ostalih palestinskih gradova počelo je radovanje hiljada ljudi koji su preživjeli najtežu kalvariju u svojoj II nakbi. Postignut je izgleda krhak mir a za njegovu implementaciju je najzaslužniji vjerovatno Donald Trump koji je imao svoj tim zajedno sa Bidenovim. Ovoga puta Netanyahu nije imao kud, jer mu je Amerika najdirektnije naredila, a on je znao da bez američke podrške u naoružanju nema izgleda da nastavi rat. Ko je više dao za primirje u Gazi, da li aktuelni predsjednik Biden ili Trump, u ovom trenutku je nejasno. Obojici je očigledno bilo stalo da se završi ovaj sukob prije ceremonije inauguracije. Jer su obojica ljutih političkih protivnika željeli svako za sebe uknjižiti mir na Bliskom istoku. Biden je u ovom ratu zastupao cionističku liniju, dok Trump, iako prijatelj Netanyahua tipičini je materijalista koji će nakon „mira“ iskorištavati domete ovog rata. Sve ukazuje da Amerika igra presudnu ulogu u ratnim dešavanjima na Bliskom istoku. Premijer Netanyahu je ipak „mali od kužine“ i on sada, potpuno je jasno, igra po američkim notama. Amerikanci su odlučili da u datom momentu zaustave ratna djejstva i to su postigli. Trumpu je bitno da se u trenutku inauguracije predstavi kao moćan igrač koji je kadar zaustaviti najveće sukobe koji su se rasplamsali i zahvatili dobar dio Bliskog istoka, počeo od Izraela, Hamasa, Hezbolaha, Jemena, do Sirije, a zaprijetio da zahvati i Iran. Ova pobjeda je važna isto toliko Bidenu koji želi na odlasku da za pojas zadjene također jednu zlata vrijednu mirovnu pobjedu, poslije američkog debakla u Afganistanu 2021. godine. Žargonskim jezikom kazano utakmica aktuelnog i dolazećeg predsjednika na Bliskom istoku završena je neriješeno. I jedan i drugi imat će sada dovoljno propagandne municije u džepovima, svaki će na svoj način moći da kaže da je potignut mir zahvaljujući baš njemu. Najmanje su bitne posljedice, ljudske i materijalne. U centru pažnje su po mjerilima Amerikanaca taoci koji će sada biti oslobođeni. Najteže su prošli Palestinci koji se sada suočavaju sa hiljadama mrtvih koje nisu ni stigli oplakivati. Gradovi u Gazi su potpuno razoreni. Najviše liče na uništeni Drezden u II svjetskom ratu. Varvarska agresija provodila se raketiranjem škola, šatorskih naselja, bolnica, svega što nastanjuje Gazu, samo nije bilo gasnih komora. Potpuni emocionalni kolaps. Sada će krenuti konvoji prema hiljadama unesrećenih, gladnih ljudi, kojima je hrana bila sistematski uskraćivana, što je prije neki dan i javno priznao član Knesseta Moshe Saada iz Likuda. Ne treba imati iluzije da će se ovaj mirovni sporazum lahko implementirati. Izraelci su majstori u kompliciranju situacija. Tako je trebalo da prođe osam mjeseci pa da Izrael prihvati primirje čiji se današnji mirovni tekst ne razlikuje skoro ništa od početne verzije koja je bila na stolu u maju prošle godine. Ostao je glavni protagonista izraelskog genocida nad stanovnicima Gaze. Za Benjaminom Netanyahom i ministrom Gallantom Međunarodni krivični sud (ICC) je izdao prije par mjeseci nalog za hapšenje, ali sa malim mogućnostima da ikada budu uhvaćeni i pravno procesuirani. S takvim čovjekom kao što je on, na čijim rukama je krv hiljada Palestinaca, treba sada nastavljati pregovoranje o implementaciji primirja. Hamas mora biti pripravan na situaciju da će u trećoj fazi Izrael i njegovi saveznici pokušati da ga isključe iz procesa političke i svake druge obnove Gaze, u čemu će imati „prijatelje“ u UAE, Bahreinu, Saudijskoj Arabiji. Ali, to je cijena slobode koju će morati da prihvate preživjeli Palestinci. Mislim da će mirovna formula uskoro donijeti promjene na političkoj sceni Izraela. Parlamentarni izbori će sa scene vjerovatno oduvati premijera Benjamina Netanyahua kojeg su siti stanovnici cionističke države jer su mjesecima morali da bježe u skloništa pred raketama Hezbolaha i iz Jemena. Njega čeka izraelski sud na kojem će odgovarati za korupciju. Da li će nekada biti suđen za genocid i državni terorizam, ne znam. Prije neće, ali ko zna. Jer, ko je mogao i pomisliti da će nekadašnji izraelski premijer Yitzhak Rabin i vođa PLO Yasser Arafat postići 1993. godine u Oslu mirovni sporazum. Ali, do „novog Osla“, ako do njega ikada dođe, pašće sadašnja ultradesničarska izraelska vlada, najekstremnija dosada. Fašisti tipa ministra Ben Gvira, koji je dijelio puške doseljenicima na Zapadnoj obali ili Amihai Eliyahua, koji je predlagao upotrebu atomske bombe, neće htjeti primirje koje se mora prihvatiti jer je stiglo konačno naređenja iz Washingtona.