UK, Kanada i Australija obrnule ploču. Premda je izraelski premijer Benjamin Netanyahu, kojeg stavljam u rang Adolfa Hitlera, gajio potajne nade da Vlada UK ipak neće priznati Palestinu i da će to spriječiti Donald Trump koji se našao u posjeti Londonu prije nekoliko dana, to se nije dogodilo. Laburistički premijer Keir Starmer je u nedjelju saopćio da vlada UK službeno priznaje Državu Palestinu. Obraćajući se naciji i javnosti koja je očekivala ovakav potez Starmer je rekao:
„Kako bih ponovno probudio nadu u mir i rješenje s dvije države, danas jasno izjavljujem, kao premijer ove velike zemlje, da Ujedinjeno Kraljevstvo službeno priznaje Državu Palestinu".
Starmer je naglasio da priznanje Britanije nije nagrada za Hamas, kako tvrdi Izrael, već je to diplomatski potez kojim se nastoji sačuvati mogućnost mira, a „poziv na rješenje s dvije države znači da Hamas nema budućnost“ naglasivši da se „nepodnošljivo razaranje u Gazi mora zaustaviti“.
Njega su slijedile Kanada i Australija koje su nekada bile britanske kolonije, a danas su nezavisne države kojima je svakoj ponaosob britanski suveren nominalni šef države što onda jasno govori o aranžmanu domino efekta. No, Portugal, kao nekadašnja velika kolonijalna sila koja se od 1974. godine demokratizirala, priznala je odmah za Velikom Britanijom nezavisnost Palestine, a to će danas ili ovih dana učiniti Francuska, koja je zapravo povela ovaj proces priznavanja Palestine i vjerovatno će je slijediti Belgija, Luksemburg, Malta, Andora i San Marino. I pored najave priznanja ovo je izazvalo veliki šok u Izraelu iz kojeg su iz svih propagandnih oružja odbacili ovu oduku zapadnih zemalja. Predsjednik zločinačkog režima Isaac Herzog je rekao da ona „ohrabruje sile tame“, pri čemu je upro prst u Hamas, a to je isto učinio ministar sigurnosti Izraela Itmar Ben Gvir koji je odluke tri zapadne vlade nazvao nagradom za „ubice“ i pozvao zajedno sa ministrom Smotrichem na aneksiju Zapadne obale kao odgovor na ova priznanja. Predsjednik Palestine Mahmud Abas je kazao da je zapadno priznanje palestinske države korak prema „pravednom i trajnom miru“. Ovom odlukom Velika Britanija se smjestila uz rame više od 140 zemalja, ali sada svi znaju da će to naljutiti osim Izraela, što se već uočava, i njegovog najvećeg saveznika SAD. Ali, nije isto priznanje UK i recimo Hrvatske, koja se pribojava Washingtona i tako očajnički slijedi ovu propalu politiku. Jer, riječ Velike Britanije kao velike sile mora ipak saslušati neokrunjeni kralj Donald Trump i on može da se ljuti ali nikada neće staviti premijera Starmera u neugodnu poziciju kao što se dogodilo Zelenskom kojeg je ponižavao do besvijesti što je izazvalo žaljenje cijelog svijeta. Iako odluka britanske vlade ima simboličnu snagu ipak reagiranje Londona nije isto kao Malte, na primjer.

Odgovornost Velike Britanije. Jer, Velika Britanija je odigrala važnu ulogu u stvaranju Izraela kao moderne države nakon II svjetskog rata i uz to je veoma dugo bila njegov saveznik o čemu sam pisao ranije u mojoj knjizi „Posljednji boj“ kao i na ovom portalu. Kazao sam da je Palestina do 1917. bila inkorporirana u Osmansko Carstvo ali je unutrašnjim intrigama vlada u Londonu pobunila arapsko stanovništvo protiv tadašnjeg kolonizatora obećavši pri tom stvaranje jedne arapske nezavisne države što proizilazi iz McMahonove-Husseinove korespondencije iz 1915. godine. Ali, Britanija je imala sasvim druge planove, što je vidljivo iz Sykes-Picotovog sporazuma iz 1916. godine. London i Pariz su u međuvremenu potpisali tajni dokument iz kojeg je bilo bjelodano da dvjema kolonizatorskim silama nije padalo na pamet davanje nezavisnosti već su isplanirale okupaciju i podjelu teritorija. Britanci su dobili legitimitet za vojnu upravu nad Palestinom u julu 1922. a Liga naroda je dala Londonu pune zakonodavne i upravne ovlasti nad Palestinom. Nečasna britanska uprava trajala je više od tri decenije. U trenutku kada je Izrael proglasio nezavisnost, tri decenije nakon Balfurovog pisma (2.11.1917.), broj Jevreja u Palestini je naglo “skočio” sa 50.000 na 600.000. Balfourova deklaracija i cionistički ciljevi otvorili su put za masovnu imigraciju Jevreja iz čitavog svijeta u Palestinu. Uslijedila je Nakba (katastrofa) 1948. godine, kada je Izrael protjerao i ubio 800.000 Palestinaca. Ovim je otvoren put za uspostavljanje Države Izrael 1948. nakon što je Generalna skupština UN 29. 11. 1947. usvojila Rezoluciju o podjeli Palestine na dva dijela. Posljednji put cionisti su izvršili agresiju na Gazu 8. 10. 2023. godine sa neviđenom silom i bombardiranjem koje prevazilazi snagu atomske bombe bačene na Hirošimu. Izrael vrši genocid nad stanovnicima male enklave. Zgrožen postupcima Izraela odmah sam napisao kao ex-savjetnik predsjednika BiH Alije Izetbegovića pismo Benjaminu Netanyahuu u kojem sam nazvao zločine Izraela genocidom. Eto, to je kroki o britanskoj politici prema Palestini, koja sada ima sasvim drugi smjer.

Izrael je jačao Hamas. Ali, mislim da treba objasniti posljednji rat koji Izrael vodi u Gazi koji se pretvorio u najveći genocid ikada u novijoj povijesti i koji je prevazišao ubijanja u Srebrenici. Izrael je godinama pomagao, nećete vjerovati Hamas. Ovo je rekao Danny Ayalan nekadašnji ambasador Izraela u SAD. On je gostujući na SkyNewsu izjavio da je baš Netanyahu jačao Hamas jer je preusmjeravao novac koji je dolazio Hamasu preko Katara. Zašto je to radio ovaj zločinac? Zato što mu je bila namjera da suprotstavi islamske militante Hamasa Palestinskoj vlasti predsjednika Mahmuta Abasa na Zapadnoj obali jer je tako htio odraditi podjelu palestinske teritorije. Na taj način se pokazajuje da Netanyahu snosi veliku odgovornost za napad koji je Hamas izveo 7. oktobra.
"On je taj koji je dopustio da milioni dolara uđu u Hamas iz Katara u gotovini u koferima, a to je u osnovi izgradilo Hamas i njegovu moćnu vojnu infrastrukturu. Netanyahu je mislio da će moći kontrolirati situaciju i odgađati rješavanje problema, ali sve se raspalo. On je svakako odgovoran i morat će odgovoriti na mnoga pitanja u vezi s tim"- izjavio je Danny Aylon.
To je tačno. Izraelci su oduvijek imali namjeru da teritoriju Gaze pretvore u „nekretninski bum“ u podjeli sa SAD o čemu je u febuaru Trump iznio planove da Washingtom zauzme „dugoročnu vlasničku poziciju“ nad Gazom, tvrdeći da bi to mogla biti „Rivijera Bliskog istoka“. I o ovome sam pisao na početku agresije Izraela. Naravno, pretpostavka za to je da se izvrši prisilno raseljavanje Palestinaca što bi predstavljalo kršenje međunarodnog prava. Palestina će nastaviti da se bori za svoju slobodu i nezavisnost pri čemu će se ugledati na odbranu Bosne i Hercegovine. Ne postoji ta sila koja može ugušiti slobodarska prava naroda koja mu rođenjem pripadaju.