ČOVIĆ JE OPASAN PROTIVNIK. Dok su bh. fudbaleri svih nacionalnosti uz nadljudske napore branili boje svoje zemlje u susretima protiv Rumunije i Kipra, dotle smo na drugoj, političkoj strani, gledali i još uvijek gledamo otvorene pokušaje Dodika da zabije glogov kolac u samo srce Bosne i Hercegovine. No, mnogo opasniji protivnik za opstanak BiH je Hrvatska demokratska zajednica, politička stranka koja želi institucionalno destruirati državu, „legalno“ kroz izborni zakon. HDZ kao predstavnik najmalobrojnijeg naroda danas vedri i oblači u političkoj ravni Bosne i Hercegovine. Uz direktno uplitanje američkog ambasadora Murphya konstituirana je nakon izbora vlast u BiH, ali ona nikada nije bila stabilna već uspostavljena na logici laži i prevara. Na bošnjačkoj strani Murphy je progurao „trojku“, koju su sačinjavali SDP-a, Naša stranka i NIP. Potkapacitiranost trojke se jasno ogleda na planu sigurnosti, pravosuđa i finansija, što predstavlja temelj države. Vidjeli smo sa koliko je upornosti Dodik tražio resor finansija. Ovo zato što je tako mogao vršiti kontrolu svih finansijskih tokova u državi, a posebno vojnog kompleksa. Ministar Helez je s razlogom ukazivao na neodrživo finananijsko stanje u vojsci. I dok su u susjednoj Srbiji rasli vojni troškovi dotle su u BiH oni stalno slabili. Cilj je bio zatući BiH da u vojnom smislu ne može odgovoriti na predstojeće događaje koji su projektirani u susjednoj Srbiji. Drugi važan krak stabilnosti BiH je sigurnost. Nakon hapšenja ministra Nešića, prvi čovjek ministarstva postao je Ivica Bošnjak, kandidat HDZ-a, koji se nakon događaja koji su potresli BiH „proslavio“ rečenicom „da je sigurnosna situacija pod kontrolom“, iako je Državna agencija za istrage i zaštitu u trenutku kada je izgovorio ovo bila stavljena u aut (?!). Pravosuđe vodi Davor Bunoza, također kadar HDZ-a, iako u njegovoj biografiji piše da je nestranački kandidat... Koliko mogu da se sjetim ministarstva finansija i pravde dosada su uglavnom vodili „hadezeovaci“, manje SNSD-u, ali nikada Bošnjaci. Slabašni dio vladajuće koalicije unutar Vijeća ministara BiH predstavlja „trojka“, koja je uglavnom radila pod egidom i u sjeni ambasadora Murphya. Možda je sadašnja kriza koju su proizveli Srbi dio istog plana koji su skovali u Beogradu, ali koji nije daleko od viđenja službenog Zagreba. Karakteristično je da se blagim saopćenjima i ponekom natuknicom hrvatski političari zalažu za rješevanje bosanskog problema na način „da se održi mir, stabilnost, integritet građana, posebno Hrvata u BiH“, kako je bezazleno rekao Plenković. Nisam siguran da li bi hrvatski premijer ovako pričao da su u Dalmaciji, Slavoniji ili nekom drugom dijelu “lijepe naše“ kroz otvorenu pobunu bili ukinuti zakoni hrvatske države. Uostalom poznato je kako je reagirala Hrvatska prema pobunjenim Srbima koji su prije 30-tak godina htjeli svoju državu na njenom teritoriju. Nakon redarstvene akcije Oluja hiljade građana srpske nacionalnosti morali su napustiti svoje domove. Željana Zovko, Plenkovićev ino-megafon, već duži niz godina iznosi neistine o navodnoj ugroženosti Hrvata u BiH ne bi li pomogla zvaničnoj politici Zagreba da ostvari ratne ciljeve. To je nedavno potvrdila i svojom izjavom u Washingtonu kada je negirala BiH što je sve na tragu velikohrvatske ideologije i proširivanja Hrvatske na račun BiH. U principu sve ovo dolazi iz jedne te iste, velikohrvatske kuhinje.

NAJVIŠE SE PLAŠIM BOŠNJAKA?! Šta sada treba raditi? Najprije istrajati u dosadašnjem beskompromisnom otporu Dodiku i kamarili oko njega, koja zna da njegovim padom i oni završavaju u blatu historije. Dodik je svjestan da mu je manevarski prostor potpuno sužen. S njim više niko neće da razgovara osim Vučića, izgubio je sagovornike, stranci su ga „popljuvali“, sada traži podršku u Izraelu, a njegovo oslanjanje na Viškovića i Stevandića je potpuno beskorisno, što i on zna. Oni mu ne mogu niučemu pomoći kao ni članovi njegove skupštinske većine. Svaki policajac na teritoriji BiH može ga uhapsiti, jer je naprosto bjegunac.

U postojećoj situaciji treba se plašiti isključivo treće, bošnjačke strane. Trojka, čiji su prvaci, pokazalo se, spremni na ustupke HDZ-u, ne smije napraviti historijsku grešku. HDZ će pokušati da naplati svoje odmicanje od Dodika, jer u politici, kao i životu, nema ništa džaba. To, dakle, ima cijenu. HDZ će nastaviti upornije insisitirati na izbornom zakonu koji bi nas sve vratio u srednji vijek, a to je da svaki narod treba birati svog ekskluzivnog predstavnika ‒ Hrvati Hrvate, Srbi Srbe a Bošnjaci Bošnjake. HDZ želi prije svega da odlučuju o izboru člana Predsjedništva BiH. Ovakvi zahtjevi nemaju pravne osnove. Riječ je o rasističko-šovinističkoj i ksenofobičnoj politici HDZ-a, koji već godinama sistematski pokušava ubijediti evropsku javnost da su Hrvati u BiH diskrimirani. Zbog građanske države za koju se zalaže bar pola stanovnika Bosne i Hercegovine legitimno predstavljanje bio bi hod unazad. Moja procjena je da bi to bio veći destruktivni korak od sadašnjeg srpskog pokušaja lomljenja države. Ovo je podmuklo razaranje države, institucionalno drobljenje kojemu svjedočimo od završetka rata. Kada bi se udovoljilo HDZ-u više niko ne bi mogao reći da je posrijedi definitivno razvaljivanje Bosne i Hercegovine, iako bi to faktički bilo. Zato, nikakvih potpisa i nikakvih obećanja. Moraju se izdržati golemi pritisci i ucjene. Bosna i Hercegovina ima šansu samo kao građanska, demokratska država bez ekskluziviteta ijednog naroda, ni Bošnjaka ni Srba niti Hrvata. Ovo je vrijeme odluka.