PUZAJUĆI DRŽAVNI UDAR. Taman pomislim vrijeme je da se malo odmorim... ali me odmah „zgrabe“ teme od kojih jednostavno ne mogu odustati.
Sve su prilike da će u Srbiji nervozna vlast koja je još u mirnom naduravanju sa studentima i građanima, upotrijebiti silu 15. marta kada su u Beogradu najavljene velike demonstracije. Kao da je proba bila 11.marta kada su se sukobili studenti sa policijskim snagama pred RTS-om, a u Novom Sadu prekinuli program ovog emitera. O propagandnom ratu koji vodi aktuelna vlast pisao sam jučer. Tek će me čekati pisanje teme o hrvatskom uplitanja u bh. prilike po receptu hrvatska evroparlamentarke Željana Zovko (HDZ), koju poznajem iz vremena dok je obavljala dužnost zamjenika savjetnika hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a ja sam u to vrijeme bio savjetnik Alije Izetbegovića. U najkraćem ona je kritikovala Ured visokog predstavnika (OHR) u BiH, tvrdeći da "vodi zemlju u rasulo" te da kancelariju treba zatvoriti. Ništa novo. Od Dodika stalno slušamo istu priču koju je proteklih dana htio da kapitalizira izvođenjem puzajućeg, usporenog državnog udara, koji očigledno nije uspio. Do subote kada se očekuje upotreba sile naprednjačke vlasti prema studentima, posvetit ću se igrama bez granica naših susjeda Srbijanaca i lokalnih bosanskh Srba koji su u teškim nevoljama zbog društvene krize. Ona je do koske nagrizla Srbiju, a u Republici srpskoj izazvala slom kleptokratskog društva, samo što oni to još ne vide. Ali, ne brinite, vidjet će, samo tada može biti kasno ne za Dodika koji će i tako pobjeći nego za Republiku srpsku koja ide u susret funkcionalnom rješavanju krize koju stalno izaziva u BiH po uputama Beograda. Vučić je nema sumnje bolji igrač od bahatog Dodika, što mogu i razumjeti, jer ovaj ima iza sebe državu a Dodik je nema nego je samo priželjkuje. Naravno, neće je nikada ni imati niti će uskoro biti relevantna politička figura. U tekstu pod nazivom „Zbogom Milorade“ pisao sam o tome. Vučić je dosada određivao pravila igre, umotavao je autokratsku vlast u janjeću kožicu uvjeravajući svoje evropske partnere u svoj demokratski duh. Ali, evo, ako su mu zaboravili prijetnje da za jednog ubijenog Srbina treba ubiti 100 muslimana, ipak su ga nakraju pročitali. Vučić polahko gubi atribute poželjnog sagovornika. On se upleo u stari srpski pokušaj da ureduje i tamo gdje ne treba. On koristi Garašaninovu matricu iz 1844. pokušavajući ako već ne može zagristi cijelu BiH, ono podijeliti je. Njegov prethodnik Slobodan Milošević je napravio grešku, dirao je vojno u Bosnu i Hercegovinu a njegova vojska napravilia nečuveni pokolj, koji je u Srebrenici međunarodni sud okvalificirao kao genocid. Vučić je to isto mislio ali ne može jer su se promijenili odnosi u svijetu.

SUOČAVANJE SA PROŠLOŠĆU. Aleksandar Vučić je došao do zida. Suočio se sa opasnim unutrašnjim nevoljama koje bi mogle da ga otjeraju sa kormila države, ali on ima i problem u BiH u koji se sam upleo. Nakon reakcija svijeta na pokušaj rušenja BiH koje su bile izuzetno oštre, na GO SNS rekao je „da je svima u svijetu kriva Republika srpska“, jer je to Evropi najlakše da na jednom primjeru pokažu svoju snagu, jer ne mogu u Ukrajini, čime je indirektno potvrdio da je Srbija na strani Rusije. Veli da treba sada sprečavati opasnost vlastitim „diplomatskim vještinama (kao što su uvijek radili kroz historiju, prim. autora), svojim ugledom i ozbiljnošću“. U tom monologu za vrijeme kojeg je u sali „odjekivala tišina“ (taj oksimoron ne voli srbijanski predsjednik) i bio praćen ustajanjem i dugotrajnim aplauzima (kao što su nekada dugo pljeskali liderima istočnoevropskih komunističkih partija) primjetila se njegova zabrinutost za sudbinu Dejtona koji kako je rekao više ne važi, a na njegovu opasku da „srpskom narodu nije potreban sukob, ni Srbiji ni Republici srpskoj“ treba dodati da sada valja ispravljati greške iz prošlosti i da treba praviti funkcionalniju BiH. Jednom zauvijek Dodik, kojeg su evropske zemlje označile kao kršitelja Dejtonskog sporazuma mora biti odbačen na smetljište historije i da će tek tada mir na prostorima Balkana dobiti svoju priliku.

SA DRŽAVOM NEMA IGRANJA. Što se tiče Milorada Dodika to je kraj priče. Sa državom nema igranja. Nju niko ne može ucjenjivati. Ako sada ovaj osumnjičenik pred Zakonom još uvijek nije u rukama pravde, on će svakako dolijati pravosudnim organima izuzev ako ne pobjegne u Rusiju. Jer, ukoliko se ne odazove Tužilaštvu prijeti mu potjernica. Osim ranijeg krivičlnog djela za koje je dobio godinu dana zatvora i prestanak obavljanja političkih dužnosti 6 godina, prijeti mu sada optužnica za podrivanje ustavnog poretka zajedno sa premijerom Radovanom Viškovićem i predsjednikom Skupštine Rs za stvaranje najtežu krizu u poslijeratnoj BiH. Za to treba odgovarati. U narednim kolumnama pisaću o tome kako će završiti slučaj Dodik. Prije toga da kažem da je američka administracija od koje je Dodik očekivao mnogo kazala da podržava suverenitet i teritorijalni integritet BiH ne ostavljajući ni pola centrimetra za Dodikova naklapanja i obmanjivanja tamošnjih Srba u podršku Trumpa. Povodom situacije u BiH oglasio se državni sekretar Rubio u dva navrata. Oba puta je dao snažnu podršku Bosni i Hercegovini rekavši da „djelovanje predsjednika Republike srpske Milorada Dodika podriva institcije BiH i ugrožava njenu sigurnost i stabilnost“. Dodik je očigledno previdio da se američka politika ne mijenja tako često već da postoji kontinuitet. Amerikanci su upozorili Dodika da se razmatraju razne mogućnosti, ali da ne smije doći do raspada zemlje, jer „ne žele nikakve podjele tamo“. Američki stav jasno su podebljali kongresmenka Ann Wagner i republikanac sa najdužim stažom u historiji američkog Kongresa Chuk Gassley. On je u obraćanju Senatu podsjetio na genocid 1990.-tih godina rekavši da „godinama čelnici srpskog enoteta predvođeni Miloradom Dodikom prijete otcjepljenjem“. Podsjetio je na 1990-te „kada je izbio rat i genocid zbog ljudi poput Dodika koji su se ponašali na isti način kako se on ponaša, a njegov prethodnik Radovan Karadžić služi doživotnu kaznu zatvora za ratne zločine protiv čovječnosti i genocid.“ Pa šta bi teže mogao izreći jedan Amerikanac, stranac, koji kako rekao Vučić, Dodikov mentor, ne razumije stvari i „da to nema veze sa realnošću“. Političkim Srbima je sve rekao generalni sekretar NATO-a Mark Rutte koji je označio Dejtonski sporazum neupitnim i da „NATO neće dopustiti stvaranje sigurnosnog vakuma“. Zna se da je pametnom čovjeku i išaret dovoljan. Očigledno taj išaret nije vidio Dodik, ali jest potpredsjednik PDP-a Igor Crnadak koji je naravno uočio da ova politika okreće čitav svijet protiv Republike srpske. Podnio je ostavku na funkciju člana Odbora za ustavna pitanja u NSRS objašnjavajući da ne želi biti dio procesa koji vode entitet RS i njen narod ka propasti. Zatražio je od poslanika da ne podrže usvajanje novog Ustava Rs, jer su zakoni od 27. februara izolovali Rs. Kakve će reperkusije to imati za manji bh. entitet u smislu stvaranja funkcionalnije BiH tek će vidjeti oni koji su Republikom srpskom štitili autoritet jednog autokrate i kleptokratskog režima. Malo ćemo počekati, ali ćemo to svakako vidjeti.