Ahmed al-Shara, koji je oslobodio Siriju svrgnuvši Bashara al-Assada, posljednjeg vođu 60 godina starog Baath režima, razgovarao je s našim novinama Akit. Četrdesetdvogodišnji mladi vođa, koji je predvodio veliku revoluciju, objasnio je svoje ciljeve za Siriju našem kolumnisti Mehmetu Koçaku, rekavši: "Svjesni smo namjera onih koji kuju zavjeru protiv naše zemlje. Uprkos tome, odlučni smo izgraditi 'Novu Siriju' uz podršku naših prijatelja, poput Turske i nekih arapskih zemalja, i uz učešće našeg naroda."

Bez obzira na to šta ko kaže, 42-godišnjeg Ahmeda al-Sharu, alias Abu Muhammada al-Jolanija, kritiziraju neki članovi različitih sekti i etničkih grupa, ali ga značajan dio Sirijaca prepoznaje i voli kao nacionalnog heroja. On je vođa koji je predvodio revolucionarni pokret koji je iskorijenio ne samo brutalnu dinastiju Assad, koja traje više od pola stoljeća, već i dominantnu ideologiju u zemlji, Baath režim, koji je bio proizvod rasističkog načina razmišljanja.

Pridružio se nekim poznatim radikalnim organizacijama, ali ih je napustio kada je uvidio njihove greške. Nakon toga je osnovao organizacije "s islamskim referencama i zasnovane na slobodi sirijske države i naroda", postavši i borac i pionir nove nacionalne borbe. Za kratko vrijeme, odbacio je svoje razumijevanje organizacijske strukture i značajno transformirao svoju svijest o državništvu. Sirijski opozicioni vođa Abu Mohammad al-Jolani koristi svoje pravo ime, Ahmed al-Shara, u službenim izjavama izdatim od svrgavanja diktatora Bashara al-Assada.

Jolanijeva transformacija je očigledna ne samo u njegovim javnim izjavama i intervjuima za međunarodne medije, već i u njegovim pojavljivanjima u odijelu i kravati, napuštajući svoju ratničku odjeću. On više nije borac niti vođa organizacije; on je državnik, drugim riječima, predsjednik.
Idlib, najveće uporište opozicije na sjeverozapadu Sirije, domaćin je otprilike četiri miliona ljudi, od kojih je većina raseljena iz drugih provincija. Sirijska vlada spasa, osnovana 2017. godine kao političko i administrativno krilo HTS-a, koju predvodi Jolani, pokrenula je proces izgradnje države i odigrala ključnu ulogu u tranziciji Ahmeda al-Share i njegovih bliskih saradnika.

Nakon pada Assadovog režima 8. decembra 2024. godine, Shara je preuzeo upravu Damaska i proglašen je prelaznim predsjednikom 29. januara 2025. godine. Djelujući s punom sviješću o svojim odgovornostima kao šef države, Shara se opire domaćim i međunarodnim izdajničkim planovima usmjerenim na nacionalno jedinstvo i suverenitet zemlje, dok istovremeno nastavlja tražiti rješenja za oživljavanje ekonomije u kolapsu, vraćanje državnih institucija u funkciju i osiguranje javne sigurnosti.

Shara u svakoj prilici izražava svoju želju da se pozabavi problemima same Sirije i da uspostavi snažne i zdrave odnose sa svim susjednim zemljama.
Međutim, također jasno navodi da Sirija nema moć da sama prevaziđe ogromne probleme s kojima se suočava.

Iako je podrška Turske i arapskih zemalja Perzijskog zaljeva važna, ona nije dovoljna. Stoga se nastoji uspostaviti i bliske odnose s evropskim zemljama i Rusijom. Međutim, najveća opasnost je podjela Sirije, koristeći etničke i sektaške razlike unutar zemlje kao izgovor.

Nova administracija, na čelu s Ahmedom al-Sharom, naglašava potrebu izbjegavanja osvete i teži nacionalnom pomirenju, a ne preokupaciji osvetom i beskrajnim ratovima.

Prvi susret sa Sharom
Kao pisac o vanjskoj politici, pažljivo sam pratio Bliski istok, a samim tim i situaciju u Siriji. U oktobru 2010. godine čak sam putovao 12 dana u Alep, Homs, Hamu i Damask. Tokom ovog putovanja, pažljivo sam posmatrao situaciju sirijskog naroda i naših turkmenskih sunarodnika, razgovarajući s njima i slušajući njihove misli i osjećaje. Rekli su mi kakvu Siriju zamišljaju.

Održavao sam bliske odnose sa Sirijcima koji su migrirali u našu zemlju zbog građanskog rata koji je započeo kada je despot Bašar al-Asad pokušao silom ugušiti zahtjeve sirijskog naroda za demokratskim pravima i slobodama i koji se nesmanjenim intenzitetom nastavio 14 godina. Tokom ovog perioda, sirijsko pitanje sam stalno držao vrućom temom i u svojim kolumnama i u televizijskim programima. Uspostavio sam prijateljske odnose s liderima opozicije i pažljivo pratio razvoj događaja.

Imao sam zadovoljstvo upoznati predsjednika Ahmeda al-Sharu na otvaranju 62. Međunarodnog sajma u Damasku, koji je održan uz učešće 800 domaćih i stranih kompanija, predvođenih Turskom i Saudijskom Arabijom, a koje je predstavljao naš ministar trgovine, gospodin Omar Bolat, s delegacijom. Velika masa, uključujući brojne šefove stranih misija, političare iz raznih zemalja i predstavnike organizacija civilnog društva, čekala je njegov dolazak. U pratnji mladog obezbjeđenja, Ahmed al-Shara je ušao u prostor, pozdravio ga, a ja sam imao priliku da se kratko sretnem i porazgovaram. Također sam mu poklonio svoju dvotomnu knjigu "Lideri koji su stvarali historiju od otpora do uskrsnuća".

AL-JOLANI JE SPREMAN ZA ONE KOJI ŽELE RAT, AL-SHARA JE SPREMAN ZA ONE KOJI ŽELE MIR
Pitao sam ga: "Postoje zahtjevi za nezavisnost ili široku autonomiju zasnovani na etničkim i sektaškim razlikama unutar zemlje, kao što su Kurdi, Alaviti (Nusajriti) i Druzi. Teritorijalni integritet Sirije je ugrožen zbog provokacija Izraela, Irana i zapadnih imperijalističkih zemalja. Vi, koji ste izveli revoluciju, a sada ste privremeni predsjednik, kako vidite budućnost Sirije?"
Šara je odgovorio: „Istina je da naša zemlja ima ozbiljnih problema koji proizlaze iz unutrašnjih i vanjskih izvora. Ovi problemi se nisu pojavili danas; naslijeđeni su iz prošlosti i danas se dodatno pogoršavaju. Kao nova administracija, naslijedili smo ogromne ruševine. Naš narod je, uz njihovu podršku, okončao tiranski režim i Assadovu tiraniju nakon 14 godina borbe. Sada, s nacionalnim i duhovnim duhom, pokušavamo obnoviti svoj identitet i vjerske vrijednosti, gradeći liberalni režim i poredak života. Međutim, suočili smo se s napadima nekih naših susjeda, posebno Izraela, koji su uznemireni ovim procesom. Ove inicijative, koje krše rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a, Međunarodni sud pravde u Hagu i Bečku konvenciju, podržavaju i određene grupe moći.“

Svjesni smo namjera onih koji kuju zavjeru protiv naše zemlje preko Bliskog istoka. Uprkos tome, uz podršku naših prijatelja, poput Turske i nekih arapskih zemalja, te učešće naših naroda, odlučni smo osigurati nedjeljivi integritet, nacionalno jedinstvo i sigurnost naše zemlje; poduzeti inicijative za ekonomski razvoj; i izgraditi "Novu Siriju".

Neka svi znaju da smo za mir i nemamo namjeru nikome nauditi. Spremni smo riješiti naša unutrašnja pitanja i probleme sa susjedima kroz kompromis i dijalog. Ali to ne znači da ćemo prihvatiti nepravedne zahtjeve. Neka svi znaju ovo: Abu Muhammad al-Jolani je spreman za one koji žele rat, a Ahmed al-Shara je spreman za one koji žele mir.

Imamo snažne veze s Turskom
Uprkos oduševljenju publike na otvaranju sajma i strogim sigurnosnim mjerama, pitao sam ga: "Jeste li zadovoljni odnosima s Turskom?" Şara je odgovorio: "Turska i Sirija nisu samo susjedi; to su dvije prijateljske zemlje s bratskim narodima. Dijelimo bratske veze rođene iz naših historijskih, kulturnih i vjerskih vrijednosti. Dijelimo krvnu vezu kroz miješane brakove. Turska je stajala uz nas i nikada nećemo zauzeti stranu ni u jednom frontu koji bi se mogao formirati protiv Turske. Jer turska nacija je stajala uz nas u našim najtežim vremenima i nastavlja nas podržavati i danas. Zahvalni smo na tome."


Koçak: Sažetak mojih utisaka o Siriji...
Ahmed al-Shara i njegovi kadrovi pokazali su svoju sposobnost da evoluiraju od organizacije do "države", i to su značajno postigli u kratkom vremenu. Ako ih podrže zemlje definirane kao "prijatelji sirijskog naroda", ostavit će svoj trag ne samo u Siriji već i regionalno. Međutim, prije svega, sigurnost i stabilnost mogu se postići samo učešćem svih segmenata i političkih pokreta u projektu "Izgradnja nove Sirije". U suprotnom, ne daj Bože, i Sirija i regija mogli bi biti gurnuti u novu nestabilnost.

Kampanje blaćenja od strane zlih sila
Činjenica je da se Sirija suočava s ozbiljnim problemima i na domaćem i na međunarodnom planu. Međutim, uprkos svim ovim poteškoćama, život se nastavlja u Damasku i zemlji u cjelini. Nova administracija nastavlja svoje napore da ojača ideal "Ujedinjene Sirije", osigura teritorijalni integritet zemlje i izgradi snažne državne institucije zasnovane na zaslugama i pravdi. Jedan od njenih primarnih ciljeva je poboljšanje životnih uslova i obnavljanje osnovnih usluga. Međutim, najhitnije pitanje je osiguranje sigurnosti zasnovane na nedjeljivom jedinstvu zemlje, nacionalnom jedinstvu i unutrašnjem miru.

Prije odlaska u Siriju, često sam čuo optužbe da se Druzi i Alaviti masakriraju i da se vjerske manjine ugnjetavaju. Ove optužbe kružile su i u stranoj štampi i na društvenim mrežama, koje pokreću islamofobni krugovi.

Optužbe da će Ahmed al-Shara "uspostaviti šerijatski režim i uskratiti život svima osim sebi" također su bile dio ovih kampanja blaćenja. Međutim, dok sam šetao ulicama Damaska, posjećivao tržne centre i razgovarao s ljudima iz različitih sfera života, otkrio sam da to nije istina. Kršćanski svećenici koje sam sreo na sajmu rekli su mi: "Postoje mračne sile koje pokušavaju podijeliti našu zemlju. Ali nismo se suočili ni s kakvim pritiskom nove administracije. Uprkos tome što hodamo u našoj svećeničkoj odjeći, nismo bili nepoštovani."


Prikaz nove administracije u Damasku kao represivne od strane nekih krugova, preko talibanske vlade, je čista kampanja blaćenja. Primijetio sam da Izrael podržava ovu vrstu propagande kako bi unaprijedio svoje učešće u Siriji i legitimizirao svoju okupaciju. Neki od sukoba između Druza i Alavita i nove vlade se preuveličavaju vanjskim provokacijama i plasiraju međunarodnoj štampi, manipulisani od strane obavještajnih službi Izraela i nekih zapadnih zemalja.

Zaključak:
Uprkos ratu i unutrašnjim previranjima, primijetio sam neke Sirijce kako se vraćaju iz Turske kako bi se pridružili naporima za obnovu i s nadom gledaju u budućnost. To pokazuje njihovu posvećenost svojoj zemlji i želju da obnove svoje živote uprkos teškim okolnostima.

Svi bi trebali znati da će mir i stabilnost na Bliskom istoku biti nemogući bez obuzdavanja "cionističkog Izraela", priznavanja "Države Palestine" i omogućavanja napora za izgradnju "Nove Sirije". (yeniakit.com)