Sutkinja Sena Uznović trebala bi u srijedu saopćiti svoju odluku o sudbini Milorada Dodika. Od 2020. pisao sam ovdje o potrebi konačnog „obračuna“ sa lokalnim srpskim likom koji 15 godina drži za taoce srpski narod pričajući mu mitove na koje su Srbi objektivno slabi. Ali, došlo je vrijeme za svođenje računa iako ne znam šta će odlučiti vrhovni sudski autoritet u ovom slučaju. Čini mi se da ako je suditi prema onome što znamo, Dodika ne čeka nimalo vesela sudbina. Ako ne zatvor, ono svakako zabrana političkog djelovanja, a u kojem roku, to ne znam. Sutkinja je bez sumnje na teškim mukama, pritisnuta dirigovanim protestima i zahtjevima od velikosrpskog establišmenta koje je u ovu igru uguralo „ogrčene građane“ iz manjeg eniteta koji dolaze na skupove za Dodika.

UMORNI OD DODIKA: Umorili smo se od „nevine“ srpske retorike, od izokrenutih rečenica koje stalno prosipaju, od njihovih uvrnutih stavova, od političara koji pokušavaju prodati srpskom narodu priču o ugroženosti srpstva. Dolaskom Vučića na čelo srbijanske države, a nezadovoljni mirom u Daytonu, Srbi su organizirano krenuli u rušenje temelja bh. kuće kroz Memorandum 2 SANU. To je rušilački dokument koji ima za cilj uništiti integritet bh. bića, gdje građani treba da dobiju sliku BiH kao „nemoguće države“. Ovo je bio završni čin ispipavanja Beograda dokle može ići u destrukciji BiH. Sjetit ćemo se da je američka ambasada odgovorila Dodiku da se igra vatrom kada je uoči zasjedanja Generalne skupštine UN, na kojoj je izglasana rezoluciju o genocidu, Vlada RS-a donijela odluku da se sastavi sporazum koji će uputiti Federaciji o „mirnom razdruživanju“, što je drugim riječima bio poziv za otcjepljenje odnosno secesiju. U Dejtonskom sporazumu i Ustavu BiH jasno stoji da je BiH država nasljednica RBiH. Ustavom se ne daje pravo na secesiju ili „razdruživanje“ niti entitetima niti bilo kojoj nižoj administrativnoj jedinici, a to znači da RS može postojati samo unutar BiH. Secesija ili „razdruživanje“ RS kojom se prijeti BiH nikako ne znači nezavisnost manjeg bh.entiteta niti to dokida BiH nego vodi u propast RS. Politički vrh oko Dodika gledao je BiH kroz pogrešne naočale, kao prosti zbir RS + Federacija. Dodik je tako izložio riziku budućnost RS-a unutar evroatlantskih institucija. Dodik je kao „tenk“ radio na eliminiranju Ustavnog suda kroz izbacivanje stranih sudija i namjernim nepopunjavanjem srpskom kvotom. Ipak, BiH je uspjela savladati sve klipove koji su gurani u državni točak, sve pokušaje blokiranja vojske, na Dodikove prijetnji da će RS „za šest mjeseci proglasiti nezavisnost“ ako ne budu ukinuti zajednička vojska i druge zajedničke institucije koje se ne pominju u Dejtonskom sporazumu. Nakon prijetnji otcjepljenjem uslijedilo je „saborovanje“ Srba koje je dobilo akreditaciju SPC. Amerikanci su decidno kazali da će braniti i štititi teritorijalni integritet, suverenitet i multietnički karakter države te da secesija ili razdruživanje ne znači nezavisnost RS-a niti kraj BiH nego kraj manjeg bh. entiteta. Sud BiH trenutno se bavi neposlušnoću Dodika visokom predstavniku, odnosno neizvršavanjem odluka visokog predstavnika u BiH... Dodik je optužio državno tužilaštvo da podriva Ustav RS i na taj način ruši i Ustav BiH, pokušavajući, kako je naveo, da legalizuje „nelegalne odluke“ visokog predstavnika. To je sadržaj optužbi protiv Dodika, mada sam mišljenja da je on trebao prije da odgovara za učinjene povrede KZ BiH u članu 156. u kojem se kaže: “Ko upotrebom sile ili prijetnjom upotrebe sile, ili na neki drugi protivpravan način pokuša da promijeni ustavni poredak BiH ili da svrgne njene najviše institucije, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.” Uglavnom protiv Dodika se vodi postupak pred Sudom BiH samo za nepoštovanje odluka visokog predstavnika. Ali bilo je mnogo krivičnih djela kojima je napadana suština države i koja su morala biti tretirana od strane tužiteljstva BiH a nije, o čemu sam naprijed govorio. Da ne pričam o nedjelovanju Schmidta, npr. na prkosno obilježavanje 9. januara (parade) iako je visok predstavnik to stalno obećavao. Ili provokacija srpskih političara sa obje strane Drine kada su dozvolili defiliranje strane srpske vojske kroz bh. gradove Bratunac i Prijedor a poznato je da je to bila agresorska sila u minulom ratu. Srbija i njeni proxyiji su na taj način najdirektnije prekršili Dejtonski sporazum. Zamislite da je mađarska vojska ušla u ukrajinsku Transcarpatiju za koju je Budimpešta jako vezana. Uslijedio bi sigurno međudržavni sukob. Srbijanska vojska je upala u manastir Banjska na Kosovu u septembru 2023. godine. Ova akcija je uslijedila neposredno po povratku Dodika iz Moskve gdje je dobio naputke od ruskih obavještajnih struktura šta treba raditi, a jedan izvor (kojeg ne mogu imenovati) rekao mi je tada da se o daljim planovima destabilizacije BiH razgovaralo tokom sastanka u Kremlju. Ili direktna prvokacija upotrebe zastave i grba kao i himne Republike Srbije što je stavljeno o Zakon, koji je Ustavni sud je stavio privremeno van snage... Stalno iscrpljivanje.

VRIJEME JE ZA KATUL FERMAN: Nervozni Dodiku sada pokušava uvući RS i cijeli srpski narod u ambis, na šta upozorava srpska opozicija. Ovim suđenjem je prema Dodiku napadnuta cijela RS od strane zapadnih agenata i muslimana, kako naziva svoje dojučerašnje kolege iz trojke, iz SDA i svakoga ko nije Srbin. On je danas 100 postotni Vučićev igrač i takav bi bio svakom nositelju vlasti iz Srbije, ako će mu omogućiti tapiju na RS. Dodik je napokon shvatio da je izgubio ovu političku bitku i da je njegov tron potpuno ugrožen pa mu je Vučić posljednji adut koji ga objektivno ne može spasiti jer mora voditi sopstvenu borbu za goli opstanak suočen sa pobunom studenata. Dodika je danas sit svaki normalan čovjek, a za međunarodnu zajednice je postao pretežak kamen oko vrata. On se uzda u Trumpa od kojeg je zaradio eliminarajući crveni karton koji ga je odveo na crnu listu. On istina nije glup čovjek i sve više uviđa da je žrtvovan igrač. Uzalud mu pjesma „Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine...“ Njegova sudbina je odlučena, a u „Oslobođenju“ sam 2022. napisao „njegova moć će polahko početi ispuhivati“. Za ovih godina ostajao je bez podrške dobrog dijela svojih pristalica. Njegaova publika su plaćene ikebane. U smislu primanja raznih apanaža Dodik je ostao nakon američkih sankcija go k'o pištolj. Blagougodni život polahko se bliži kraju, a počeo je kao mezimče „zapadnjaka“. Uzdigao se do neslućenih visina javnog života. Ako ne zna, ipak sluti da je prevršio mjeru i danas pokušava uvući manji bh. entitet u sukob sa međunarodnom zajednicom, koja mu je ovih dana pokazala kroz aktivnost EUFOR-a da se ne treba zanositi otporom. Putin ga neće spasiti, a ni Vučić, pustit će ga niz vodu. Dolaskom Trumpa, Putinu je prioritet Ukrajina. Dodik je i suviše mali i beznačajan za Trumpa koji uvažava samo velike. Istina, „gdin Ronhil“ je mislio za sve pa je blagovremeno obezbijedio svoju daču u Podmoskovlju i Beogradu. Naravno, ako mu bude dopušteno da napusti BiH, kojoj je učinio preveliku štetu. O njoj će se tek pričati. Pošto Mile bude suočen sa gubitkom vlasti, uslijedit će nova suočavanja sa zakonom, koji evidentira sve akrobacije i lopovluke.