Prisjetimo se za sva vremena našeg života i djelovanja.
“Spoznao sam dobro i zlo,
grijeh i vrlinu, pravdu i nepravdu,
sudio sam i bi mi suđeno,
prošao sam kroz rođenje i smrt,
radost i patnju, nebo i pakao;
i spoznadoh, na kraju,
da u svemu sam JA
i da sve je u meni.” /citat Hazrat Inajat Kan/

Da, upravo je sve u nama. Stanimo, pred ogledalo, pogledajmo se i recimo ogledalcu da li sam nacionalista, da li mrzim drugoga i drugačijeg, koliko je ljubavi u meni, da li, istinski moram mijenjati i neke čipove u svojoj ljudskoj memoriji, da budem drugi i drugačiji?! Da u svojim osjećanjima gajim samo ljubav, mir, toleranciju i ljepotu, zajedničkog i dostojanstvenog ljudskoga suživota.

Kamo sreće da smo svi takvi, nažalost borili smo se protiv fašizma, da bi nas danas upravo taj nacionalizam još više ubijao i donosio nam zlo.

Zanosili smo se i živjeli u zabludama da smo pobjedili fašizam još daleke 1945. godine, ali nažalost ostali su njegovi recidivi djelovanja poput kancerogenih ćelija, koje su već poodavno metastazirale u našim moždanim vijugama. Nužnost, izmjene svih čipova u tim istim moždanim vijugama, naša je neminovnost i jedina uspješna terapija.

Danas je na djelu okruti i ubitačni nacionalizam, kao ogranak te iste profašističke ideologije, sa kojom su zaraženi, upravo naši velikosrpski i velikohrvatski nacionalistički elementi, sljedbenici svih ustaško-četničkih saradnika fašističkoga bića, u proteklom periodu osvajanja i ratovanja.
Drug Tito nam je bio jedan i jedini, istinski i neumorni borac protiv fašizma, ali i najbolji poznavalac ovoga dolazećeg zla na našim prostorima i našem narodu.

Ostavio nam je u amanet i njegovu planetarnu i nadljudsku poruku i preporuku: “Da čuvamo bratstvo i jedinstvo ko zjenicu oka svoga“.

Nismo bili njegovi dostojni sljedbenici i nasljednici, ideali i idoli kao i ova sudbonosna i životna poruka su se raspršili poput sapunice.

Malo nas je ostalo na njegovim zlatnim stazama života i djelovanja te kao JA, lično i samouvjereno, ponosan sam na njegovo životno djelo i vrijeme zajedničkog života u njegovom vremenu.

Radi prisjećanja, bio sam gimnazijalac druge muške realne gimnazije u Sarajevu, kada su me u sedmom razredu gimnazije (bila je 1956. godina) primili u Savez komunista, jedinu i moćnu stranačku organizaciju.

Ostao sam vjeran principima socialdemokratije, socijalne pravde, jednakosti i ravnopravnosti, te multietičnoga suživota u zajednici bratskih naroda.

Ostao sam vjeran na putu Titovih staza i njegovog programa ljudske vrijednosti u sistemu koji smo stvarali i bili primjer za ovu Evropu, u kojoj se sada “mrcvarimo“ na milost i nemilost ovih da li da nas prime u svoje redove ili ne.

Nažalost nismo uspjeli sačuvati najveću tekovinu bivše Revolucije, bratstvo i jedinstvo. Nismo uspjeli na vrijeme iz svojih redova skloniti nacionaliste i šoviniste i tako nas je zapljusnuo šovinizam i nacionalizam zbog čega se došlo do skretanja sa Titovog puta. Antifašizam danas ne možemo braniti njegovim imenom i Tita ne možemo identificirati s antifašizmom.

Danas mi imamo i naše perjanice, kao velikosrpske i velikohrvatske, čistokrvne, nacionalističke klice, svoga roda, koji su i nasljednici i realizatori, već viđene i doživljene agresorske ideologije i na prostoru naše domovine, Bosne i Hercegovine.

Isti ovi i njihovi istomišljenici iako su u vlasti na najvećim finkcijama podrivaju svoju državu i ignorišu sve njene vrijednosti, uz veličanje i svojih fašističkih aktera, kao svoje idole i veličine.

Upravo su u Bileći i Bjeljini podigli spomenik dokazanom fašisti iz njihovoga roda „đeneralu” Draži Mihailoviću.

Ovaj spomenik kao „kameni spavač„ spoznaja je djelovanja ubitačnog nacionalizma u redovima naših velikih Srba, koji još uvijek luđački maštaju o velikoj Srbiji, koju je želio i njihov „kameni spavač” sa fašistima u svoje vrijeme, koju su u agresorskom periodu zamišljali stvoriti i njihovi patološki tipovi iz Haga, a koju danas nastoji promovisati i njihov guslar i veliki nacionalista iz Laktaša, Milorad Dodik.

Zato kameni spomenik „đeneralu” Draži neka bude i posljednja opomena svim našim patriotskim i domoljubnim snagama da se ne trebamo više šaliti ili igrati sa ovim luđacima, u čemu nam samo može pomoći naši saveznici iz NATO- saveza, kao i naše zajedničko djelovanje svih iskrenih patriotskih probosanskih snaga.

Samo udruženi i jedinstveni sa našim programom i željom da eleminišemo te postojeće “nacionalističke vođe“ i njhovu nacionalističku stranačku retoriku u ideologiji agresorskih namjera, već doživljenih na našim prostorima.

Međutim, moramo znalački i iskreno postaviti i pitanje koje su to naše tzv. lijeve snage, patriotske i probosanske orijentacije.

Situacija je kompleksna i veoma složena i zamršena, jer dok jedni zagovaraju građansku državu i jedinu primjerenu opciju za naše društvo u cilju suzbijanja bilo kakvih etničkih predznaka ili nacionalističkih tenzija i pojava, drugi se tako nonšalantno odnose i ponašaju u svome djelovanju i aktuelnoj retorici.

Analizirajući postojeći stranački potencijal i njihovo programsko djelovanje, u našoj već dugogodišnjoj životnoj zbilji, imali smo prilike sagledati i spoznati i sve njihove namjere i načine djelovanja.

Imajući u vidu isključivo i tako jasno neprijateljsko djelovanje i rovarenje nacionalista protiv naše države i našeg sistema, stranaka HDZ-a i SNSD-a i njihovih čelnika Dragana Čovića i Milorada Dodika sa saradnicima, u zajedničkom udruženom zločinačkom poduhvatu, sve nam je znano i prepoznatljivo i suvišno bilo šta dodavati na ovu temu.

Što se tiče stranke SDA i njenog rukovodstva sa čelnikom Bakirom Izetbegovićem i njegovim saradnicima, možemo konstatovati da je to i najveća nacionalna stranka u Bošnjaka. Uz sva priznanja njenog djelovanja u odbrani jedine nam domovine Bosne i Hercegovine i njihovog doprinosa, mora se po našim pričama naših starijih i suočiti sa činjenicom, u vezi njihovog koaliranja sa navedenim nacionalističkim strankama, “sa kim si, onakav si“ rekli bi naši stari.

Nažalost, takvo ponašanje i brojne greške učinjene na takvoj relaciji njihovih međusobnih odnosa, stvorili su jedan veliki I možda nepremostivi animozitet od strane drugih stranaka prema SDA i njenom kadrovskom potencijalu.

Tako i stranka SDP, čije maslo nije za Ramazana što bi govorili naši Bosanci, koja sebe smatra i najvećom opozicionom strankom i lijeve orijentacije, ima dosta svojih aferima.

Prije svega znajući da je nasljedila svu imovinu SKJ i posjedujući i veliku logistiku, upitno je da li je sačuvala u svome djelovanju i autentične principe social demokratije i multietičnosti. Bili su na vlasti, ali je njihov predsjednik stranke i premijer Federacije Nermin Nikšić, u svoje vrijeme vladavine , primjera radi u mostarskoj firmi Aluminij u dogovoru sa kriminalcem Mijom Brajkovićem podjelio ili odobrio da se kapital firme tzv, “radnički“ od 44% dodjeli svim Hrvatima, nekim Bošnjacima, ali su zajednički protjerali Srbe za sva vremena iz firme, bez dionica i obeštećenja i bez bilo kakvih upravljačkih prava.

Najobičnija je bila njihova demagoška floskula da su oni “boric za čovjeka i državu“, što je i moguće bilo ali bez Srba.

Da, to je istina i činjenice sve ukazuju da se njihova multietičnost vremenski izmjenila u “mutnoetičnost“ što im nije primjereno.

U sadašnjem tranutku razmišljanja i borbe protiv nasrtaja nacionalista na našu državu, Milorada Dodika i Dragana Čovića i njihovih saradnika, uz uplitanje i njihovih mentora iz Zagreba i Beograda, dok se naprednije snage brinu i bore za građansku državu i tu opciju u izmjenama izbornog zakona i Ustavnih izmjena, dotle oni kao “horoz prije zore“ kukuriječe da izlaze na sljedeće izbore sa jednik kandidatom iz reda Bošnjaka, ali kako vele ne može biti iz bivših redova SDA. Evo ih, u vlasti su od Dejtona do današnjih dana, čelnici najvećih nacionalističkih stranaka HDZ-a i SNSD-a,veliki nacionalisti, ali iskazani „antipodi“ nacionalističke ideologije, što im je zajednička odlika, ali se razlikuju po svojim istupima u javnosti, dok guslar iz Laktaša Milorad, „što na umu to na drumu“ kako bi stari govorili, dotle orguljaš Dragan iz Mostara, isto misli, ali ćuti i licemjerno istupa, potajno djelujući unutar njihovog udruženog hrvatskog vijeća ili sa svojim kadrovima u parlamentarnoj aktivnosti na svim nivoima.


Primjera radi, dok sam gardio i velike gigante „Aluminij“ u Mostaru i Rudnik i termoelektranu u Gacku,kao okosnicu razvoja i privredno-ekonomakog napretka domovine BiH, dotle su u našoj vlasti, od Dejtona do današnjih dana, ovi nacionalisti sa svojim kadrovima i strankama vodili u sunovrat mnoge vrijednosti domovine i njene ekonomije, te istovremeno jačali sopstvena carstva i materijalna dobra, Dragan u Mostaru a Milorad na Dedinju.


Postali su i očita kočnica na putu napretka domovine u EU i NATO savez, uz pomoć svojih mentora iz Srbije i Hrvatske, a u svojim podrumima su redovno održavali dogovore sa Ruskim ambasadorom uz pršutu i šljivovicu Miloradovu u Laktašima i sva hercegovačka vina sa Draganom na vrelu Radobolje.

Što je za obojicu intresantno, da su nekada bili Titovi pioniri i omladinci, sa crvenim maramaaoko vrata i crvenom knjižicom u sospstvenom džepu, do ovoga vremena i početaka agresije sa istoka i zapada, a redovno su se potpisivali i ćirilicom.

Ove “mlađane junoše“, po dvdesetak godina mlađe od mene, Dragan rođen 1956. godine, a Milorad rođen 1959. godine, za razliku od moga rođenja 1938. godine u Sarajevu, imali su mogućnosti nešto dobro naučiti od mene, kao visokog intelektualca, profesora koji je obrazovao generacije elektro stručnjaka,poliglotu, parlamentarca Skupština BiH u Sarajevu i Savezne skupštine u Beogradu, te vijećnika i predsjednika Gradskog vijeća grada Mostara, te velikog graditelja šest kolosalnih industrijskih giganata u privredi Bosne i Hercegovine i republike Srbije.

Svojom nakaradnom uzurpatorskom i diskriminirajućom poslovnom politikom HDZ i njeni kadrovi su doprinijeli sunovratu ovoga giganta.

Dotla je Milorad u Gacku svojim sugrađanima priredio isto tako loš i nakaradan potez, prekidajući ugovor sa ČEZ-om o drugoj fazi Termoelektrane, trajno je i onemogućio vremenski razvoj ovoga giganta za trajno vrijeme, ali se zatodomogao svoje vile na Dedinju.

Nepostojanje pravne države, kao nerad sudskih institucija, ovi kriminalci i nacionalisti i dalje igraju svoje kriminalno kolo, tako se i cijela kriminalna politika i planetarna pljačka stavljaju pod tepihe, a narod ćuti i ćuti, do svoga sudbonosnog trenutka.

Ovu dvojicu kauboja i hohštaplera, potrebno je pod hitno i krajnje je vrijeme isključiti iz politike, te učešća u vlasti,a otpremiti ih u Vojkoviće, ka oi mnoge njihove saradnike i istomišljenike.