Spada u rijetke biljke koje blago podižu krvni pritisak. Izuzetno snažno djeluje protuvirusno i protivbakterijski, pa je vrlo dobar izbor za jačanje imuniteta. Pomaže nam izbaciti sekret, olakšava disanje. Smiruje grčeve crijeva, smanjuje proljeve, jača želudac, potiče znojenje i mokrenje. Papren mu okus i vrlo blago potiče na rad i čišćenje jetre i žuči.

Ako ste kontali da ću o travama, e neću! Jer sve su brojniji oni koji ih puše a po vokaciji trebali bi da pasu travu. Sva navedena djelovanja u dotičnom Milo duhu imaju samo nus pojave. Živeći u Federaciji Bosne i Hercegovine, slutim da ću ga početi nalaziti u šapaizu, ali i u toaletu. Hranjenje nečijeg ega za posljedicu ima i pražnjenje a dotičnog upravo tako forsiraju da bi nahranili vlastiti ego. U svakom zlu i po neko dobro.

Po narodnoj mudrosti koja uvijek kao i sve druge ima itekako svoj pečat u našim životima, ukratko ću spomenuti zlo. Na televiziji u “našem Sarajevu” mada ga nikad nisam tako zvao, o glavnom gradu pišem sa posebnim epitetom da ga u književnoj formi poredim sa vječnom ljepoticom Almasom, gostovao je Milo i duh u jednom. Vidno rastrojen baš kao bolesni psiholog, (ratni zločinac trenutno na izdržavanju doživotne kazne zatvora, op.a.) u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine, na pitanje novinara šta će uraditi ovako odgovara:
Milo i duh: “Naravno! Završit ću tu sprdačinu!”
Novinar: “Hoćeš li dignuti vojsku i policiju?”
Milo i duh: “Ne brinite se vi! Nikome neće faliti dlaka s glave!”

Iz posljednje rečenice, da muslimane, kako to u konstanti kršeći Ustav Bosne i Hercegovine, ponavlja Milo i duh, da nas ponizi, omalovaži, ismijava, i na kraju “da nestanemo” a sve po receptu SANU i SPC, jasno se vidi, neće nas depilirati. Ne brinite!
Pametnome dosta!
Kada me prije ravno petnaest godina jedan još uvijek aktuelan političar i vječiti student upitao za mišljenje, a pripada najbrojnijoj stranci u Bošnjaka, rekao sam mu. Da ste bili dovoljno potentni i pametni, (haman to dvoje neće u suru, op.a.) vi u najbrojnijoj stranci u Bošnjaka, mogli ste već imati političku djecu odgojenu u duhu islama koji u ovom dijelu Evrope nikad nije bio zlo već poziv na dobro. Omladinu koja se školuju i studiraju po najprestižnijim svjetskim univerzitetima. Danas, petnaest godina poslije, bili bi to mladi ljudi u četrdesetim, puni znanja, ostvareni u životu i međunarodnim komunikacijama, kompetentni da budu izabrani u vlast na svim nivoima BiH.

Umjesto toga, mi Bošnjaci smo birali vječite studente, minderaše, uvlačiguzice i rukoljube (za bilo koji napredak ljubila se ruka a u isti mah nečija ostajala prazna, op.a.) . Birali smo pohlepne umjesto sposobne. Na red su došli oni sa kupljenim diplomama, sa ili bez mentora, svejedno nesportski bezobrazni. Došli su neodgojeni, oni sa završenim univerzitetima kojima je amidža završio srednju školu. Došli su pederi muški i ženski jer se to traži i CV-iu. Došli su pijanice i narkomani, zagrljeni ko u pjesmi, dok Bosna i Hercegovina živi odu žalosti. U kulturi su oni što veličanjem fašiste nobelovca čuvaju svoje pozicije. Dok je Nacionalna univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine u komi, među “intelektualcima” troši se zadnji atom snage da se utvrdi jesmo li Bošnjaci ili Bosanci (ime Bošnjanin u izvanbosanskim prostorima prvi put se spominje u carskoj tituli Manojla Komnena 1166. godine, prof. dr. Adib Đozić, autor knjige „Bošnjačka nacija“).

Da nismo slučajno marsovci, ili smo i mi neke nebeske tice samo to još ne znamo???

U vjeri su oni što za krupan zalogaj i vlastite gaće skidaju. Čast izuzecima koji nisu odmakli dalje od imama i hatiba, ali nose barjak hrabrosti. Dok pop Luka sadi krstove u bošnjačkom mezarju kod Srebrenice, mi se češljamo. Zato trebamo zahvaliti Milu i duhu što nas bar drži budnim da su devedesete i dvije hiljade dvadeset pete isto. Jedna bi pjevačica makedonskog porijekla dodala “samo njega nema.” Nama uvijek fali nešto ili neko. Kao kišobran “malom vuku” prije neku godinu u Potočarima. Da u bošnjačkim glavama ne izazovem konfuzije preporučujem čaj od fine trave verem. Tako ćemo ostaviti sve žalopojke po strani jer uskoro nam stiže proljeće. Ne muslimansko, ne alžirsko, rusko ili ne znam koje tamo, već kalendarsko. To je vrijeme kada se čiste avlije i bašče da se zasadi ljetina pa nije zgoreg i sebe temeljito počistiti.
Posebno mentalno čišćenje u nama Bošnjacima je potrebno. Itekako!