"Jutros u 7:35 sati, rimski biskup Franjo vratio se u Očevu kuću. Cijeli njegov život bio je posvećen služenju Gospodinu i Njegovoj Crkvi".
CSjetit ćemo se njegovog milosrđa prema LGBT osobama. U tom kontekstu je zanimljiva njegova misao iz 2013. godine:
„Ako je neko gay i traži Boga i ima dobru volju, ko sam ja da mu sudim“.
Time je pokazao svoju saosjećajnost sa marginaliziranim u društvu. Odbacio je diskriminaciju naglašavajući da svi ljudi zaslužuju dostojanstvo i ljubav. Zanimljivo je da je pri kraju pontifikata pape Franje dozvolio blagoslov istoplonih parova, ali pod uslovom da to ne izgleda kao katoličko vjenčanje. Drugim riječima uveo je pastoralno milosrđe ističući da nikome ne ne treba uskratiti blagoslov iako to ne znači odobravanje istopolnih brakova. Ali, samom činjenicom da je prekinuto ćutanje i vjekovo neodobravanje, napravio je revolucionarni iskorak u životu Crkve, ali je dobio i protivnike među dogmatskim svećenicima. Ali, on je na taj način uspio približiti Crkvu običnim ljudima u smislu da je ona na neki način „poljska bolnica za ljude koji pate“. U njegovom pontifikatu Crkvu je ostala ista ali koja više sluša, liječi i prati a manje sudi. On se također hrabro suočio sa najmračnijim poglavljima Crkve – sa zločinima svećenika prema djeci i seksualnim zlostavljanjima. Rekao je: „U ime Crkve izražavam bol zbog zločina koje su počinili svećenici. To je više od sramote, to je užas. To je svetogrđe... moramo biti strogi prema svećenicima koji izdaju svoje poslanje i zlostavljaju djecu.“
Iz njegovog cijelog pontifikata se vidjelo da je Franjo bio po svom poslanju „narodni papa“, kojeg su voljeli svi bez obzira muškarci ili žene, stari ili mladi, crni ili bijeli, bogati ili siromašni, gay ili straight orijentacije. Upravo zbog svog iskrenog milosrđa i njegove blizine. Siguran sam da je on po tim osobinama bio najmilosrdniji papa, više nego iko prije njega u historiji crkve. I, zapravo, srž njegove poruke je tolerancija i to ne samo simbolično nego kroz konkretna djela. Jer je papa Franjo proglasio izvanrednu Svetu godinu milosrđa (2015‒2016), zatim je otvorio vrata Crkve mnogima koji su ranije bili na margini, LGBT osobama, ali i razvedenim ili nevjernim. Govorio je da se „bog nikada ne umara opraštanjem, a mi smo ti koji se umaramo tražiti oprost“.
U vrijeme njegovog pontifikata tolerancija je dobila posebnu specifičnu težinu, jer kako smo vidjeli naprijed on nije pozivao na promjenu doktrine, ali pristup svakako jeste, jer je tražio umjesto osude slušanje. Također, u Sinodlanom procesu što ga je pokrenuo papa Franjo, naglasak je na tome da Crkva „hoda zajedno“ sa narodom, a ne da mu s visine, nadmeno i prepotentno diktira. U vremenu kada svijet dijeli i kada podiže zidove oko sebe, papa Franjo je gradio mostove, uspostavljao dijalog i podsticao razumijevanje. Posjećivao je svoje vjernike, zatvorenike, izbjeglice, bolnice. Njegov tihi smrtni glas odjekivao je jučer gromoglasno tokom uskršnjeg obraćanja na trgu ispred Bazilike sv. Petra dok se obraćao vjernicima i ljudima dobre volje koji su došli da prepoznaju tu toliko potrebnu nadu. S razlogom je očigledno uzeo ime po svetom Franji Asiškom, simbolu siromaštva, ljubavi i mira. Franjina doktrina je bila jednostavnost i blizina. Živio je skromo. Nije volio luksuz. Obitavao je u Domu sv. Marte, a ne papinskim odajama. Po tim ličnim svojstvima me podsjetio na prvog predsjednika BiH r. Aliju Izetebegovića i žao mi je što se ova dvojica tolerantnih ljudi nikada nisu sreli. Imali bi sigurno o čemu pričati i siguran sam da bi bili odlični prijatelji.
I, dopustite mi, da se sjetim s nekoliko rečenica vremena kada je papa Franjo posetio našu Bosnu i Hercegovinu 6. juna 2015. godine. Ulice Sarajeva kojima se on kretao bile su ukrašene zastavama Bosne i Hercegovine i Svete stolice, a masa svijeta svih nacionalonosti izašla je da pozdravi dragog gosta. Ovom prilikom predvodio je misu na stadionu Koševo pred oko 70.000-100.000 hiljada ljudi, odakle je uputio poruke mira i dostojanstva pri čemu je nazvao Sarajevo „Jerusalemom Evrope“, rekavši „nikad više rata“. Zanimljivo je da je papa Franjo, Jorge Mario Bergoglio, posjetio jedino Bosnu i Hercegovinu sa prostora bivše Jugoslavije. Pametnom će to biti dovoljno. O preminulom papi mogao bih pisati još mnogo, ali mislim da je ovo dovoljno za čitatelje koji u surovom materijalnom svijetu vape za malo spokoja u životu, naročito obespravljeni koji su doživjeli armagedon u Gazi i Ukrajini.