Danas, dok Bosna i Hercegovina obilježava 33 godine od istorijskog referenduma, sjećamo se trenutka kada su njeni građani, gotovo dvotrećinskom većinom, odlučili da žele živjeti u nezavisnoj državi. To je bio dan kada je bosanski duh progovorio kroz odluku naroda, kada su vjekovne težnje za slobodom i suverenitetom ponovo dobile oblik u političkom i pravnom smislu. Taj 1. mart 1992. godine bio je potvrda viševjekovne borbe, povratak državnosti, krvlju i suzama natopljena zakletva da Bosna i Hercegovina neće biti ničija do svoja.

Ali šta znači nezavisnost ako je svakog dana treba iznova potvrđivati? Šta znači državnost ako se mora braniti ne samo od spoljnih, već i unutrašnjih pokušaja negacije? Vaša zastava, bez obzira na njene promjene, ostala je simbol postanka i opstanka. Svaka njena boja nosi duboko uklesane priče o vašim najboljim sinovima i kćerima, o onima koji su dali svoje živote kako bi Bosna i Hercegovina bila ono što jeste danas – nezavisna, suverena i nepokoriva. Njihova žrtva nije samo istorijska činjenica, već zavjet koji traje, obaveza da se svjetlost slobode ne gasi pred olujama hegemonskih i imperijalističkih nasrtaja.

Bosna i Hercegovina je trajala i trajaće, poput Dizdarovih Kameni spavača, čuvajući u svojim rijekama, planinama i dušama ljudi nesalomiv duh. Trajaće poput Selimovićevog Derviša i smrti, jer će u njoj uvijek postojati oni koji će slobodu misliti, sanjati i boriti se za nju. Svaka epoha donijela je svoje iskušenje – od osmanskih, austrougarskih i jugoslovenskih epoha do brutalne agresije 1990-ih i današnjih političkih podjela koje pokušavaju oslabiti ono što su generacije mukotrpno stvarale.

Bosna je vječna jer se voli, a ne zato što joj priznaju postojanje. Danas, kada Bosna i Hercegovina stoji na novim istorijskim raskršćima, kada se prošlost i sadašnjost sudaraju u vrtlogu politike, ekonomije i geopolitičkih interesa, potrebno je ne zaboraviti da sloboda nije dar ona je osvajana krvlju i branjenja mišlju. Vaš narod, svi vi koji volite ovu zemlju, dokaz ste da Bosna i Hercegovina nije puka administrativna jedinica, već sudbina utkana u gene onih koji su spremni da je brane riječima, djelima i srcem.

I zato danas, dok stojim sa vama u ovom svetom danu, ne izgovaram samo čestitku, već zavjet. Nek vam je hairli Dan državnosti, neka Bosna i Hercegovina ostane nepokorena i prkosna, neka bude vječna poput vaših rijeka, planina i pjesama. Jer Bosna nije samo teritorija ona je misao, ona je borba, ona je sloboda. I dok god ima onih koji je vole, ona će trajati, uprkos svima koji je žele podijeliti, pokoriti ili izbrisati. Zato danas, draga braćo i prijatelji Bošnjaci i svi časni građani Bosne i Hercegovine, stanite zajedno, ponosni i uspravni, pred veličinom ovog dana, pred svjetlošću vaše borbe i težnje za slobodom. Danas, vaša himna odjekuje iz svakog srca koje kuca za ovu zemlju, vaša zastava se ponosno vije iznad istorije ispisane hrabrošću, ljubavlju i otporom. Neka ovaj dan bude podsjetnik da je Bosna i Hercegovina opstajala i opstajaće, da je sloboda svetinja koju su vaši preci zavjetovali vama, a vi naraštajima koji dolaze.

I makar mi u Crnoj Gori dobro znamo cijenu slobode, znamo koliko je krvava i teška borba da bi se sačuvao svoj jezik, kultura, identitet i pravo na postojanje. Znamo da sloboda nikada nije poklonjena, već izvojevana hrabrošću i žrtvom. Zato danas stojimo uz vas, s vama, jer nas vezuje nešto dublje od granica – veže nas zajednička sudbina naroda koji su kroz istoriju uvijek morali dokazivati svoje pravo na opstanak.

Budite vječni poput Bosne, jer Bosna traje dok god traje njen narod. Nek je hairli!