Ode li i N. Nikšić u "bošnjačku duševnu bijedu." Ili je već u njoj?

Nema dana da netko od Bošnjaka ne optuži r. Predsjednika za izdaju.

Prvo je bilo "prodao Srebrenicu," a sad', eto, i Mostar.

Od sitne buranije, optužbe protiv r. Predsjednika avanzirale do visokog nivoa, do kabineta samog premijera Federacije N. Nikšića, odnosno, njegove "desne ruke," izvjesnog A. Žuljevića, koji je, prema onome što čitam, iznio teške optužbe da je "Alija u ratu prodao Mostar."

Sve za pet minuta medijske slave, i/ili u službi neprijateljske propagande.

Da je Nikšiću bar deseti dio do Bosne, koliko mu je do fotelje, prvo bi toj svojoj desnoj ruci pokazao izlazna vrata, a onda i sam dao ostavku, barem iz moralnih razloga. Ali za to treba imati barem trun patriotizma.

PRIMJER NIKŠIĆ, tako se prometnuo u primjer političara (i stranaka) koji svoju politiku i poziciju grade preko napadanja "Alije."

To je ona sorta, koju jedan moj kolega naziva "bošnjačka duševna bijeda."

KRITIKA "ALIJE," postaje alat u borbi za vlast i legitimitet nekih nazovi bošnjačkih lidera
koji su u vazalskom odnosu prema onima koji su ih instalirali na vlast.

Lakše je reći "ALIJA izdao," nego da je svijet hladno gledao ubijanje, dopustio da se dogodi Srebrenica, da se Mostar podijeli, a istočni dio grad pretvori u evropsku Hirošimu.

Lakše je reći "izdao je," nego prihvatiti da su svjetske sile natjerale Prvog Predsjednika RBiH, na teške i bolne kompromise.

ALIJA JE SAČUVAO BOSNU I HERCEGOVINU

Kada je rat bjesnio, molilo se, pisali grafiti: "Potpiši Alija, makar bilo k'o avlija."

Kada je potpisao mir, potpis je postao- izdaja. Bošnjački nemoćnici u pameti napadaju r. Predsjednika zbog njegovih odluka i potpisa bez kojih BiH danas ne bi postojala kao država.

Taj skovani izraz "prodao," uvreda je i poniženje - kao da se država, kao na buvljaku mogla staviti na tezgu, pa prodavati kvadrat po kvadrat. Bosna u ratu nije bila nikakav "buvljak," nego poprište brutalne agresije, genocida i interesa velikih sila.

OPTUŽBA "ALIJA PRODAVAO" DIJELOVE ZEMLJE, pogrešno je usmjerena ljutnja, umjesto na agresore koji su rušili i ubijali, ili na međ. zajednicu, ona se prebacuje na lidera.

I tako je talog bošnjačkog naroda plasirao bolnu sliku, da je r. Predsjednik trgovao, a ne branio ono što se moglo obraniti, da Bosna uopće ostane na mapi.

Dayton je bio prisilna nagodba pod svjetskim diktatom, ne pijaca. I to je najveća nepravda prema r. Predsjedniku - stavlja mu se na teret nešto što je proizvod globalnih odnosa moći, a ne njegove volje.

NIJE ALIJA PRODAO BOSNU, SAČUVAO JU JE. Ono što danas treba boljeti nije nepostojeća izdaja (iako laži uvijek bole), već nepravda koja nikad nije ispravljena.

Niti, zbog okruženja i velikodržavnih interesa susjeda i komšija, ima izgleda da će i biti.
I onda neki sve to projiciraju unazad, na čovjeka koji je simbol Bosne.