Za nekoliko mjeseci će se Tramp možda opet pohvaliti medijima kako je spriječio Srbiju i Vučića da zarati sa Bosnom i Hercegovinom, kao što je onomad za američke TV iz Oval Office rekao, da je spriječio napad nekih grupa na Kosovo koje je Srbija spremala, i to sa ciljem da započnu rat sa Kosovom. Tramp je tvrdio da ih je samo on spriječio u toj namjeri upozorenjem koje je poslao vladi Srbije.
- USA ima zavidne trgovinske veze sa Srbijom, nećemo trgovati sa onima koji izazivaju rat! -poručio je Tramp.

Ali kod Trampa koji dnevno mijenja svoje mišljenje ne treba svaku njegovu uzeti kao gotovu paru, jer, možda se desi da Tramp navuče pomahnitalog Autokratu, da započne neki napad uz pomoć srpskih paravojnih jedinica na Bosnu i Hercegovinu, da navodno brane srpski narod a koji je, slušajući Vučića kako paniči, u velikoj opasnosti zbog presude balkanskom kriminalcu i osobi koja je već godinama na američkoj crnoj listi zbog korupcije i konstantnog podrivanja Ustava Bosne i Hercegovine. To bi se Trampu možda i svidjelo da iskoristti priliku da kao tobožnji mirotvorac u Srbiju pošalje američku pješadiju da spriječi rat, i naravno da preko svog Visokog predstavnika upika ono rudnog bogatstva zlata i litijuma, a koje Tramp da može, Evropljanima i Kinezima nikada ne bi priuštio.

Što se Vučića tiče, on bi najvjerovatnije pristao i na američke baze u Srbiji, samo da on i dalje nesmetano vlada, da pljačka i sa mafijom tali državnu imovinu.

U svakom slučaju, po reakciji generala Mojsilovića, a koji se pojavio nakon sastanka o nacionalnoj sigirnosti, izgleda da je vrhovni komandant Vučić utvrdio da hapšenjem Dodika nema ništa od osamostaljenja Rs, pa je kao probni balon malo udario u ratne bubnjeve, ne bi li tamošnje tužilaštvo poništilo ili preinačilo presudu kriminalcu Dodiku. Pa ako i to ne upali, da pređe na plan B i potraži saveznike koji će mu stajati iza leđa, kada napadne Bosnu i Kosovo, zavisi gdje prvo želi udariti. Vučić naravno nije naivan, i on zna da mu se prijesto opasno ljulja, te da može biti uhapšen zbog milenijske pljačke, jer je srbijansko tužilaštvo već uhapsilo neke njegove ministre i vjerne pajadaše, pa je možda zaključio da ga samo rat može spasiti od takvog tužilaštva a kojim on definitivno ne može da vlada. Ali ono što Vučića najviše straši je rezolutna evropska specijalna tužiteljica Kovasi, koja zajedno sa Tužilasštvom Srbije ne ispituje pad nastrešice, a niti se bavi pogibijom 16 ljudi, već ona istražuje korupciju vezano za novac kojeg je Razvojna Banka u Briselu odobrila za sanaciju željezničke zgrade u Novom Sadu. Jer prilikom provjere računa i kretanje novca u financiranju tog projekta, ispostavilo se, da su navedene cijene projekta povećavane po potrebi koruptnih ministara. A Kovesi najviše interesuje kome je dalje ka vrhu držve odlazio taj ukradeni novac i ko je još profitirao osim ministara. Vučić se sada opasno lomi i vrda ko zmija bačena u vatru, jer glede ratovanja širih razmjera, trebala bi mu neka jaka zaleđina, neka zemlja kao Rusija, naprimjer, a koja ga više ne ferma kao da ga nema, pa je iz Vučićeve ludačke tombole izvučena Amerika.

Juče je četničko glasilo Politika, Vučićevo uho i oko, onako kao uzgred objavila da se Đuriću, diplomati po potrebi, posrećilo da se sretne sa američkim ministrom vanjskih poslova Markom Rubijom, a kojeg je, kako piše četničko glasilo Politika, Đurić detaljno upoznao za teškom situacijom u Bosni i manjem entitetu Rs, i presudi brata kriminalca, Milorada Dodika, te o problemima Srba na Kosovu.

Mada Vučić više pati što ne vlada Kosovom nego, što Srbi koji najviše pate od Vučićevih plaćenika koji taj narod drže u hapsu ograničavajući im svaki vid slobode, kako se ne bi integrisali u svoju novu državu.

No lako je za Kosovo. Jer kod njih su granice njihove države neupitne, kao i sigurnost cijele države, nad kojom bdiju prave mrtve straže, uvijek budne i spremne da brane.

Ovo se naravno ne može reći i za Bosnu i Hercegovunu, jer je srpska propaganda sjajno odradila svoj prljavi posao, šireći laži o familiji Izetbegivić, o navodnoj izdaji Srebrenice, o bošnjačkoj krivici za rat, o zlatnim kašikama koje je Radovan Karadžić odaslao u eter, a što je naivni Bošnjo, uvijek lijen da razmisli svojom glavom umjesto tuđom, u velikoj mjeri i povjerovao. Srpska mašinerija je uspjela da raspoluti Bosnjake, da im iznutra i spolja razvali političko jedinstvo, pa danas imamo partijske rovove i tranšee iz kojih jedni na druge pucaju dan i noć, tako da je vremena za reakciju na napade od strane Vučića i ostalih sve manje. Ali uprkos svemu, srpski propagandisti nisu uspjeli da okrenu Bošnjake i protiv države Bosne i Hercegovine. Nisu mogli da postignu da Bošnjaku bude svejedno da li će se Rs odvojiti ili neće. To je glavni problem Srbije i Rs, a o čemu ni jedan srpski političar bilo iz Rs ili Srbije ne priča.

Za takve činjenice oni kažu, da Bošnjaci ne žele da Rs postoji, da Bošnjaci mrze Srbe, a što je naravno notorna laž, jer niko nema protiv dok se Rs zove jednim od dva etniteta BiH.

Problem nastaje kada Milorad Dodik kaže, da je Rs država. To je problem kod svakog Bošnjaka. I neka ga. I treba da bude problem, jer je agresija na Bosnu i Hrecegovinu izvršena upravo zbog otimanja pola njene terotorije koja se danas zove Rs.

Šteta je što nikada niko nije napravio neku anketu sa pitanjem, da li bi vi pristali da se Rs odvoji mirnim putem, da bi 99,9 % Bošnjaka reklo ne pristaje, a da bi ostatak možda rekao - da ne zna, ili da ga se ne tiče jer je svakako život težak.

I sve da ove konstatacije koje su navedene u ovom tekstu nisu tačne, bošnjački politcari moraju sazvati jednu sjednicu, na kojoj će se usaglasiti službeni odgovor Aleksandru Vučiću kao odgovor na njegove indirektne prijetnje, a koje on uporno šalje Bosni i Hercegovini.

Ne smije se ćutati nakon Mojsilovićevog statmenta u srpskim medijima. Pa ikao se njegov referat može posmatrati dvojako, srpskoj vladi se mora očitati lekcija.

Zato dragi naši ćutilovci, odmah na prvu verbalnu linuju, i da se čuje i vaš glas. Jer ćutanje je uvijek pristajanje na ono što Vučić već 30 godina radi sa Bošnjacima i njihovom državom.

Ne budi bolan miš, budi Soko!