Najteže je imati posla sa okorjelim narkomanom, koji ne priznaje da je bolestan. Ustvari, on to ne shvata. Upozorenja, žalbe i molbe svojih žrtava doživljava kao uvrede časti i poštenja. Još kad je zavisnik glava porodice, fizički dominantan silnik i nasilnik, tada situacija biva očajna.

Srbija jeste samoproglašena glava porodice, iliti srpskog sveta, kako tu neformalnu zajednicu rado imenuju njeni jastrebovi. Crnu Goru i Republiku srpsku ovako ili onako ima pod svojim šapama.
Srbija je već poodavno obrazovno i kulturološki bolesno društvo, sve onamo od 1847. godine, kad su njeni agenti Sima Milutinović Sarajlija i Milorad Medaković pustili u promet po njihovom ćejfu i u duhu velokosrpstva skrojeni Gorski vijenac. Dakako, u skladu sa lukavim agentskim manirima oni su pod taj zloglasni spjev – koji je prije svega manifest pokreta za stvaranje Velike Srbije –, potpisali siraka tužnog bez nigđe nikoga. Tako su oprali svoje prljave ruke i povukli se u anonimnost, prepustivši slavu potpisniku.

Sima i Milorad su naravno ovim činjenjem duboko zakoračili u kriminal – islamofobija i mizoginija, kojima su štedro popunili Gorski vijenac i objavili ga, nije ništa drugo do kriminal, kažnjiv po svim pozitivnim zakonima svijeta.

Srbija si je proglašavanjem Gorskog vijenca najvišom umjetnošću i njegovim ubacivanjem u školske lektire samoinicirala prvu dozu kulturološkog opijata od kojeg ni dan-danas nije došla k sebi. A droga je droga: svaka doza traži pojačanu sljedeću. I one su same dolazile: Na Drini ćuprija, Stojanka majka Knežopoljka, Peščanik, Derviš i smrt… Školska lektira je postala riznica zakonom zabranjenih kulturoloških opijata, temelj srpske književnosti i obrazovanja. Srednjovjekovni mrak. Truhla baza opšte kulture, sa strašnim posljedicama: rasplamsavanje nacionalne i vjerske mržnje, mizoginija sa mnogim žrtvama među ženama, ratovi, genocidi… duhovni kolonijalizam nad Srbiji podređenim narodima (akademik Ferid Muhić: Oslobađanje Bosne od duhovnog kolonijalizma).

Bošnjaci moraju sad i odmah započeti svoje oslobađanje od rečenog kolonijalizma.

Srbija mora odmah i sad započeti svoje duhovno-obrazovno ozdravljenje i izlazak iz mraka srednjovjekovlja. Mora iz svog obrazovnog sistema odstraniti sve maligne tumore, koji će je inače rastočiti.

Srbija mora sama pokrenuti proces svoje obrazovno-vaspitne renesanse i ne čekati da to neko silom zakona uradi.

A to će se u protivnom desiti: ovih dana je iz štampe izišla moja knjiga Tragedija zvana Gorski vijenac (Islamofobija i mizoginija u Gorskom vijencu), koja je u suštini dosije o krivičnim djelima ministarstva za kulturu i obrazovanje Srbije po pitanju širenja međuvjerske, međunacionalne mržnje, slavljenje i podsticanje na genocid i mizoginiju, i koja će poslužiti za pokretanje tužbe i u postupku dokazivanja krivice pred evropskim sudovima. Toj sramoti jednom mora doći kraj.
Srbiju se mora silom zakona iščupati iz bezdana kulturološkog zla; ona to sama ne umije.