Nepotizam... Riječ koja je sinonim za nepravdu.

Mnogi nemuslimani ostali bi zadivljeni kada bi pročitali život i djelo Poslanika Muhammeda a.s. Zadivili bi se tim stepenom morala, pravde, ljudskosti. Zadivili bi se toj vjeri na djelu. Takvoj diplomatiji i umjeću.

Odmah zatim, prezreli bi nas koji pored takvog blaga ipak živimo po hrđavim obrascima dunjaluka.

Zaista, nama je obaveza a trebala bi biti i potreba srca, da se vladamo prema savršenom moralu i emanetu Poslanika Muhammeda a.s.

Nama je obaveza da svojim lijepim i časnim postupanjem ukrašavamo svoje ime i identitet.

No, u nas je legalizovan, jedva dočekan, drugi sistem vrijednosti. Došao nam je kao neko "olakšanje" naspram vjere.

"Sad je drugo vrijeme" pa se naprosto takmičimo da pogazimo ono svoje izvorno, smatrajući ga prevaziđenim ili neefikasnim, te pokušavamo opstati u ovom svijetu prema njegovim pravilima.

Kako onda možemo očekivati prosperitet i slavu? Samo dosljednost dobru donosi trajne i sigurne blagodati.

Ovako postižemo neuspjehe kao narod i pojedinci. Dobrovoljno smo izgubili originalnost.

Narod smo koji se ponosi svojom sramotom. Proslavljamo zapošljavanje vlastite djece i rođaka, onih koji su, po pravdi i istini, zauzeli mjesta koja su trebala pripasti drugima – boljima.

Mi živimo za prečice i za to da se usput srca komšijska i dušmanska zatresu od zavisti, i ne pitamo za cijenu tog cilja.

Nas ne interesuje moralne vrijednosti. Ne priznajemo bolje već "sna-LAŽ-ljivije".

Lijepo je pomoći svome. To je dužnost i donosi osjećaj zadovoljstva. Ali, ako si čekao priliku da zbrineš svoje preko prava naroda, onda je jasno da se tvoji drukčije nikad ne bi popeli sa dna.

Time si uzeo pravo drugoga. Možda baš nekog jetima, vjernika, nekoga ko je Bogu mio, ko bi bio koristan cjelokupnom društvu a ne samo svojoj familiji.

Istina je da ima slučajeva gdje bliskom srodniku onoga koji odlučuje, određeno mjesto prema stručnosti i karakteru zaista pripada.

Međutim, to je krajnja rijetkost.

I tako jedan po jedan, sve jedan. To je slika našeg bošnjačkog društva. Naroda koji ima Muhammeda a.s. za uzora. Muhammeda a.s., koji je ljude imenovao po pravdi i sposobnosti.

Mi, ovakvi kakvi jesmo, željeli bismo pravdu, obnovu, bolje sutra. Uvijek su nam drugi krivi, a zapravo smo sami sebi najveći neprijatelji.

Nema uspjeha i sreće na temelju nepravde. Ispravimo svoja djela. Usudimo se.

Jer, Allahova su vrata pravde optočena iskrenim suzama onih kojima je nepravda učinjena.