Ove snage koje su isplivale na površinu urušavanja države, i otpast će, a najbolje je da otpadaju i treba da otpadaju. Ne kroz suđenja, neka i suđenja, nego kroz odluke bonskih ovlaštenja, da oni koji urušavaju ustavni poredak, Dejtonski sporazum, zaustavljaju proces integracije u EU, moraju otići sa političke scene

Gost novog izdanja Stav podcasta "U prvom licu" bio je član ratnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dugogodišnji profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, potpredsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, akademik Mirko Pejanović.

Njegov profesionalni i intelektualni razvoj odvijao se paralelno s burnim decenijama naše historije. U razgovoru je retrospektivno sagledao vlastiti životni i naučni put - od djetinjstva, školovanja, pa sve do statusa akademika ANUBiH.

Akademika pamte brojne generacije studenata Fakulteta političkih nauka, a kako je naglasio sa zadovoljstvom je radio s njima.

- Moj rad sa studentima bio je takav da niti sam ja imao problema s njima, niti su oni imali problema sa mnom. Bio sam potpuno posvećen svom radu, pedagoškom i naučnom, za predavanja sam se redovno, sistematski pripremao. Na predavanjima sam nastojao da studenti ovladaju znanjima koja su najvažnija iz predmeta koje su slušali. Bilo mi je zadovoljstvo da radim s njima. Pitali ste me jesmo li ih spremali za lidere. Mislim da smo ih spremali za nešto prije toga, a to je da budu stručnjaci za određenu oblast i usmjeravali smo ih i odgajali da budu korisni građani, aktivni građani, samostalni ljudi i ljudi koji imaju svijest i znanje o karakteru ove zemlje. A liderstvo se javlja ne masovno, pojavljuje se u manjim obuhvatima, i individualno. Neko će postati kandidat za asistenta, neko će otići u inostranstvo, a neki su se razvijali da su osim znanja iskazivali i društvenu aktivnost i postajali su javno prepoznatljive osobe, u tom smislu i lideri. Iz tih generacija, iz tog doba, bih izdvojio dva imena koja su sad na sceni, Semir Efendić i Ernest Imamović, bili su izuzetni studenti. Ima ih još. Od tadašnjih generacija u zalaganju i uspjehu se izdvojio Elmir Sadiković, izabran je za asistenta u moje vrijeme, danas je već redovan profesor, - kazao je profesor Pejanović.

Svjedočio je najvažnijim događajima u borbi za nezavisnost i suverenitet Bosne i Hercegovine. Podsjetio je i na atmosferu i okolnosti u kojima je donijeta odluka o referendumu 1992. godine, uz jasnu napomenu značaja referenduma.

- Mnoge knjige tek treba da se napišu o tom periodu. To je za Bosnu i Hercegovinu i nas građane bio historijski preloman period, on je donio historijski izazov - to je kakvu će budućnost imati država Bosna i Hercegovina. Na temelju odgovora i visoke svijesti građana, antifašističke svijesti građana, Bosna i Hercegovina je dobila status suverene i nezavisne države, istina uz pomoć međunarodne zajednice. Nije bilo sreće da Bosna i Hercegovina u miru razvija rezultate svog referenduma u praksi, došlo je do usiljene agresije JNA u organizaciji Miloševićevog režima, - akcentirao je Pejanović.

U tom periodu sarađivao je s različitim ličnostima bh. političkog i vojnog života, time i rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem.

- Ratno Predsjedništvo je imalo redovno zasjedanje, redovno donošenje odluka. Izetbegović je bio jedan od nas, on je sebe smatrao jednim od nas, u punoj ravnopravnosti i jednakoj odgovornosti za sve posljedice odluka. Izetbegović je u vrijeme rata imao dodatna opterećenja, bio je predsjedavajući Predsjedništva, brinuo je o sjednicama, i u tom kontektu sam imao intenzivnu saradnju. Predsjednik Izetbegović je imao demokratsku kulturu i bio je vrlo pažljiv i strpljiv. Pravio je individualne konsultacije s nama članovima Predsjedništva. Nisam siguran da su generacije koje su došle iza znale pokazati toliko strpljivosti i borbe za krajnji interes države. U to sam se uvjerio, Izetbegović je bio u bolesničkom krevetu. Trebali smo imati deset, ali je to skraćeno na pet minuta, jer je na ulazu Kliničkog centra bio Pedy Ashdown, koji je došao ne toliko da ga obiđe, više da se posavjetuje. Tih noći se donosila historijska odluka o formiranju jedinstvenih Oružanih snaga. Izetbegović mi je to prenio, i rekao da njegovi u stranci nisu sigurni, da je on za to da gradimo jedinstvene OS, jer je to u interesu države. Meni je bilo drago to čuti, podržao sam ga. To govori kako je Izetbegović korak po korak sa međunarodnom zajednicom imao saradnju, u korist države, - naveo je on.

Govorio je i o savremenoj političkoj dinamici u Bosni i Hercegovini, važnosti evropskog puta Bosne i Hercegovine kao i ulozi međunarodne zajednice.

- Ima skoro 15 godina, SNSD je zagovarao da nam OHR ne treba. Zašto je zagovarao jasno je, jer je bio protiv države, integriteta, suvereniteta, pa i evropskog puta, htio je ostvariti projekat secesije. A nama je međunarodna zajednica omogućila da ostvarujemo u cjelini integraciju u EU i NATO savez, i time se historijski realizira Dejtonski sporazum i mir. Ove snage koje su isplivale na površinu urušavanja države, i otpast će, a najbolje je da otpadaju i treba da otpadaju. Ne kroz suđenja, neka i suđenja, nego kroz odluke bonskih ovlaštenja, da oni koji urušavaju ustavni poredak, Dejtonski sporazum, zaustavljaju proces integracije u EU, moraju otići sa političke scene, - izjavio je akademik.

Također, osvrnuo se i na pismo koje je uputio predsjednici Evropske komisije, povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici.

Jasno je poručio da živi "za ideale multietničke, zajedničke, demokratske države Bosne i Hercegovine. U tom miljeu sam rođen, odgajan, i ne mogu drugačije. Borba za te ideale se odvija i u miru, a mnoge snage su posustale ili posustaju".

Cijeli razgovor gledajte na našem YouTube kanalu.