Teme
Foto: NBCG
IN MEMORIAM: PETAR KRIVOKAPIĆ (1945-2025) LUČA KULTURNOG I SPORTSKOG PAMĆENJA CRNE GORE
|
|
Autor: Božidar Proročić, književnik i publicista
Objavljeno: 08. September 2025. 14:09:42
Kažu da život čine ljudi. A šta je zapravo, život bez ljudi? Šta je sudbina, ako ne nevidljiva nit koja nas često iznenadi i nametne svoja pravila, isprepletena kršnim rukama vremena i prostora?
U selu Donji Izvori, u lomnim i surovim Cucima gorovite Katunske nahije, 6. avgusta 1945. godine prvi put je otvorio svoje oči Petar (Iljin) Krivokapić, a sada ih je, u svojoj 81. godini, zauvijek sklopio. Otišao je doajen bibliotekarstva, prosvjete i kulture grada pod Orlovim kršem, ostavljajući za sobom snažan trag u duhovnom i kulturnom životu Crne Gore.
Odrastajući u naručju majke Ljubice, još od najranijeg djetinjstva znao je da se samo učenjem, obrazovanjem i posvećenošću mogu načiniti krupni i značajni koraci. Njegov životni put svjedoči upravo toj istini iz rodnih Cucа porodica ga odvodi u Nikšić, grad koji će u mnogo čemu oblikovati njegovu mladost i obrazovni put. U velepnom Nikšiću završava osnovnu školu, potom gimnaziju, a zatim i Pedagošku akademiju, đe se opredijelio za tadašnji srpsko-hrvatski jezik i književnost. Međutim, Petar ne bira lak put, već najplemenitiji put učitelja. Njegov prosvjetiteljski poziv bio je zavjet, snaga i nada. Njegova mladalačka želja, elan i polet bili su usmjereni ka jednom cilju da se što više mladih iz Katunske nahije obrazuje, da knjiga i znanje dopru i do najzabitijih sela. Kao mladi prosvjetni pedagog, znao je da svaka otvorena knjiga znači i otvoren prozor u svijet, a da svaki učenik predstavlja novo svitanje nade za njegove Katunjane.
Tom pozivu ostao je vjeran punu deceniju, istrajan i postojan, sa stamenim, gotovo aristokratskim i plemenitim držanjem koje ga je izdvajalo u svakoj sredini. Njegova riječ bila je mjerena i jasna, a pogled pronicljiv, uvijek usmjeren ka budućnosti njegovih učenika. Nije bio samo učitelj koji je nesebično davao znanje već i moralni oslonac i svijetla luča u vremenu kada su sela Katunske nahije još uvijek živjela u teškim uslovima i borbi za osnovne potrebe. Svojim primjerom pokazivao je da obrazovanje nije privilegija izabranih, već pravo i obaveza svakog pojedinca. Bio je harizmatičan, ali uporan graditelj mostova između krševite stvarnosti i prostranstava duha, između tradicije i modernog doba. Učionica u kojoj je predavao bila je mala svetinja znanja, đe su njegovi đaci učili ne samo gramatiku i književnost, već i životne vrijednosti poštenje, rad, dostojanstvo. Njegova odanost učiteljskom pozivu urezala ga je duboko u pamćenje generacija koje su kroz njegovo strpljenje i toplinu pronašle svoj put. Bio je stamen kao Lovćen, a blag kao jesenja kiša a mudar kao svaki gorštak koji je znao spojiti strogoću i dobrotu, disciplinu i ljubav.
Godine 1976. Petar Krivokapić započinje svoj profesionalni angažman u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore na Cetinju. Taj trenutak označio je ne samo prekretnicu u njegovom ličnom životnom putu, već i novu snagu same institucije, koja je u njegovom radu i predanosti dobila pouzdan oslonac. Sa snažnim, ali odlučnim koracima, ušao je u hram knjige i znanja, đe je, tokom narednih decenija, ispisao neke od ličnih i najljepših stranica profesije.
Njegov neumorni, istraživački duh nije poznavao granice. Posebno se posvetio proučavanju istorije sporta u Crnoj Gori, oblasti u kojoj je dao svoj najveći i najtrajniji doprinos. Njegovo britko pero bilježilo je i sačuvalo ono što bi, bez njega, možda nepovratno palo u sjenku zaborava. Knjige, monografije, bibliografije i publikacije koje je stvarao predstavljaju čitave riznice dragocjenih trenutaka sportske prošlosti, ali i kulturnog pamćenja jednog naroda. On je bio njihov čuvar, zapisničar vremena i svjedok uporne ljudske borbe da se izađe iz anonimnosti i stane na stranice istorije. Njegov rad je bio predan, strpljiv i neprekidan, ali uvijek plodotvoran. Umio je da prepozna vrijednost u onome što se činilo sitnim i prolaznim, da sitne bilješke pretvori u velike priče, a zaboravljene događaje u ogledalo budućnosti. Upravo zahvaljujući njegovoj istrajnosti, sportska baština Crne Gore dobila je svoje trajno mjesto u knjigama i arhivima. Pored toga, njegovo neumorno pero decenijama je obogaćivalo brojne listove i časopise: Cetinjski list, Fizička kultura, Sport Mont, Vaspitanje i obrazovanje, Bibliografski vjesnik, Titov pionir i Pobjedu. Svuđe je donosio prepoznatljivu jasnoću izraza, pronicljivost misli i odgovornost prema pisanoj riječi.
Poštovanje i ljubav prema gradu Cetinju i njegovim ljudima, prema Katunskoj nahiji i katunjanima, nikada ga nijesu napuštali. Bio je oličenje onih istinskih gorštaka čija snaga i plemenitost nijesu služile samo njima samima, već i narodu, zemlji. U njegovom biću prepoznavali su se tragovi jedne generacije ljudi koja je gradila ljepšu i bolju Crnu Goru, one Crne Gore izvornih vrijednosti, koja se, nažalost, danas sve rjeđe prepoznaje i ubrzano iščezava.
Petrova ljubav prema Katunskoj nahiji, njenim plemenima i brojnim selima, ostala je trajna i snažna. Nikada nije zaboravio rodni kraj, niti je ikada prestao da ga nosi u sebi bio mu je posvećen do posljednjih dana, sa najvećim ljudskim i moralnim vrijednostima koje su ga krasile. Njegova riječ oplemenjivala je i uljepšavala taj ljuti krš na kome su se, kroz vjekove, brusile i nastajale najljepše, ali i najteže životne priče. Dobro je osluškivao eho prošlih vremena i istorije od rodnog ognjišta do savremenog doba ostajući dosljedan sebi, svojim idealima i vjeri u jedno pravednije i dostojanstvenije društvo, u kojem su obrazovanje, poštenje i čast uvijek iznad svega, kao mjerila koja su vjekovima krasila Crnogorce.
Duge godine provedene u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore na Cetinju svjedoče o njegovoj nepokolebljivoj, ali i snažnoj misiji. Tamo je, osim sopstvenog rada, nesebično prenosio bogato iskustvo mlađim kolegama, od kojih su mnogi kasnije nastavili tim čudesnim putem druženja sa knjigom, arhivom i naukom. Njegov doprinos bibliotekarstvu bio je višestruk od učešća u projektima koji su razvijali i unapređivali struku, do jačanja naučne misli i podizanja ugleda same biblioteke kao scentra nacionalnog pamćenja.
Petar Krivokapić je rano shvatio da opstanak i značaj kulture zavise od znanja i protoka informacija, a da su biblioteke riznice u kojima se te informacije čuvaju za buduće naraštaje. Upravo u Nacionalnoj biblioteci na Cetinju vidio je temelj i smisao svoga rada mjesto đe je znanje dostupno svima, đe se oblikuje istraživački duh i razvija potencijal svakog čovjeka željnog spoznaje. Shvatao je da bez biblioteka i knjiga nema društva koje može ići ukorak sa Evropom, niti naroda koji može sačuvati snažnu intelektualnu nit.
Njegova posvećenost i doprinos nijesu ostali nezapaženi. Za svoj rad i zalaganje dobio je najviše priznanje Udruženja bibliotekara Crne Gore – Povelju „Dr Niko Simov Martinović“. Bio je zastupljen i u brojnim publikacijama: Leksikon crnogorske kulture, Ko je ko u kulturi Crne Gore, Leksikon pisaca prosvjetnih radnika (knjiga II) i Ko je ko u crnogorskom sportu.
Često smo se sretali u Nacionalnoj biblioteci našeg grada, u Gradskoj biblioteci „Njegoš“, đe je uvijek zračio blagorodnošću, sa osmijehom koji je ulivao povjerenje i mir. Bio je pozitivan, intelektualno snažan i mudar, kao da je izašao iz nekih davno zaboravljenih epoha kada su Crnom Gorom koračali gorostasi duha i karaktera. Kada bi besjedio, govorio ili učestvovao na kulturnim tribinama, promocijama, simpozijumima i skupovima, osvajao je srca prisutnih i odnosio najiskrenije simpatije i aplauze.mI sada, kada se opraštam od ovog moralnog i ljudskog gorostasa, činiću to onako kako bi svaki časni Katunjanin učinio riječima koje traju, zapisima koji probljeskuju i ostavljaju prometejski trag.
Dragi Petre, više od svojih knjiga, djela i istraživanja, ostavio si ono najdragocjenije ljudski i moralni zavjet. Svojim sinovima Branku i Dušku, i svojoj kćerki Blaženki, ostavio si neprocjenjivo blago primjer kako se živi čestito, kako se gradi dostojanstvo i kako se ostaje vjeran vrijednostima koje nadžive čovjeka. Tvoj život je bio knjiga čiji listovi nikada neće požutjeti, a tvoje ime ostaće upisano u sjećanje ne samo tvoje supruge Jelice tvoje đece, porodice i prijatelja, već i svih onih koji su imali privilegiju da te poznaju. Katunska nahija, sa svojim vjetrovima, kršem i tvrdom, ali poštenom ljudskom riječju, oduvijek je rađala ljude stamenog karaktera. Ti si, Petre, bio njihovo oličenje gorštak duha i srca, onaj koji je znao da se ponos gradi radom, a čast životom. Tvoje postojanje podsjeća nas na one Njegoševe riječi: „Čojstvo je braniti drugoga od sebe, a junaštvo sebe od drugoga.“ Upravo tim mjerilima si živio, i zato tvoja staza ostaje vječna i jasna svima koji dolaze poslije tebe. Tvoja riječ i tvoja djela oplemenila su ljuti krš Cucа i utkala se u pamćenje Katunske nahije. Znao si da je pravi trag čovjeka onaj koji ostaje u srcima, a ne u prolaznim spomenicima. Zato ćeš i dalje živjeti u pričama svojih Katunjana, u knjigama kojima si posvetio život i u vrijednostima koje si ugradio u svoju porodicu.
Smrt je zatvorila tvoje oči, ali nije mogla zatvoriti tvoju riječ, niti tvoje djelo. Jer ono što je čovjek čestito gradio ostaje da isijava i poslije tebe, kao što luča gori i kada se ruka što je drži povuče. Ni smrt ne može oduzeti tvoju postojanost, jer si ti već postao dio onoga što traje dio kamena Katunske nahije, dio neba iznad Orlovog krša, dio sjećanja i poštovanja koje se prenosi s koljena na koljeno.
Hvala ti, dragi Petre, za iskreno prijateljstvo za svaku riječ podrške, za osmijeh koji je ulivao snagu, za katunsku mudrost koja je dolazila onda kada je bila najpotrebnija. Hvala ti za povjerenje koje si znao darovati, za razgovore u kojima si oplemenjivao i za susrete u kojima si uvijek donosio mir. Prijateljstvo tvoje nije bilo obično, već ono rijetko, čisto i bez intresa, kakvo samo mogu nositi ljudi plemenitog srca. Bilo je to prijateljstvo koje se nije mjerilo godinama, već dubinom, iskrenošću i poštovanjem. Hvala ti što si znao biti ČOVJEK UZ ČOVJEKA i u trenucima radosti i u trenucima iskušenja, što si znao podići, ohrabriti, razumjeti. To prijateljstvo je dar koji ostaje i kada tebe više nema među nama ostaje u sjećanju, u pričama, u osjećaju da smo imali privilegiju da koračamo pored tebe. Hvala ti, Petre, jer si pokazao da je iskreno prijateljstvo, baš kao i znanje i čast, vječno i i snažno popu krša i stijena đe si ponikao.
Objavljenje knjige u autorstvu i koautorstvu:
Sport u Slobodnoj misli, bibliografija; Titograd 1985; Sport u Zeti: 1930-1941; bibliografija, Titograd 1985; Sport u Glasu Boke 1932-1941; bibliografija, Titograd, 1985, Titograd; Sport u Zetskom glasniku; bibliografija, Titograd, 1987; Sport u listovima Crne Gore: (1919-1938): Narodnoj riječi (1919-1938): Crnoj Gori (1920-1929); Crnogorcu (1924-1927), Glas naroda (1926-1929), Enohu (1930-1931), Cetinjskom objektu: (1932-1932), Narodnom listu (1935-1938): (bibliografija), Titograd, 1988; Fizička kultura: 1980-1990; bibliografija, Titograd, 1991; Sport u Omladinskom pokretu: 1941-1956: bibliografija, Podgorica, 1994; Sportisti Crne Gore: 1954-1994 /Petar Krivokapić, Dušan Davidović, Srđan Popović, Podgorica, 1994; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1994-1995/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović; Duško Bjelica, Podgorica, 1996; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1995-1996/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović; Duško Bjelica, Podgorica, 1996; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1996-1997/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović; Duško Bjelica, Podgorica, 1997; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1997-1998/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović; Duško Bjelica, Podgorica, 1998; Fudbalske sudije Crne Gore/ Novak Jovanović, Petar Krivokapić, Podgorica, 1998; Bibliografija Prosvjetnog rada; 1967-1997/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović, Podgorica, 1999; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1998-1999/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović; Duško Bjelica, Podgorica, 1999; Vaspitanje i obrazovanje: 1975-2000: bibliografija/ Petar Krivokapić, Podgorica, 2000; Fudbalski klub ,,Lovćen ”1913-1988/ Petra Krivokapić, Novak Jovanović, Podgorica, 2000; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1999-2000/ Petar Krivokapić, Podgorica, 2002; Dr Novak Jovanović: bio-bibliografija/ Petar Krivokapić, Cetinje, 2003; prof. dr Pavle Gazivoda: bio-bibliografija/ Petar Krivokapić, Cetinje, 2004; Sport u Pobjedi: 1945-1955/ Petar Krivokapić, Podgorica, 2004; Vaspitanje i obrazovanje: 1975-2005: bibliografija/ Petar Krivokapić. Podgorica, 2005; Bibliografija Prosvjetnog rada: 1998-2008/ Petar Krivokapić, Nada Drašković, Podgorica, 2009; Bibliografija o iseljenicima Crne Gore do 1941/ Petar Krivokapić, Branislav Borilović, Podgorica, 2010; Dušan Martinović: 1933-2010: (bio-bibliografija dr Dušana Martinovića)/ Pripremio Petar Krivikapić, Podgorica, 2011; Njegoš u južnoslovenskim periodičnim publikacijama i zbornicima: 1833-2012. bibbliografija/ Petar Krivokapić, Nada Drašković, Podgorica, 2013; Bio-bibliografija Dragica Vojinović/ Petar Krivokapić, Nada Drašković, Podgorica, 2014; Bio-bibliografija Mihaila Lalića: povodom stogodišnjice rođenja/ Nada Drašković, Petar Krivokapić, Dobrilo Aranitović, Cetinje; Posgorica, 2014; Bio-bibliografija prof. dr Jevrema Bjelice: (1933-2012)/ Petar Krivokapić, Cetinje, 2016; Bibliografija crnogorskih pisaca u Vojvodini/ Petar Krivokapić, Nada Drašković, Cetinje, 2016; Prof. dr Duško Bjelica: bio-bibliografija/ Petar Krivokapić, Nada Drašković, Podgorica; Nikšić, 2017; Bio-bibliografija Dina Tuzovića/ Petar Krivokapić, Nikšić, 2019; Bio-bibliografija prof. dr Jevrema Bjelice: (1933-2012), 2. dopunjeno izdanje./ Petar Krivokapić, Cetinje, 2020. Crnogorska likovna umjetnost u Politici: 1907-2017: bibliografija/ Petar Krivokapić.- Podgorica, 2021. godina.
U selu Donji Izvori, u lomnim i surovim Cucima gorovite Katunske nahije, 6. avgusta 1945. godine prvi put je otvorio svoje oči Petar (Iljin) Krivokapić, a sada ih je, u svojoj 81. godini, zauvijek sklopio. Otišao je doajen bibliotekarstva, prosvjete i kulture grada pod Orlovim kršem, ostavljajući za sobom snažan trag u duhovnom i kulturnom životu Crne Gore.
Odrastajući u naručju majke Ljubice, još od najranijeg djetinjstva znao je da se samo učenjem, obrazovanjem i posvećenošću mogu načiniti krupni i značajni koraci. Njegov životni put svjedoči upravo toj istini iz rodnih Cucа porodica ga odvodi u Nikšić, grad koji će u mnogo čemu oblikovati njegovu mladost i obrazovni put. U velepnom Nikšiću završava osnovnu školu, potom gimnaziju, a zatim i Pedagošku akademiju, đe se opredijelio za tadašnji srpsko-hrvatski jezik i književnost. Međutim, Petar ne bira lak put, već najplemenitiji put učitelja. Njegov prosvjetiteljski poziv bio je zavjet, snaga i nada. Njegova mladalačka želja, elan i polet bili su usmjereni ka jednom cilju da se što više mladih iz Katunske nahije obrazuje, da knjiga i znanje dopru i do najzabitijih sela. Kao mladi prosvjetni pedagog, znao je da svaka otvorena knjiga znači i otvoren prozor u svijet, a da svaki učenik predstavlja novo svitanje nade za njegove Katunjane.
Tom pozivu ostao je vjeran punu deceniju, istrajan i postojan, sa stamenim, gotovo aristokratskim i plemenitim držanjem koje ga je izdvajalo u svakoj sredini. Njegova riječ bila je mjerena i jasna, a pogled pronicljiv, uvijek usmjeren ka budućnosti njegovih učenika. Nije bio samo učitelj koji je nesebično davao znanje već i moralni oslonac i svijetla luča u vremenu kada su sela Katunske nahije još uvijek živjela u teškim uslovima i borbi za osnovne potrebe. Svojim primjerom pokazivao je da obrazovanje nije privilegija izabranih, već pravo i obaveza svakog pojedinca. Bio je harizmatičan, ali uporan graditelj mostova između krševite stvarnosti i prostranstava duha, između tradicije i modernog doba. Učionica u kojoj je predavao bila je mala svetinja znanja, đe su njegovi đaci učili ne samo gramatiku i književnost, već i životne vrijednosti poštenje, rad, dostojanstvo. Njegova odanost učiteljskom pozivu urezala ga je duboko u pamćenje generacija koje su kroz njegovo strpljenje i toplinu pronašle svoj put. Bio je stamen kao Lovćen, a blag kao jesenja kiša a mudar kao svaki gorštak koji je znao spojiti strogoću i dobrotu, disciplinu i ljubav.
Godine 1976. Petar Krivokapić započinje svoj profesionalni angažman u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore na Cetinju. Taj trenutak označio je ne samo prekretnicu u njegovom ličnom životnom putu, već i novu snagu same institucije, koja je u njegovom radu i predanosti dobila pouzdan oslonac. Sa snažnim, ali odlučnim koracima, ušao je u hram knjige i znanja, đe je, tokom narednih decenija, ispisao neke od ličnih i najljepših stranica profesije.
Njegov neumorni, istraživački duh nije poznavao granice. Posebno se posvetio proučavanju istorije sporta u Crnoj Gori, oblasti u kojoj je dao svoj najveći i najtrajniji doprinos. Njegovo britko pero bilježilo je i sačuvalo ono što bi, bez njega, možda nepovratno palo u sjenku zaborava. Knjige, monografije, bibliografije i publikacije koje je stvarao predstavljaju čitave riznice dragocjenih trenutaka sportske prošlosti, ali i kulturnog pamćenja jednog naroda. On je bio njihov čuvar, zapisničar vremena i svjedok uporne ljudske borbe da se izađe iz anonimnosti i stane na stranice istorije. Njegov rad je bio predan, strpljiv i neprekidan, ali uvijek plodotvoran. Umio je da prepozna vrijednost u onome što se činilo sitnim i prolaznim, da sitne bilješke pretvori u velike priče, a zaboravljene događaje u ogledalo budućnosti. Upravo zahvaljujući njegovoj istrajnosti, sportska baština Crne Gore dobila je svoje trajno mjesto u knjigama i arhivima. Pored toga, njegovo neumorno pero decenijama je obogaćivalo brojne listove i časopise: Cetinjski list, Fizička kultura, Sport Mont, Vaspitanje i obrazovanje, Bibliografski vjesnik, Titov pionir i Pobjedu. Svuđe je donosio prepoznatljivu jasnoću izraza, pronicljivost misli i odgovornost prema pisanoj riječi.
Poštovanje i ljubav prema gradu Cetinju i njegovim ljudima, prema Katunskoj nahiji i katunjanima, nikada ga nijesu napuštali. Bio je oličenje onih istinskih gorštaka čija snaga i plemenitost nijesu služile samo njima samima, već i narodu, zemlji. U njegovom biću prepoznavali su se tragovi jedne generacije ljudi koja je gradila ljepšu i bolju Crnu Goru, one Crne Gore izvornih vrijednosti, koja se, nažalost, danas sve rjeđe prepoznaje i ubrzano iščezava.
Petrova ljubav prema Katunskoj nahiji, njenim plemenima i brojnim selima, ostala je trajna i snažna. Nikada nije zaboravio rodni kraj, niti je ikada prestao da ga nosi u sebi bio mu je posvećen do posljednjih dana, sa najvećim ljudskim i moralnim vrijednostima koje su ga krasile. Njegova riječ oplemenjivala je i uljepšavala taj ljuti krš na kome su se, kroz vjekove, brusile i nastajale najljepše, ali i najteže životne priče. Dobro je osluškivao eho prošlih vremena i istorije od rodnog ognjišta do savremenog doba ostajući dosljedan sebi, svojim idealima i vjeri u jedno pravednije i dostojanstvenije društvo, u kojem su obrazovanje, poštenje i čast uvijek iznad svega, kao mjerila koja su vjekovima krasila Crnogorce.
 Petar Krivokapić sa omaža u NBCG posvećenog dr Novaku Jovanoviću (Foto: NBCG) |
Duge godine provedene u Nacionalnoj biblioteci Crne Gore na Cetinju svjedoče o njegovoj nepokolebljivoj, ali i snažnoj misiji. Tamo je, osim sopstvenog rada, nesebično prenosio bogato iskustvo mlađim kolegama, od kojih su mnogi kasnije nastavili tim čudesnim putem druženja sa knjigom, arhivom i naukom. Njegov doprinos bibliotekarstvu bio je višestruk od učešća u projektima koji su razvijali i unapređivali struku, do jačanja naučne misli i podizanja ugleda same biblioteke kao scentra nacionalnog pamćenja.
Petar Krivokapić je rano shvatio da opstanak i značaj kulture zavise od znanja i protoka informacija, a da su biblioteke riznice u kojima se te informacije čuvaju za buduće naraštaje. Upravo u Nacionalnoj biblioteci na Cetinju vidio je temelj i smisao svoga rada mjesto đe je znanje dostupno svima, đe se oblikuje istraživački duh i razvija potencijal svakog čovjeka željnog spoznaje. Shvatao je da bez biblioteka i knjiga nema društva koje može ići ukorak sa Evropom, niti naroda koji može sačuvati snažnu intelektualnu nit.
Njegova posvećenost i doprinos nijesu ostali nezapaženi. Za svoj rad i zalaganje dobio je najviše priznanje Udruženja bibliotekara Crne Gore – Povelju „Dr Niko Simov Martinović“. Bio je zastupljen i u brojnim publikacijama: Leksikon crnogorske kulture, Ko je ko u kulturi Crne Gore, Leksikon pisaca prosvjetnih radnika (knjiga II) i Ko je ko u crnogorskom sportu.
 Petar Krivokapić (prvi sdesna) sa večeri posvećeno prof. dr Jevremu Bjelici (Foto: NBCG) |
Često smo se sretali u Nacionalnoj biblioteci našeg grada, u Gradskoj biblioteci „Njegoš“, đe je uvijek zračio blagorodnošću, sa osmijehom koji je ulivao povjerenje i mir. Bio je pozitivan, intelektualno snažan i mudar, kao da je izašao iz nekih davno zaboravljenih epoha kada su Crnom Gorom koračali gorostasi duha i karaktera. Kada bi besjedio, govorio ili učestvovao na kulturnim tribinama, promocijama, simpozijumima i skupovima, osvajao je srca prisutnih i odnosio najiskrenije simpatije i aplauze.mI sada, kada se opraštam od ovog moralnog i ljudskog gorostasa, činiću to onako kako bi svaki časni Katunjanin učinio riječima koje traju, zapisima koji probljeskuju i ostavljaju prometejski trag.
Dragi Petre, više od svojih knjiga, djela i istraživanja, ostavio si ono najdragocjenije ljudski i moralni zavjet. Svojim sinovima Branku i Dušku, i svojoj kćerki Blaženki, ostavio si neprocjenjivo blago primjer kako se živi čestito, kako se gradi dostojanstvo i kako se ostaje vjeran vrijednostima koje nadžive čovjeka. Tvoj život je bio knjiga čiji listovi nikada neće požutjeti, a tvoje ime ostaće upisano u sjećanje ne samo tvoje supruge Jelice tvoje đece, porodice i prijatelja, već i svih onih koji su imali privilegiju da te poznaju. Katunska nahija, sa svojim vjetrovima, kršem i tvrdom, ali poštenom ljudskom riječju, oduvijek je rađala ljude stamenog karaktera. Ti si, Petre, bio njihovo oličenje gorštak duha i srca, onaj koji je znao da se ponos gradi radom, a čast životom. Tvoje postojanje podsjeća nas na one Njegoševe riječi: „Čojstvo je braniti drugoga od sebe, a junaštvo sebe od drugoga.“ Upravo tim mjerilima si živio, i zato tvoja staza ostaje vječna i jasna svima koji dolaze poslije tebe. Tvoja riječ i tvoja djela oplemenila su ljuti krš Cucа i utkala se u pamćenje Katunske nahije. Znao si da je pravi trag čovjeka onaj koji ostaje u srcima, a ne u prolaznim spomenicima. Zato ćeš i dalje živjeti u pričama svojih Katunjana, u knjigama kojima si posvetio život i u vrijednostima koje si ugradio u svoju porodicu.
Smrt je zatvorila tvoje oči, ali nije mogla zatvoriti tvoju riječ, niti tvoje djelo. Jer ono što je čovjek čestito gradio ostaje da isijava i poslije tebe, kao što luča gori i kada se ruka što je drži povuče. Ni smrt ne može oduzeti tvoju postojanost, jer si ti već postao dio onoga što traje dio kamena Katunske nahije, dio neba iznad Orlovog krša, dio sjećanja i poštovanja koje se prenosi s koljena na koljeno.
Hvala ti, dragi Petre, za iskreno prijateljstvo za svaku riječ podrške, za osmijeh koji je ulivao snagu, za katunsku mudrost koja je dolazila onda kada je bila najpotrebnija. Hvala ti za povjerenje koje si znao darovati, za razgovore u kojima si oplemenjivao i za susrete u kojima si uvijek donosio mir. Prijateljstvo tvoje nije bilo obično, već ono rijetko, čisto i bez intresa, kakvo samo mogu nositi ljudi plemenitog srca. Bilo je to prijateljstvo koje se nije mjerilo godinama, već dubinom, iskrenošću i poštovanjem. Hvala ti što si znao biti ČOVJEK UZ ČOVJEKA i u trenucima radosti i u trenucima iskušenja, što si znao podići, ohrabriti, razumjeti. To prijateljstvo je dar koji ostaje i kada tebe više nema među nama ostaje u sjećanju, u pričama, u osjećaju da smo imali privilegiju da koračamo pored tebe. Hvala ti, Petre, jer si pokazao da je iskreno prijateljstvo, baš kao i znanje i čast, vječno i i snažno popu krša i stijena đe si ponikao.
Objavljenje knjige u autorstvu i koautorstvu:
Sport u Slobodnoj misli, bibliografija; Titograd 1985; Sport u Zeti: 1930-1941; bibliografija, Titograd 1985; Sport u Glasu Boke 1932-1941; bibliografija, Titograd, 1985, Titograd; Sport u Zetskom glasniku; bibliografija, Titograd, 1987; Sport u listovima Crne Gore: (1919-1938): Narodnoj riječi (1919-1938): Crnoj Gori (1920-1929); Crnogorcu (1924-1927), Glas naroda (1926-1929), Enohu (1930-1931), Cetinjskom objektu: (1932-1932), Narodnom listu (1935-1938): (bibliografija), Titograd, 1988; Fizička kultura: 1980-1990; bibliografija, Titograd, 1991; Sport u Omladinskom pokretu: 1941-1956: bibliografija, Podgorica, 1994; Sportisti Crne Gore: 1954-1994 /Petar Krivokapić, Dušan Davidović, Srđan Popović, Podgorica, 1994; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1994-1995/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović; Duško Bjelica, Podgorica, 1996; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1995-1996/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović; Duško Bjelica, Podgorica, 1996; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1996-1997/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović; Duško Bjelica, Podgorica, 1997; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1997-1998/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović; Duško Bjelica, Podgorica, 1998; Fudbalske sudije Crne Gore/ Novak Jovanović, Petar Krivokapić, Podgorica, 1998; Bibliografija Prosvjetnog rada; 1967-1997/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović, Podgorica, 1999; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1998-1999/ Petar Krivokapić, Novak Jovanović; Duško Bjelica, Podgorica, 1999; Vaspitanje i obrazovanje: 1975-2000: bibliografija/ Petar Krivokapić, Podgorica, 2000; Fudbalski klub ,,Lovćen ”1913-1988/ Petra Krivokapić, Novak Jovanović, Podgorica, 2000; Godišnjak Fudbalskog saveza Crne Gore: za 1999-2000/ Petar Krivokapić, Podgorica, 2002; Dr Novak Jovanović: bio-bibliografija/ Petar Krivokapić, Cetinje, 2003; prof. dr Pavle Gazivoda: bio-bibliografija/ Petar Krivokapić, Cetinje, 2004; Sport u Pobjedi: 1945-1955/ Petar Krivokapić, Podgorica, 2004; Vaspitanje i obrazovanje: 1975-2005: bibliografija/ Petar Krivokapić. Podgorica, 2005; Bibliografija Prosvjetnog rada: 1998-2008/ Petar Krivokapić, Nada Drašković, Podgorica, 2009; Bibliografija o iseljenicima Crne Gore do 1941/ Petar Krivokapić, Branislav Borilović, Podgorica, 2010; Dušan Martinović: 1933-2010: (bio-bibliografija dr Dušana Martinovića)/ Pripremio Petar Krivikapić, Podgorica, 2011; Njegoš u južnoslovenskim periodičnim publikacijama i zbornicima: 1833-2012. bibbliografija/ Petar Krivokapić, Nada Drašković, Podgorica, 2013; Bio-bibliografija Dragica Vojinović/ Petar Krivokapić, Nada Drašković, Podgorica, 2014; Bio-bibliografija Mihaila Lalića: povodom stogodišnjice rođenja/ Nada Drašković, Petar Krivokapić, Dobrilo Aranitović, Cetinje; Posgorica, 2014; Bio-bibliografija prof. dr Jevrema Bjelice: (1933-2012)/ Petar Krivokapić, Cetinje, 2016; Bibliografija crnogorskih pisaca u Vojvodini/ Petar Krivokapić, Nada Drašković, Cetinje, 2016; Prof. dr Duško Bjelica: bio-bibliografija/ Petar Krivokapić, Nada Drašković, Podgorica; Nikšić, 2017; Bio-bibliografija Dina Tuzovića/ Petar Krivokapić, Nikšić, 2019; Bio-bibliografija prof. dr Jevrema Bjelice: (1933-2012), 2. dopunjeno izdanje./ Petar Krivokapić, Cetinje, 2020. Crnogorska likovna umjetnost u Politici: 1907-2017: bibliografija/ Petar Krivokapić.- Podgorica, 2021. godina.
