Kolumne
ISTINITA PRIČA O USTAŠKO-ČETNIČKOJ KOALICIJI
|
|
Autor: Mr. Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanac
Objavljeno: 09. March 2025. 22:03:45
Poštovani i dragi moji Bosanci, vama pišem i prenosim istinitu priču o aktuelnoj današnjoj neprijateljskoj koaliciji, koja urušava jedinu nam domovinu našu Bosnu i Harcegovinu.
Zašto to vama upravo sada pišem - iz jednostavnog razloga kakao bi saznali pravu i jedinu istinu o ovim našim dušmaniama i dokazanim kriminalcima, koji se skrivaju iza nekoga „svoga naroda“.
Pišem mojim Bosancima, kao rođeni Sarajlija i poštovanim normalnim Srbijancima, kao Srbin po rođenju od roditelja pravoslavaca, kojima se danas niti grobnica njihova ne nazire u toku Drugog svjetskoga rata.
Kao student Beogradskog Univerziteta i Eleketrotehničkog fakulteta, u svojoj radnoj praksi, uspio sam učestvovati kao inžinjer i stručnjak u izgradnji tri velika proizvodna objekta u Srbiji, na visokoj peći i čeličani Smederevskog kombinata, na Elektrolizi bakra u RTB u Boru, te na novoj zlatari u istom preduzeću.
Zatim sam, godine 1970. dolaskom u Mostar na izgradnju velikoga aluminijskoga kompleksa, na prvoj njenoj tehnološkoj fabrici tvornici glinice, te konačmo kao tehnički direktor na Rudniku i Termoelektrani u Gacku, od 300 MW.
Zato sam danas penzioner sa radničkim pravima (penzijama) Republike BiH i Republike Srbije.
Pored ovoga stručnog privrednoga angažovanja, bio sam aktivan i društveno-politički aktivista, kao parlamentarac Skupštine BiH u Sarajevu, isto tako i Savezne Skupštine SFRJ u Beogradu, u mandatnom periodu 1986-1990. godina.
U priodu agresije na našu domovinu, sa istoka i zapada, kada se poslije Dejtona i nisam kao Srbin mogao vratiti u firmu Aluminij, čiji sam bio učesnik izgradnje od temelja 1970. godine, jer su naši susjedi i agresori već odmah napisali na vratima: “Srbima i psima ulaz je zabranjen“ te sam kao stručnjak, radi porodične egzistencije bio primoran raditi na Elektrotehničkoj školi i obrazovanju novih kadrova elektrotehničara i majistora elektro zanimanja.
Poslije Dejtona, godine 1996., na prvim izborima za Gradsko vijeće grada Mostara, bio sam kandidat građana na jedinstvenoj listi za Mostar, kao podobni građanin pravoslavne vjeroispovijesti. Nisam bio član niti jedne stranke ili partije, poslije prestanka rada SKJ, čiji sam bio član od mladalačkih gimnazijskih dana u lijepom Titovom periodu, kao odličan gimnazijalac i aktivista svoga vremena i brojnih aktivnosti, na akcijama izgradnje infrastrukturnih objekata, kao student graditelj autoputa od Ljubljane do Đevđelije.
U ovome periodu prvih postdejtonskih izbora, čija je građanska lista „Za jedinstveni Mosatar“ pobijedila našeg agresora iz redova HDZ-a, kao jedinog Srbina sa te njihove strane iz DUMA sa satanom, pokušali su me likvidirati, kako ne bi održao po Statutu i prvu sjednicu Gradskog vijeća grada Mostara. Lijepo i istinski, ugledni tjednik „Feral Tribune“ istinski i lijepo je opisao ovaj događaj, kao i mnogi drugi mediji i TV programi, uzurpiarli mi stan i bio sam smješten u zaštiti od predstavnika EU, u hotelu „Ero“ do posebnog smještaja uz pomoć tadašnjeg gradonačelnika Safeta Oručevića, te zahvaljujući njemu nisam otišao iz Mostara, iako mi je ambasador Amerike iz Sarajeva ponudio politički azil u željenu zemlju.
U toku promocije moje knjige PROGNANIK U SVOME GRADU, šta je napisao Safet Oručević:
Zašto sam sve ovo djelimično napisao, iz razloga, da moji Bosanci, istorija i dolazeće generacije razumiju i upoznaju glavne protagoniste, nacionaliste, kriminalce i rušitelje jedine nam domovine BiH, kroz njihova nedjela u agresiji i posebno u sadašnjem postdejtonskom periodu i poslije 30 godina, kao recidivi, sljedbenici i nasljednici svojih uzora i primjera sa Blajburga i Ravnogorskih šuma, sa svojim ideolozima i uzorima od Ante Pavelića i Draže Mihajlovića, sve do Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.
Zato je i njihova koalicija u sadašnjim trenucima i zajedničkih zlobnih i ludačkih namjera, da konačno i unište ovu našu domovinu i da stvore svoje državice velikosrpsko-hrvatskoga vjekovnog sna i užasnog djelovanja do današnjih dana.
Dakle, Bosanci moji dragi, da znate da su upravo ovi rugobatni čimbenici, guslari i orguljaši genetski nasljednici svih onih izroda iz svih ratova i pobjegulja po Argentini, Čileu, Kanadi i razno raznim svjetskim destinacijama, ali su se mnogi od njih za vrijeme najnovije agresije na našu domovinu i povratili da dovrše zajednički scenarij i NDH sa Velikom Srbijom, današnjom Herceg Bosnom i Republikom srpskom, sa svojim “pulenima i ludacima“ Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.
Bitno je za moje Bosance istaći, da kao meritorni i visoki intelektualac, znalac svih naših događanja i odnosa, ističem činjenicu, da su ova dvojica partnera istomišljenici i partneri, ali je “lukavi Latin“ Dragan Čović mudriji i javno obmanjuje i svoj narod i sve nas, dok Milorad Dodik, kao guslar javno gusla iste note, nakaradnih i ludačkih tonova, pa se naša zajednica i Bosanski faktori, okomili samo na Milorada Dodika, a tužilsštvo i sudstvo ćuti li ćuti. DOKLE?
Zašto to vama upravo sada pišem - iz jednostavnog razloga kakao bi saznali pravu i jedinu istinu o ovim našim dušmaniama i dokazanim kriminalcima, koji se skrivaju iza nekoga „svoga naroda“.
Pišem mojim Bosancima, kao rođeni Sarajlija i poštovanim normalnim Srbijancima, kao Srbin po rođenju od roditelja pravoslavaca, kojima se danas niti grobnica njihova ne nazire u toku Drugog svjetskoga rata.
Kao student Beogradskog Univerziteta i Eleketrotehničkog fakulteta, u svojoj radnoj praksi, uspio sam učestvovati kao inžinjer i stručnjak u izgradnji tri velika proizvodna objekta u Srbiji, na visokoj peći i čeličani Smederevskog kombinata, na Elektrolizi bakra u RTB u Boru, te na novoj zlatari u istom preduzeću.
Zatim sam, godine 1970. dolaskom u Mostar na izgradnju velikoga aluminijskoga kompleksa, na prvoj njenoj tehnološkoj fabrici tvornici glinice, te konačmo kao tehnički direktor na Rudniku i Termoelektrani u Gacku, od 300 MW.
Zato sam danas penzioner sa radničkim pravima (penzijama) Republike BiH i Republike Srbije.
Pored ovoga stručnog privrednoga angažovanja, bio sam aktivan i društveno-politički aktivista, kao parlamentarac Skupštine BiH u Sarajevu, isto tako i Savezne Skupštine SFRJ u Beogradu, u mandatnom periodu 1986-1990. godina.
U priodu agresije na našu domovinu, sa istoka i zapada, kada se poslije Dejtona i nisam kao Srbin mogao vratiti u firmu Aluminij, čiji sam bio učesnik izgradnje od temelja 1970. godine, jer su naši susjedi i agresori već odmah napisali na vratima: “Srbima i psima ulaz je zabranjen“ te sam kao stručnjak, radi porodične egzistencije bio primoran raditi na Elektrotehničkoj školi i obrazovanju novih kadrova elektrotehničara i majistora elektro zanimanja.
Poslije Dejtona, godine 1996., na prvim izborima za Gradsko vijeće grada Mostara, bio sam kandidat građana na jedinstvenoj listi za Mostar, kao podobni građanin pravoslavne vjeroispovijesti. Nisam bio član niti jedne stranke ili partije, poslije prestanka rada SKJ, čiji sam bio član od mladalačkih gimnazijskih dana u lijepom Titovom periodu, kao odličan gimnazijalac i aktivista svoga vremena i brojnih aktivnosti, na akcijama izgradnje infrastrukturnih objekata, kao student graditelj autoputa od Ljubljane do Đevđelije.
   |
U ovome periodu prvih postdejtonskih izbora, čija je građanska lista „Za jedinstveni Mosatar“ pobijedila našeg agresora iz redova HDZ-a, kao jedinog Srbina sa te njihove strane iz DUMA sa satanom, pokušali su me likvidirati, kako ne bi održao po Statutu i prvu sjednicu Gradskog vijeća grada Mostara. Lijepo i istinski, ugledni tjednik „Feral Tribune“ istinski i lijepo je opisao ovaj događaj, kao i mnogi drugi mediji i TV programi, uzurpiarli mi stan i bio sam smješten u zaštiti od predstavnika EU, u hotelu „Ero“ do posebnog smještaja uz pomoć tadašnjeg gradonačelnika Safeta Oručevića, te zahvaljujući njemu nisam otišao iz Mostara, iako mi je ambasador Amerike iz Sarajeva ponudio politički azil u željenu zemlju.
U toku promocije moje knjige PROGNANIK U SVOME GRADU, šta je napisao Safet Oručević:
 |
Zašto sam sve ovo djelimično napisao, iz razloga, da moji Bosanci, istorija i dolazeće generacije razumiju i upoznaju glavne protagoniste, nacionaliste, kriminalce i rušitelje jedine nam domovine BiH, kroz njihova nedjela u agresiji i posebno u sadašnjem postdejtonskom periodu i poslije 30 godina, kao recidivi, sljedbenici i nasljednici svojih uzora i primjera sa Blajburga i Ravnogorskih šuma, sa svojim ideolozima i uzorima od Ante Pavelića i Draže Mihajlovića, sve do Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana.
Zato je i njihova koalicija u sadašnjim trenucima i zajedničkih zlobnih i ludačkih namjera, da konačno i unište ovu našu domovinu i da stvore svoje državice velikosrpsko-hrvatskoga vjekovnog sna i užasnog djelovanja do današnjih dana.
Dakle, Bosanci moji dragi, da znate da su upravo ovi rugobatni čimbenici, guslari i orguljaši genetski nasljednici svih onih izroda iz svih ratova i pobjegulja po Argentini, Čileu, Kanadi i razno raznim svjetskim destinacijama, ali su se mnogi od njih za vrijeme najnovije agresije na našu domovinu i povratili da dovrše zajednički scenarij i NDH sa Velikom Srbijom, današnjom Herceg Bosnom i Republikom srpskom, sa svojim “pulenima i ludacima“ Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem.
Bitno je za moje Bosance istaći, da kao meritorni i visoki intelektualac, znalac svih naših događanja i odnosa, ističem činjenicu, da su ova dvojica partnera istomišljenici i partneri, ali je “lukavi Latin“ Dragan Čović mudriji i javno obmanjuje i svoj narod i sve nas, dok Milorad Dodik, kao guslar javno gusla iste note, nakaradnih i ludačkih tonova, pa se naša zajednica i Bosanski faktori, okomili samo na Milorada Dodika, a tužilsštvo i sudstvo ćuti li ćuti. DOKLE?
