Ljudima je imanentno vjerovanje da se zlo ne može desiti, posebno ne ono veliko, učinjeno namjerno, kao što je, recimo, genocid. „To ne može biti“ – prva je refleksija čovjeku na vijest o počinjenom silovanju, ubistvu, pogromu civilnog stanovništva ili kakvoj drugoj nesreći. Da ste prije koju godinu dana čuli da će Izrael uskoro masovno glađu moriti palestinsku djecu, skočili biste na noge i uzviknuli – To biti ne može! Ali, to jeste strašna istina. Izraelski voditelji su o tome donijeli jednoglasnu odluku – Neka bude što biti ne može!

Opaki stih „neka bude što biti ne može“ nalazimo u tragediji zvanoj Gorski vijenac; izriče ga vladika Danilo nakon dugotrajnog mučnog vijećanja – da li da susjede muslimane, kumove i pobratime „istrijebe“ ili ne. Mnogo je argumenata za „ne“, jer s njima žive u bratstvu i skladu vjekovima:

»Udri za krst, za obraz junački, (668)
ko gođ paše svijetlo oružje,
ko gođ čuje srce u prsima!
Hulitelje imena Hristova
da krstimo vodom ali krvlju!
Trijebimo gubu iz torine!
Nek propoje pjesna od užasa,
oltar pravi na kamen krvavi!«

Danilo priznaje da narod koji je primio islam nije kriv, ali on svejedno ne odustaje od nakane da ga uništi:

»Da, nijesu ni krivi toliko; (760)
premami ih nevjera na vjeru,
ulovi ih na mrežu đavolju.
Što je čovjek? Ka slabo živinče.
Pij šerbeta iz čaše svečeve (767)
al' sjekiru čekaj među uši.«

Stih „neka bude što biti ne može“ sa pozicije semantike spada u pogolemu grupu stihova iz Gorskog vijenca ( „udri za krst … da krstimo vodom ali krvlju … trijebimo gubu iz torine … al' sjekiru čekaj među uši“ )… spjeva, koji svoj kredo temelji na agresivnom vjerskom fundamentalizmu sa trajnim tragičnim posljedicama po narode zapadnog Balkana. Kuku, lele.

To je sva filozofija nesretne „poezije“ iz koje izvučen stih „neka bude što biti ne može“ neobaviještenom slušaocu ili čitaocu može zvučati lijepo ili bizarno, uzvišeno i elokventno, ponosno ili inventivno, mada on u kontekstu spjeva predstavlja jedino i samo nehumanu zločinačku odluku da se domaći muslimani genocidom u potpunosti unište.

Čovječanstvu je potrebna umjetnost prožeta humanizmom, kako bi nestalo zlo koje hara među ljudima otkako su sišli s drveta. Nakaradni stih "neka bude što biti ne može" mora biti potisnut njegovim antipodom - "nek' ne bude što biti ne može!"

Ako vam paše ona prva verzija, nemamo tu šta; hvalite ga, veličajte, niko vam ne brani. Nadajte se samo da se nikada nećete naći na strani na kojoj ćete biti njegova žrtva. Ni vi, niti niko vaš.