Dragi Plavljani i Plavljanke, braćo i sestre, Bošnjaci, Crnogorci, Albanci, Srbi, muslimani, katolici, pravoslavci i svi ljudi dobre volje koji nosite Plav u srcu!

U ime kulture, slobode, zajedništva i sjećanja neka vam Dan opštine Plav 26. jul bude dan ponosa, duhovnog sabiranja i pogleda u budućnost koji počiva na čvrstim temeljima prošlosti. Dan kada se ne slavi samo prostor između Visitora, Čakora, Prokletija i Lima i Plavskog jezera, nego se slavi duh, duša i dostojanstvo ljudi što su iz tog kamena, vode, gora i neba iznikli.

Plav je zavičaj duha. Plav je poezija što izvire iz Plavskog jezera, misao što se pretače u stih, borba koja je hrabro nošena kroz vjekove i riječ što ostaje kao amanet budućim pokoljenjima. Vi ste dali ovom vremenu i prostoru više nego što vam je istorija nudila. Dali ste brojne doktore i profesore, naučnike i pedagoge, borce i antifašiste, umjetnike i slikare, a posebno ste dali pjesnike, pisce, filozofe i stvaraoce koji su ispisali najljepše stranice književnosti na prosttorima Zapadnog Blakana. Vaša riječ koja snažno probljeksuj je znak identiteta, znak opstanka, trag pamćenja. Zato se na današnji dan sjećamo i poklanjamo sjenima onima koji su Plav učinili velikim. Jer dok sunce probljeskuje sa Visitora i obasjava a talasi zapljuskuju obale Lima, živjeće njihova imena, živjeće Plav kao duhovno-istorijska sintagma.

Jašar Redžepagić (1929–2010) jedan od značajnjih pjesnika i intelektualaca iz Plava, koji je u pjesmi o čarobnom Limu zapisao:

“Zeleni Lom bistri i um i oči. Rođenje godine neke...”

E baš to rođenje rođenje Plava u svakome od nas, kad pogledamo u Lim, kada osluškujemo pad snijegova, kad udahnemo miris jezerske rose.

Ismet Marković-Plavnik, (1948-2017) opijen ljepotama Plavskog jezera, znao je da je Plav vječita inspiracija. Zapisao je:

“Oblak usidren mimo obala,
s prozora tvoga čela
igra se s mojom samoćom.”

To je Plav što s pjesnikom razgovara, riječju liječi i pogledom daruje smisao.

A veliki Husein Bašić, (1938 -2007) simbol našeg duha i otpora zaboravu, rekao je:

“Obilježiti ga vidljivim znakom i skinuti kapu pred njim.”

I upravo to činimo danas skidamo kape, sabiramo riječi, sjećamo se i ponosimo se. Plav je oduvijek znao da pomiri razlike i da u različitostima pronađe snagu. Na ovim prostorima brat je pomagao bratu, bez obzira na ime i vjeru. Ovđe su se ukrštali jezici i običaji, a iz tih ukrštanja nicale su legende, bajke, pjesme i tvrđave otpora poput one Selimovićeve. Danas ne slavite samo ideju i misao slobode ali i stradanja već i iskru duha koja u njemu prebiva insana iz Plava, njegovu čestitost što nadživljava epohe, osmijeh što govori više od riječi, misao koja traje i gostoprimstvo koje je odraz vašeg karaktera.

Zato vas pozivam da ostanete vjerni svojoj tradiciji, jeziku, vjeri, ali i otvorenosti prema svakome ko Plav doživljava kao dom. Budite dostojni predaka, ali i dostojni unuka. Na ovaj dan, neka se sa Plavskog jezera vine dova, pjesma i molitva, neka se spoje svi naši pogledi ka budućnosti, budućnosti u kojoj će Plav biti svijetli centar duhovnosti, umjetnosti i slobodnog mišljenja.

Na kraju, kao neko ko je imao i ima privilegiju da vas upozna ne samo pogledom, već i srcem, reći ću čovjek ne pripada mjestu rođenja, već mjestu koje u njemu probudi snagu, smisao i odgovornost pred vječnošću. Plav je u tom smislu misaono utočište, riječ u kamenu, svjetlo u pamćenju. Vi ste dokaz da postojimo onoliko koliko tragova ostavimo u drugima. A Plav je ostavio trag u meni ne kao putokaz, već kao suštinu. Zato, ne pozdravljam vas kao Vaš musafir, već kao učesnik jedne intelektualne vječnosti koju ste mi darovali.

NEKA VAM JE SREĆAN DAN OPŠTINE PLAV!