Obično se ne sjećam svojih snova, ali sam se jutros probudio neuobičajeno veseo, zadovoljan i pokušao sam se sjetiti šta sam to sanjao šta me tako oraspoložilo ovo jutro.

Nažalost, brzo sam se vratio u stvarnost, jer sanjati da je aktuelno državno rukovodstvo Republike Hrvatske došlo na obilježavanje 32. godišnjice zločina u Ahmićima, bio je ne samo san, nego svojevrsna naučno-fantastična priča koju sam usnio.

A zašto ja – logoraš, Bošnjak i musliman, građanin države na koju je izvršena agresija i dva međunarodno sudski presuđena udružena zločinačka poduhvata – nemam problem da potvrdim da se u Grabovici desio zločin nad građanima moje države koji su Hrvati, da se desio zločin nad Hrvatima u Posavini, Bosanskoj krajini, istočnoj BiH ili u nekim mjestima srednje BiH.

Ministar odbrane Zukan Helez obišao je sva stratišta u BiH, bez obzira na nacionalnost žrtava i to je za mene sasvim dobar postupak i primjer kako se treba graditi budućnost u BiH i regionu.

Zašto je ministru Helezu ili meni prihvatljivo i civilizacijski da potvrdimo i presude i činjenice da je i nad Hrvatima, na spomentutim mjestima u BiH, počinjen ratni zločin?

Zašto je političkom i državnom rukovodstvu Hrvata iz BiH i Republike Hrvatsake misaona imenica, neprihvatljivo i prvi nivo nacionalne odbrane da negiraju i ne priznaju zločin nad Bošnjacima?

U BiH, kako je neko naveo, postoji sedam istina o ratu i zločinu u BiH.

Tri političke, tri historijske, ali samo jedna sudska.

Međunarodni sud u Hagu je sve najznačajnije činjenice presudio, a presudio je da je zločin u Ahmićima počinjen u okviru međunarodnog sukoba u kojem je Hrvatska napala teritorijalni integritet i suverenitet BiH, osmislila zajedno s Bobanom i Prlićem udruženi zločinački poduhvat (UZP) protiv BiH i Bošnjaka te je zločin u Ahmićima počinjen i u uslovima okupacije dijela BiH od strane Republike Hrvatske u cilju stvaranja "Velike Hrvatske".

Presudio je i da "bosanska vlada" nije imala politiku etničkog čišćenja.

Upravo je sudska istina ovog Međunarodnog suda u Hagu "najveći krivac" da se iz Hrvatske, a onda i u BiH, negira zločin, ne samo u Ahmićima nego i na teritoriji zamišljene "Hrvatske zajednice Herceg-Bosne".

Rekao nam je Milanović – prvo sapun, pa parfem.

Izvršiti agresiju na BiH, osmisliti i realizirati UZP protiv BiH, izvršiti teške zločine putem UZP-a, napraviti sistem logora, pokušati okupirati dijelove teritorija BiH, dogovarati podjelu sa Srbijom i Karadžićem od Graza do Karađorđeva, te i druge zločine prema BiH i Bošnjacima, ne može oprati saprati ni "Saponia" iz Osijeka.

Ali, mi ne držimo moralne lekcije nikome, niti posežemo za osvetom, niti mrzimo.

Naš komšija, Hrvat iz Ahmića, Mostara, Stupnog Dola, Kiseljaka, Stoca… još uvijek je talac velikodržavne politike i UZP-a i naš komšija Hrvat nije slobodan da kaže kao Zukan ili Murat – a mi kažemo da, ko god je napravio zločin nad bilo kim iz druga dva naroda, nije pravio u naše ime i mi to osuđujemo, jer to nije bila zvanična politika.

Pozivamo sve naše komšije, ne samo one iz Ahmića, da nam se pridruže u obilježavanju, da obilježavanja budu zajednička, da gradimo povjerenje i razumijevanje, ali i da prihvatimo samo jednu od sedam istina, i to onu pravosudnu iz Den Haga.

Dok san ne postane java – nema mira u BiH, a mir ruše negatori istine i afirmatori zločina i zločinaca. (Preporod.info)