Pouzdani izvori tvrde: Dodik će biti oslobođen, iako je u bijegu zbog nove optužnice. Dvojica sudija preglasavaju jedinu koja nije zaboravila šta znači pravda.

Dok se većina javnosti pita hoće li Sud Bosne i Hercegovine izdržati pritiske i dokazati da nije samo dekor u pravnom teatru moći, iz povjerljivih izvora dolaze informacije koje podsjećaju na političke trilere — s tom razlikom što se ovaj odvija u stvarnom vremenu, pred očima građana, bez potrebe za fikcijom.

U centru pažnje je drugostepeni predmet protiv Milorada Dodika. Prvostepeno osuđen za nepoštivanje odluka visokog predstavnika, Dodik je sada pred Apelacionim vijećem, koje bi uskoro moglo objaviti oslobađajuću presudu. Naime, kako saznajemo, u vijeću koje čine sudije Staniša Gluhajić, Amela Huskić i Hilmo Vučinić — već postoji većina za oslobađanje. Jedini glas razuma u tom vijeću, sutkinja Amela Huskić, kako tvrde izvori, bit će preglasana. Paradoksalno, upravo ona koja još vjeruje da je presuda mjesto gdje se odmjerava istina, a ne politički balans.

Ali tu priča ne staje. Istovremeno, protiv Dodika se priprema nova krivična prijava, zbog koje je — opet prema našim izvorima — već u bijegu. Institucije ćute. Političari prave se da nisu obaviješteni. A građani? Građani samo sliježu ramenima, kao da je normalno da neko prvo izbjegne kaznu, pa onda i samu ruku zakona.

Zato ova kolumna ima samo jedan cilj — da ostane kao trag, kao podsjetnik, kao podsjetnica sudijama koji još imaju priliku izabrati stranu. Ne između Dodika i države, nego između istine i sramote.

Ako budu hrabri, ako odluče da se ne igraju povjerenjem naroda, dvojica članova vijeća koji prema informacijama planiraju preglasati sutkinju Huskić, mogu me demantovati na najbolji mogući način — tako što je neće preglasati, nego će presuditi po pravdi.

Do tada, ostaje da kažemo ono što se u ovakvim prilikama najčešće pokaže tačnim:

Živi bili, pa vidjeli.

P.S.
Dok se eto priprema oslobađajuća presuda, javnost očekuje nove krivične prijave — ovog puta protiv uprave Granične policije BiH, koja je Miloradu Dodiku, uprkos prvostepenoj presudi i internoj potjernici, omogućava nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje, pod policijskom pratnjom. Ne bi trebali ostati pošteđeni ni čelnici Policije RS, kao ni policajci koji su oružjem, blokirali pripadnike SIPA-e da izvrše hapšenje — što po svim definicijama predstavlja oružanu pobunu. No, ako je suditi po scenariju koji se odvija pred našim očima, i oni će, baš kao i Dodik, dočekati oslobađanje — ne samo od optužnica, nego i od moralne odgovornosti. Jer u ovoj zemlji, izgleda, nije presudna krivica, nego raspored prijatelja.(Senzor)