Danas, 21. juna 2025. godine, obilježena 33. godišnjica stravičnog i svirepog zločina nad Bošnjacima zaseoka Alića-Ekića u selu Maslovare, općina Bosanski Novi

Uskraćena im je zauvijek ljepota življenja u idiličnoj Japranskoj dolini. Oduzet im je život. I to na najsvirepiji način. Nezapamćen zločin, što na genocid sliči. Pogubljeni su svi muškarci zatečeni na tom prostoru. Njih 27, i to samo zato što su Bošnjaci. To je najtamnija strana. Bolno, gotovo smrtonosno osjećanje. Zbilo se to 21. na 22. juni, godine 1992. Žene i djecu su protjerali, kuće opljačkali, a potom porušili. Dok su muškarce sve pobili. Najstarija žrtva Jusuf Ekić imao je 81. godinu. U zločinu je ubijeno trinaest članova porodice Ekić, pet članova porodice Alić, četiri člana porodice Ramadan (otac Ramo i sinovi Senad, Emir i Jasmin), dva člana porodice Dedić i po jedan član iz porodica Selmić, Klehić i Zdionica. Mučene su cijeli dan, da bi ih na kraju primorali da sami sebi kopaju grobnicu u koju su bačeni. Nakon zvjerskog mučenja i ponižavanja, ubice su svoj krvnički posao obavile pucnjima iz vatrenog oružja i zakopavanjem žrtava u grobnicu.


Da ne bismo zaboravljali ono što bismo trebali pamtiti, danas je obilježena godišnjica stradanja Bošnjaka u zaseocima Alića i Ekića. Tugovala je i plakala Dolina Japre. I žalila, zato što se na ovom značajnom skupu nije okupilo mnogo više onih koji bi doprinijeli da se razgolite ratni zločinci i obore sve prepreke do istine i pravde. Nakon okupljanja na šehidskom mezarja u Blagaj Japri i učenja Fatihe, kolona tuge uputila se prema memorijalnom prostoru stradanja Alićana i Ekićana, gdje su imami bosanskonovskih džemata proučili Jasini-šerifa našim šehidima. Biranim riječima prisutnima se prvi obratio Haris ef. Ahmić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Bosanski Novi.


- U toku našeg života desilo se mnogo toga što smo smatrali da je isključeno i nemoguće, jer nam se tokom historije već ponavljalo, kazao je Ahmić, Zato kultura sjećanja mora nam biti prioritet, ne da bismo se svetili, nego zato da nam se isto zlo u budućnosti ne bi desilo. Potom je ef. Haris, u ulozi voditelja, mikrofon prepustio Bekiru ef. Aliću, jednom od preživjelih, zatekao se slučajno u drugom selu i tako izbjegao masakr, koji je govorio o sudskim postupcima procesuiranja zločinaca. Još je mnogo posla na tome da se saslušaju svi svjedoci i zadovolji pravda.

Amir Zahirović, savjetnik ministra za izbjegla i raseljena lica, i sam povratnik iz muhadžirluka, istakao je jaku podršku tog ministarstva za osobe koje se vraćaju na svoja ognjišta, ali i vjerskoj zajednici BiH, koja ima projekte za te namjene.


Prof. dr. Zuhdija Handanović, direktor cazinske Medrese, nadahnuto i toplo je kazivao o kulturi sjećanja, prožeto poetikom stilom, što je na prisutne ostavilo dojam kao da je to sve i sam proživljavao. Cijela Bosna, rekao je između ostalog Handanović, zasuta je krvlju nevinih žrtava o čemu svjedoče brda i rijeke, šume i dolovi... kosti šehida... Na današnji Skup pješice, oko 15 kilometara, stigao je Jasmina Veletanlića, s Urija, kako bi na ovaj vjerski program. On, kao i svi ostali, za služili su posebnu nagradu kod Allaha dž.š. Zasluga za dobru organizaciju pripada bosanskonovskom Medžlisu Islamske zajednice na čelu s mladim, ambicioznim, znalački sposobnim Amirom Imširevićem.