Gaza kao zakoniti dio Palestine danas piše najstrašniju stranicu u svojoj historiji. To su džehennemski dani, a koliko će trajati taj pakao na zemlji niko sa sigurnošću ne može reći. Palestina je ostavljena na milost i nemilost Jevreja koji su tu došli, okupirali zemlju koju su prethodno oteli od njenih stanovnika, a sada hoće da potpuno izguraju i posljednje palestinsko uho iz njihove postojbine.
O Palestino, draga zemljo, šta si dočekala, šta te je snašlo dok svijet pijucka kafe u restoranima slobodnih svjetskih gradova i ubi se od priče gdje će potrošiti novac, da li na plažama Maldiva, na obalama Zanzibara, Floride, Bahama, Fidžija i ostalih brojnih destinacija širom svijeta. Palestina je tu gdje jeste, sa svojim stanovnicima koji se mole Allahu dž.š. i koji neće da odstupe iz svoje vjere pod pritiskom izraelskog oružja.
Vojska Izraela koja je prevazišla nacističku armiju koja je ubijajala njihove pretke za vrijeme II svjetskog rata, sada bez milosti puca po stanovnicima Gaze, koji su satjerani (2,3 miliona) na mali prostor svete zemlje, veličine 40 sa 10 kilometara. Spoznavši da ne mogu ubiti cijeli narod, Izraelci su od marta pokrenuli totalnu ofanzivu na Gazu s namjerom da unište preostale kuće, spale zemlju i natjeraju Palestince da zauvijek napuste svoja ognjišta. Kako se vrši etničko čišćenje Izraelci su dobro naučili od srpske vojske u Bosni i Hercegovini gdje su muslimane ubijali, silovali, mučili na najužasniji način i tjerali sa njihove zemlje. Nisu u tome uspjeli jer se ovaj zločin događao u Evropi, a muslimani pri tome nisu činili ratne zločine, što je svijet jasno vidio, tako da su na kraju nasilnici kažnjeni a Bosna i Hercegovina mada uništena opstala je nakon ovog rašomona. No, sa Palestinom je druga stvar. Nad njom se iživljavaju nastavljači ideje koju pominje i Kur'an časni, kada uz isticanje dobrih osobina Jevreja, njihove istorijske uloge, duhovne ostavštine i postojanja pravednih među njima, ističe na više mjesta ponašanje nekih iz prošlosti koji su prema kur'anskom učenju odstupili od Božijih zapovijesti. Kur'an poziva na dijalog s pripadnicima drugih religija, uključujući i Jevreje pa kaže: „i raspravljate s njima na najljepši način, osim s onima koji su nepravdeni prema njima“. Zar, Palestrinci to nisu radili po savjetima časnog Kur'ana kada je Palestinska oslobodilačka organizacija koju je predvodio Yasser Arafat potpisala direktan sporazum sa Izraelom (premijer Yitzhak Rabin) 13. 9. 1993. i priznao Izrael. Sporazum iz Osla je bio zamišljen kao okvir budućih odnosa između Izraela i buduće palestinske države, kada se riješe sva neriješena pitanja konačnog statusa dviju država. Ovo je bio na neki način „Dejtonski mir“ za Palestince i Izraelce, uz posredovanje predsjednika SAD Billa Clintona i prisustvo ministara vanjskih poslova Warrena Christophera (SAD) i Andreja Kozireva (Rusija). Ovaj sporazum se uopće nije sviđao kasnijem premijeru Benjaminu Netanyahuu i bulumenti desničara. On ga je konkretnim djelom toliko omalovažio i kontinuirano nipodaštavao da nije ostalo ni slova na slovu. Došla je izraelska agresija na Gazu nakon 7. 10. 2023. godine. Na Zapadu je gromoglasno pozdravljena ova agresija, pa danas skoro da nema mjesta u Evropi i SAD gdje se može dati podrška narodu koji toliko pati. Ipak, evropske zemlje, kao Irska, Norveška i Španija, su otvoreno podržale pravo Palestine na državu odnosno dvodržavno uređenje na Bliskom istoku. Simpatije je pobrao španski premijer Pedro Sanchez kada je rekao „mi ne trgujemo s genocidnom državom“ i javno optužio Izrael za djela povezana s genocidom. Ova zemlja koja svijetli u Evropi pridružila se tužbi Južne Afrike protiv Izraela na Međunarodnom krivičnom sudu, zajedno s Irskom, drugom državom članicom EU, i drugim zemljama. Čak i najoštriji zagovornici Izraela videći razmjere katastrofe koju su pokrenuli cionisti traže popravke te politike koja vodi u smrt hiljade Palestinaca masovnim ubijanjima i humanitarnom katastrofom što ju je izazvao režim premijera Netanyahua kroz bojkot dostave humanitarne pomoći. Kada se pobunio francuski predsjednik Emmanuel Macron koji je prije neki dan govorio o „neprihvatljivoj humanitarnoj katastrofi“ u potpuno razorenoj palestinskoj enklavi, izraelski premijer Netanyahu ga je optužio za to što se „Macron ponovno odlučio svrstati na stranu ubojite terorističke islamističke organizacije i širiti njezinu gnusnu propagandu koja Izrael optužuje za ratne zločine”. Šef Francuske Republike je rekao u televizijskom intervjuu da je „neprihvatljivo ono što danas vlada Benjamina Netanyahua čini u Gazi' i da je riječ o „sramoti“. Netanyahu i njegov ministar vanjskih poslova Israel Katz su izokrenuli priču predstavljajući cionističku državu kao žrtvu, kao da se ne radi o obrnutoj stvari. Izrael tako glumi pravednika u očiglednoj namjeri da razuvjeri međunarodnu zajednicu da je riječ o zločinu neviđenih razmjera. Benjamin Netanyahu, koji je proglašen od strane Međunarodnog suda ratnim bjeguncem, sasvim otvoreno ovih dana traži od izraelskih okupacijskih snaga da razore sve, i mrtvo i živo, u Pojasu Gaze i da tako natjeraju preostalo stanovništvo na napuštanje svoje vijekovne zemlje. On to i ne krije pa tokom zatvorenog svjedočenja pred Odborom za vanjske poslove i odbranu Knesseta kaže zastupnicima da Izrael "uništava sve više kuća u Gazi i Palestinci se stoga nemaju gdje vratiti i da će jedini očiti rezultat biti da stanovnici Gaze odluče emigrirati izvan Pojasa, ali naš glavni problem je pronaći zemlje koje će ih primiti“. Na pronalsku nove zemlje izraelska diplomatija radi punom parom, pretežno sa afričkim državama, ali se ni jedna zemlja, bar zasad, ne usuđuju prihvatiti ovako mračan plan, bez obzira na sve pogodnosti koje nudi Izrael. Plan o raseljavanju Palestinaca iznio je na početku mandata američki predsjednik Trump, koji je dok ronio krokodilske suze za ubijenim u ratu u Ukrajini, tražio od Egipta i Jordana da prime Palestince. No, naišao je na žestoko odbijanje obje zemlje koje su se odlučno i rezolutno usprotivile toj ideji. Tokom ovog morbidnog sastanka u Knessetu, Netanyahu je tvrdio da su SAD i dalje zaintersirane za preuzimanje Gaze, uprkos nedostatku uspjeha u pronalaženju zemalja koje bi primile Palestince. Za to vrijeme Izrael više ne dozvoljava povratak djeci (Palestinci) koja su evakuirana radi liječenja u inostranstvu, sprečavajući ih da se ponovno spoje sa svojim porodicama u Gazi. Za njih su vrata definitivno zatvorena. Etničko čišćenje kakvo još nije viđeno. Šta reći?
Bošnjaci i dobar broj Bosanaca i Hercgeovaca su apsolutno uz Palestince. Ali, spriječeni smo da im pomognemo, jer je Gaza hermetički zatvorena. Samootpor je jedino što preostaje narodu palestinske Gaze. I moraju istrajavati na toj logici. Bosanci i Hercegovci dobro znaju šta znači etničko čišćenje na koje je ovih dana podsjetio srpski bjegunac od pravde Milorad Dodik zbog slučaja "državni udar". On je odlikovao bivšeg komandanta izraelske vojske Moshu Levya za kojeg je rekao da je "junak i heroj jevrejskog naroda i Izraela, a onda je i naš (srpski) heroj". Treba li više išta reći.