Gdjegod pođem pitaju me braća iz navike ili iz zabrinute radoznalosti: - Kako je stanju u Bosni? – Bolje nego što dušmani žele i gore nego što žele prijatelji – lakonski im odgovaram.

Uglavnom se zadovolje tim odgovorom. Ali, ima i onih koji traže dodatno objašnjenje. Pa ih zanima šta dušmani, a šta prijatelji žele od Bosne.

Možda ne svima, ali nama u Bosni se čini da znamo šta nam dušmani žele pa nemamo potrebe da to jedni drugima objašnjavamo. No, kad nas dobronamjerni brat i prijatelj u svijetu upita šta žele dušmani od Bosne, potrebno je da se napregnemo da mu to objasnimo. U tom naprezanju otkrijemo da ni nama samima nije uvijek i sve jasno šta nam dušmani žele – oni iznutra i oni izvana.

Njihov javni govor između priznanja i negacije povijesnog prava Bosne na vlastiti nacionalni, državni i kulturni identitet je dvosmislen i zato ne održava njihovu skrivenu namjeru, koja je između priznanja i negacije. Bezvoljno, ali moraju se javno očitovati o priznanju, koje im služi da „obmanu sebe, da ut(j)eše drugoga te da sakriju svoju b(ij)edu“.

Također, priznanje im služi da umire Bosnu kako bi mogli oštriti svoju skrivenu namjeru. Ovo lažno priznanje je gore od negacije, koja im služi kao „vid njihovog patriotizma, kao potvrda njihove lažne urođene inteligencije, kao stvaralačko i inventivno lažno junaštvo“.

Braći mojoj nije dovoljno ovo objašnjenje o dušmanima. Nije im jasno da laž može biti sloboda i ponos bilo čije nacije. Nije ni nama u Bosni jasna ta teza dušmana, ali mi živimo s njom (i s njima) pa smo navikli da joj ne posvećujemo posebnu pažnju.

Uzaludno je ćoravom mahati i lažljivom objašnjavati. On pjeva: - Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine - i sve tako dok ne stigne gajtan iz State Department-a. A onda glas pjevača utihne, tekst pjesme se promjeni i sudbina se uskladi ili prilagodi prema dužini i oštrini gajtana.

Ni ovo objašnjenje mojoj braći nije dovoljno pa traže da im objasnim zašto se dušmani Bosne tako ponašaju? Nije li zato što ste vi u Bosni slabi i razbijeni pa vas ne poštuju i ne uvažavaju? – pitaju. - Ima i toga, ali nije to glavni razlog. Oni znaju. Nismo mi baš skroz slabi, niti smo skroz razbijeni – ako zatreba. No, glavni razlog njihovog dušmanluka prema Bosni je njihova „pakost“ i „ljubomora“ prema Bosni i Bošnjacima. Bosna je lijepa, a Bošnjaci su kršni. Njima to smeta pa iz pakoste žele unakaziti bosansku ljepotu, a iz ljubomore žele ubiti bošnjačku kršnost – rekoh.

- Eh, sad nam je, brate, jasno – vele. A onda upitaše: - A šta Bosni prijatelji žele kako bi joj bilo bolje.

- Prijatelji Bosne želi ono što Bosna želi samoj sebi, a to je da živi u miru i sigurnosti sa samom sobom i sa svojim susjedima – rekoh.

- Mubarećola! Pa neka vam i bude tako – rekoše moja braća dok s njima bijah u Haremu Mekke u dovi, dok s njima iftarih i sehurih u sjeni mekkanske noći, dok s njima u saffu klanjah teraviju- namaz uz lijepo učenje Kur'ana i dok gledah moju Bosnu ovih dana izvana pogledom zabrinutog Bošnjaka, ali i uvjerenog da ljepotu Bosne niko ne može unakaziti jer je toliko ima da ju nijedan dušman ma koliko bio silan ne može uništiti, a ni kršnost Bošnjaka nijedan dušaman ne može poniziti i poraziti ma koliko izreko laži o njivom karakteru i njihovoj volji da budu to što jesu – muslimani kršni i Bosanci ponosni.

Allahu, Milostivi, smiluj se mojoj braći, rodbini i prijateljima dok ti se skrušeno mole u ramazanskom danu i noći! Amin!

Allahu, Sveznajući, pouči moju braću, rodbinu i prijatelje u Bosni da budu hrabri mijenjati ono što se može promijeniti nabolje, da budu mudri i otporni na ono što ne mogu mijenjati te da znaju razliku između tog dvoga! Amin!

Allahu, Svemogući, osnaži moju braću, rodbinu i prijatelje u Bosni da budu jaki u vjeri, snažni u domovini kako bi se obaranili od dušmana iznutra i izvana! Amin!

Tako Ti hurmeta Šehr-i Ramazana, tako Ti hurmeta Harem-i Mekke i Harem-i Kabe! Amin!

Rijad, Ramazan 11, 1446/Mart 11, 2025.