Najemotivniji tekst koji sam ikad,' nakon rata, napisala.

"Allisa moja, hoću li ja u Džehennem", upitao me jednog dana r. Predsjednik nakon još jednog od mučnih sastanaka u Ženevi, pa na povratku još i s Tuđmanom u Zagrebu.

U toj rečenici sabrani su svi tereti jednog državnika, vjernika, čovjeka, kojeg je historija tih '90-ih stavila u gotovo nemoguću poziciju između dva agresora.

To pitanje izgovorio je izmučen, iscrpljen čovjek - zamišljenim pogledom koji je bio negdje daleko, u dubini duše, možda dublje u savjesti nego na horizontu.

Alija Izetbegović, bio je predsjednik, državnik, ali i čovjek opterećen odgovornošću, pitanjima, preispitivanjima samog sebe, tugom zbog krvi koja je tekla njegovom Bosnom.

Nije to bila (samo) rečenica lidera, političara, to je bilo pitanje vjernika, onoga koji se unatoč i nakon svega što je podnosio, stalno preispitivao je li se s nekim situacijama dovoljno ispravno nosio.

PREISPITIVAO SAMOG SEBE, JE LI ISPRAVNO NOSIO TAJ POLUMJESEC.
Dirnuta pitanjem, odgovorila sam "Predsjedniče, Vi, kao iskreni vjernik i zbog svega što radite za svoju Bosnu, možete samo u Džennet."

I danas kad' se sjećam tog ispaćenog pogleda, tog umora, te na trenutak nastale tišine, "znam" da sam rekla istinu.

Jer borba A. Izetbegovića nije bila borba za sebe samoga, pa ni za politiku kao takvu, borio se za zemlju koju je volio, za koju je živio, za narod zbog čijeg je stradanja patio.
ZA BOGA KOJEM SE ISKRENO UTJECAO.

Samo oni koji posumnjaju sami u sebe, iz iskrene brige i odgovornosti, zaslužuju - Džennet.
Vječni Džehennem je za one koji su prvom Predsjedniku RBiH, njegovoj državi i narodu priredili pakao na Zemlji.

Negdje sam pročitala ovu misao:
"Da možemo biti drugačiji, bili bi. To je još samo jedan dokaz da na ovaj svijet dolazimo sa misijom. Neko tu misiju zaboravi i prevari, pa bude ono što nije. Neko uporno ostaje sa svojom zvijezdom pravde i dobra."

KAO "DEFINICIJA" A. IZETBEGOVIĆA - poslan je na Zemlju s misijom da 75 g. kasnije brani državu koju su mu komadali. Nikad nije zaboravio tu misiju, uporno je do kraja ostajao sa svojom zvijezdom pravde i dobra, bio je i ostao ono što je.

Zbog svog puta pravednosti, od kojeg nije odstupao, r. Predsjednik zaslužio je da mu dragi ALLAH dž.š. dodijeli posljednje počivalište duše među njegovim borcima, šehidima, koji su dali svoj život za Bosnu, kao što ga je nesebično do kraja davao i njihov Vrhovni zapivjednik.

SRETAN ROĐENDAN, PREDSJEDNIČE - na nekom boljem svijetu, u kojeg ste vjerovali, u koji Vas pozvao Gospodar svjetova, u prvi saff Dženneta iz kojeg bdijete i vječno ćete bdjeti nad svojom Bosnom.
Vječni Vam rahmet, Predsjedniče.

Amin!