Iako je pozitivan razvoj događaja što su SAD i Iran nakon duže pauze sjeli za pregovarački sto o nuklearnom sporazumu, ostaje nejasno kuda će pregovori voditi.

Nakon prvog sastanka delegacija na čelu sa iranskim ministrom vanjskih poslova Abbasom Arakchijem i specijalnim predstavnikom SAD za Bliski istok Steveom Witkoffom u Omanu 12. aprila, strane još nisu utvrdile mapu puta o kojim će pitanjima pregovarati na sastanku u Rimu, glavnom gradu Italije.

Međutim, odluka o nastavku indirektnih pregovora u Omanu 26. aprila pokazuje da strane namjeravaju nastaviti razgovore.
Ukratko, s jedne strane su prijetnje, politički pritisci i ucjene, a s druge strane, pregovori se i pored svega nastavljaju.

Hajdemo sada na prava pitanja koja se svi pitaju.

Koji su zahtjevi strana u pregovorima? Da li su stranke spremne na međusobne ustupke kako bi ispunile ove zahtjeve?

Ili bi bilo moguće povući se iz sporazuma nametanjem neprihvatljivih uslova jedni drugima? Ili ako se strane ne mogu dogovoriti, hoće li biti pokrenut napad bez presedana i region biti uvučen u veliki rat, kako tvrdi Trump?

Činjenica je da su odgovori na sva ova pitanja nejasni i da će biti jasni kako pregovori budu napredovali.

Za sada se razgovori nisu pretvorili u opasan proces, ali situacija se može promijeniti kako se zahtjevi budu pregovarali...

Tačnije, bilo bi pogrešno situaciji ne pristupiti ni pesimizmom ni preteranim optimizmom.

Jer pitanja o kojima se treba pregovarati još nisu počela i strane se ponašaju oprezno.

*
Hajde da dođemo do najosetljivije i najvažnije tačke pregovora između Irana i SAD, tačke gdje je zračna linija, da tako kažem.


Ovo su takođe obostrani zahtjevi:

Američka administracija pod Trumpom zahtijeva da se 'obogaćivanje uranijuma' u potpunosti prekine, da se ograniči proizvodnja 'balističkih projektila', da se zaustave projektile koje mogu doći do Izraela i da se postojeće unište, te da Iran eliminira 'Os otpora' koju Iran financira, obučava i usmjerava više od 40 godina: Hashd al-Shaabilah u Irabilah i Hez-Haibol u u Libanu.

Iranska strana, s druge strane, navodi da mogu pregovarati samo o pitanju ograničavanja obogaćivanja uranijuma u zamjenu za potpuno ukidanje ekonomskih sankcija.

Međutim, Teheran želi da se prizna njegovo pravo na razvoj 'nuklearne energije' i obogaćivanje urana i želi da svaki mogući sporazum odobri američki Kongres kako bi se izbjegla situacija slična onoj 2018. kada je Trump jednostrano povukao svoju zemlju iz nuklearnog sporazuma.
Oni ne žele da Iran uključi u pregovore nenuklearna pitanja poput „programa balističkih projektila“, „programa UAV“ i „milicijskih snaga“ u regionu, odnosno „Osovine otpora“. Jer ako Iran bude pregovarao o pitanjima koja nisu nuklearna, ne samo da će praviti ustupke, već će i zanemariti doktrinu 'Velayati Faqih', koja je ideologija 'Homeinijeve revolucije'.

Sjedinjene Države, s druge strane, insistiraju na pregovorima o ovim pitanjima.

Ako se međusobno insistiranje nastavi, pregovori će vjerovatno propasti.

Jer su šanse za dogovor krhke i sukob je moguć...

Sačekajmo i vidimo.