Ofanziva na Gazu. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu suočava se sa teškim problemom i u svojoj zemlji i na međunarodnom planu. On je pretvorio cionističku državu u užasnu neman koja po svojoj prirodi i smrtnim rezultatima na okupiranim područjima i u Gazi sve više nalikuje jednoj par excellence nacističkoj tvorevini. Zapetljao se u jedno začarano klupko iz kojeg više ne zna da izađe. Njegova posljednja objava najavila je da će Izrael okupirati pojas Gaze u cilju uspostavljanja civilne uprave bez Hamasa. Ona je izazvala negativne kritike skoro u cijelom svijetu. Ali nisu kritike došle samo iz inostranstva nego i iz Izraela u čemu prednjači vojni vrh koji u tome vidi opasnost za taoce. Nisu više imuni ni stavnovnici Izraela koji traže kraj rata a što ne odgovara Benjaminu Netanyahuu koji će se suočiti odmah sa korupcionaškom aferom.

Prema izraelskoj štampi planirano je da se ovo jasno etničko čišćene odvija u dva dijela. U prvoj fazi se planiraju brutalni napadi koji bi imali za cilj da potpuno eliminiraju odnosno unište Hamas i potpuno preuzme ovu palestinsku teritoriju. Ovo podrazumijeva prethodno zauzimanje grada Gaze koji je bukvalno potpuno srušen. Kako bi se ovo izvelo? Izraelci predviđaju najprije iseliti palestinsko stanovništvo iz sjeverne Gaze prema jugu, dok u drugoj fazi planiraju uspostavu potpune vojničke kontrole ali koja ne bi uključivala izraelsko upravljanje. O ovome planu ne zna se mnogo, ali se predviđa da se nakon 6 do 9 mjeseci ovo Gaza preda arapskim snagama odnosno administraciji, ali koja ne bi bila sastavljena od „hamasovaca“ niti bila u vezi sa palestinskom samoupravom, kako se ne bi stvorila percepcija o spoju dvije teritorije (Gaze i Zapadne obale) odnosno uspostava palestinske države na čemu insistira svijet, počev od Francuske, UK, Kanade, Australije i drugih važnih zemalja. Ali koje bi to bile snage? Zasada se ne zna, no čini se da je izraelski kabinet najbliži opciji da se ta zadaća povjeri Egiptu koji je u neku ruku nezvanični „saveznik Izraela“ jer se zna za njihovu netrpeljivost prema Hamasu a i egipatska vojna logistika je očigledno u koordinaciji sa IDF-om bez obzira na njihovo glasno zalaganje za dvodržavno uređenje. Osim toga, Egipat je, zajedno sa Katarom, učestvovao u pregovorima između Izraela i Hamasa, a i blizu je ratnog područja.

Arapske snage u Gazi? Arapska liga je na martovskom zasjedanju donijela plan za rekonstrukciju postratne Gaze vrijedan 53 milijarde dolara. Njime je predviđena uspostava administrativnog odbora angažiranjem „bezbojnih“ tehnokrata, s tim što bi Egipat i Jordan obučavali bezbjednosne palestinske snage. Ali, sada se već budi sumnja da bi ta nova bezbjednosna struktura imala samo savjetodavni karakter. Šta je sa Jordanom koji se u početku isticao kao mogući predvodnik upravljanja Gazom? Vrlo vjerovatno ovakva ideja pada u vodu jer su Jordanci procijenili da bi njihovo angažiranje nosilo opasnost da budu shvaćeni kao neprijatelji Palestinaca a također nisu htjeli da prihvate suodgovornost za eventualne izraelske akcije. Ovdje je posebno interesantno uključivanje u budućnost Gaze Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Obje zemlje su neprijateljski raspložene prema Hamasu i one uslovaljavaju svoje donatorsko učešće demilitarizacijom ovog pokreta i uspostavljanjem palestinskih institucija. Pri tome i Rijad i Abu Dhabi se protive raseljavanju stanovništva odnosno ušminkanom etničkon čišćenju koje s razvojem rata postaje više nego očigledno. Ali šta sada uraditi sa Hamasom koji očigledno ne želi biti na gubitničkoj strani, a u ovoj borbi se afirmirao kao oslobodilačka snaga Gaze odnosno Palestine. Iz Hamasa su poručili Izraelu i svijetu da će upravu koja bi došla sa strane i uz saglasnost sa cionističkom državom smatrati „okupacionom“. Planovi Netanyahua o okupaciji Gaze su izazvali oštre reakcije u centrima svjetske moći, najprije u Francuskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji, Turskoj i drugim važnim zemljama. Posebno je značajan stav NR Kine koja je jasno saopćila da Gaza pripada Palestini. Jedina važna zapadna zemlja koja je ostala izvan kruga koji se usprotivio Netanyahu su SAD, a predsjednik Trump koji je izražavao „tugu“ zbog izloženosti Palestinaca namjernoj gladi preskočio je da odgovori na pitanja koja su se odnosila na izraelske planove. Odgovor Amerikanca je bio da treba razoružati Hamas odnosno da područje Gaze ostane bezbjedno za Izrael. A šta je to drugo nego priznavanje prava Izraelu da radi s Gazom šta mu je volja. Uzaludno što međunarodna zajednica vrišti na namjere Izraela da okupira Gazu. Prema vijestima koje dolaze iz Gaze Izrael je započeo ofanzivu, a navodno je IDF izdao „upute“ stanovnicima Gaze za evakuaciju poručivši im da će dobiti šatore i opremu za preseljenje. Ovako će stanovništvo dobijati šatore a onda bivati brutalno ubijano u napadima izraelskih rasista koji kao „Izabrani narod“ mogu raditi šta god oni hoće arapskim susjedima i Gojima (ostatak ljudskog roda). Dosada je Izrael ubio blizu 62.000 Palestinaca a 155.660 ranio, pri čemu sada koristi glad kao sredstvo genocida i etničkog ćišćenja. Sve to podsjeća na već viđeno zlo koje su nacisti provodili nad nedužnim Jevrejima u II svjetskom ratu i po tome se danas oni ne razlikuju od njemačkog Natčovjeka, a Benjamin Netanyhua od Adolfa Hitlera.