Porijeklo: od Nuhovog zurijjeta do Ibrahimovog duha
Kur’anski pojam „Bani Isrā’īl“ („Sinovi Izraela“) na prvom nivou označava fizičke potomke Jakuba, sina Ishaka i unuka Ibrahima, a.s. U povijesnom i krvnom smislu, riječ je o jednom ogranku ljudskog roda koji vodi porijeklo od zurijjeta (potomstva) Nuha, a.s., jer svi narodi – prema Kur’anu (Al-Saffat, 77: - I ostavili smo potomstvo njegovo da opstane) – vode porijeklo od Nuha, a.s.

Ali Kur’an nikada ne ostaje samo na biologiji i genealogiji. Kur'anska poruka stalno podiže čovjeka iznad okvira krvi i nacije. Tako i „Bani Isrā’īl“ u sebi sadrži dvoznačnost: jedno je krvno naslijeđe, drugo je duhovna baština. To je onaj sloj gdje se pojam proteže na univerzalni ljudski rod koji svjesno nastavlja put Ibrahima, a.s. – Ḥanīfa koji je očistio vjeru od svake zablude i krivovjerja.

Etimologija: “isrā’” i “īl”
Sâm pojam „Isrā’īl“ može se tumačiti i etimološki, izdvajanjem njegovih sastavnih dijelova:
(1) “isrā’” – znači putovanje, hod, kretanje, što odražava dinamiku ljudskog života koji je u biti stalno putovanje od Boga prema Bogu.
(2) “īl” – označava Boga, Božansku prisutnost.

Dakle, „Isrā’īl“ u univerzalnom duhovnom ključu, znači: “putovanje ka Bogu”, a „Bani Isrā’īl“ označava sinove, potomke „Isrā’īla“ („Putovanja ka Bogu“), tj., oni koji baštine tragove tog označenog putovanja ka Bogu. To nadilazi genealogiju i postaje kategorija ljudskog roda koji je svjestan svoga hoda kroz povijest i sudbine na Božjem putu.

Univerzalni horizont: od Musaa do Muhammeda, a.s.
U Kur’anu, „Bani Isrā’īl“ se spominju u različitim kontekstima: nekada kao narod kojem je dana Knjiga, nekada kao zajednica koja je upadala u grijehe, ali uvijek kao paradigmatska slika čovjeka u odnosu prema Objavi, tj., prema zacrtanom putovanju ka istini o Bogu, svijetu i čovjeku.
Kur'anska priča nije zatvorena u prošlosti, niti u jednoj etničkoj zajednici. Ona postaje uzorak: svaka zajednica može biti „Bani Isrā’īl“ ako je svjesna svoga zavjeta s Bogom, ako hodi putem vjerovjesnika, od Nuha, preko Ibrahima i Musaa, do Isaa i Muhammeda, a.s.

Političko-teološka implikacija: kraj monopola nad svetim zavjetom
Ovo tumačenje razbija svaku ideju monopola. Nijedan narod, pa ni potomci Jakuba, nemaju ekskluzivno pravo na zavjet s Bogom, a time ni pravo na ekskluzivno spasenje. Biti „Bani Isrā’īl“ u kur’anskom smislu znači biti „sin putovanja – puta ka Bogu“, „baštinik Božje poruke“. Taj pojam se otvara inkluzivno prema cijelom čovječanstvu, jer svi ljudi, od Nuha do Muhammeda, a.s., dijele isto porijeklo i istu sudbinu: da budu svjesni putnici ka svom Gospodaru.

“Bani Isrā’īl” kao univerzalna kategorija
Dakle, „Bani Isrā’īl“ u kur’anskom univerzumu nije samo etnička oznaka. To je metafora čovječanstva koje, kroz krvnu liniju od Nuha, a.s., i duhovnu liniju od Ibrahima, a.s., ide putem vjerovjesnika, čovječanstva koje je posvećeno svom putovanju - putu („isrā’“) ka Bogu („īl“).
To znači da svaka zajednica koja svjesno i odgovorno putuje, hoda Božjim putem – uči iz grešaka prošlih naroda i drži se Zavjeta – može se smatrati dijelom “Bani Isrā’īl” u univerzalnom, duhovnom smislu.

Reference i fusnote
1. Kur’an, Al-Saffat, 77.
2. Kur’an, Al-Bekare, 40.
3. Izvori klasične tefsirske tradicije: Taberi, Ibn Kesir.
4. Fazlur Rahman, Major Themes of the Qur’an (University of Chicago Press, 1989).
5. Muhammad Asad, The Message of the Qur’an (Dar al-Andalus, 1980).