Mijenja li se politika SAD prema Palestini i Gazi, kao njenom sastavnom dijelu, zasada je teško reći, ali da se nešto događa nakon masovnog zakašnjelog zapadnog priznanja ove države koja još nema svoju teritoriju, to je neosporno. Francuska i Velika Britanija, zajedno sa Kanadom i Australijom, odigrale su ključnu ulogu, ma šta govorili komentatori o njihovim motivima. Pustimo sada motive, jer oni su uvijek prisutni u politici. Potez zapadnih zemalja je bez sumnje, izazvao bijes u Washingtonu no on je ostao uravnotežan jer se radi ipak o velikim moćnim državama današnjice. Podsjetiću čitaoce ovog portala na moj tekst Domino efekat od 30. jula. U njemu sam najavio Trumpove buduće poteze motivirane njegovom gladi za Nobelovom nagradom.

„Pošto je Trump nepredvidiv ne bi me iznenadilo da sutra već izađe sa novim planom za uspostavljanje mira u Gazi. Jer, ne treba zaboraviti da je njemu preostalo još 3,5 godine mandata i da više ne može biti biran na poziciju prvog čovjeka Bijele kuće. Sada treba graditi svoj imidž prepoznatljivog predsjednika koji će ostati upamćen po nečemu. Po svom preduzetništvu je poznat, ali bilo bi mnogo bolje da ostane upamćen po nečemu važnijem-uspostavi mira tamo gdje se to čini nemogućim. U biografiji mu nedostaje samo još Nobelova nagrada, a previše je tašt, što i ne krije...“

Tako sam, eto, predvidio da će do promjene ili makar nagovješataja promjena doći u stavu američkog predsjednika. O tome govore svi izvještaji iz SAD gdje je na marginama Generalne skupštine UN Trump održao važan sastanak sa arapskim i muslimanskim liderima o planu za okončanje rata u Gazi. Zanimljivo je da je ovo prvi put da je Trump predstavio plan za okončanje agresije u Gazi od trenutka kada je preuzeo dužnost prvog čovjeka najmoćnije zemlje današnjice.

Navodno da je muslimanskim liderima rekao da rat mora napokon stati, kao da oni sami nisu došli na sastanak baš iz ovog razloga. Ovdje je posebno važan stav Egipta. On se ubraja u najvjernije američke saveznike, kao i Jordan i Ujedinjeni Arapski Emirati, a također i Katar koji je nedavno kupio predsjedniku SAD-a „aviončić“ za koji su iskeširali preko 100 miliona dolara. Ako ne dođe do promjene američke politike Abrahamski sporazum koji je projektirao Trump ostat će samo mrtvo slovo na papiru. Prema ovom planu svi zarobljenici bili bi oslobođeni, uspostavilo bi se trajno primirje, došlo bi do postepenog izraelskog povlačenja iz Gaze. Ovaj mirovni plan, koji se tako ne zove (jer još nije stupio na snagu), sadrži mehanizam upravljanja Gazom, ali bez Hamasa, zatim vojnike iz muslimanskog odnosno arapskog svijeta. Arapi bi bili zaduženi za finansiranje nove vlade koja bi se formirala u Gazi, zatim za rekonstrukciju Pojasa i učešće Palestinske uprave. Ovo zadnje će Izrael posebno zatezati, jer jevrejska država ne želi formiranje jedinstvene Palestinske države, ali u principu ovu stvar će odlučiti „veliki tata“, koji narednih dana treba da „uvjeri“ Netannayhua u opravdanost ovog cilja. Naravno, ako bude imalo iskren, Trump će postići sve ciljeve, jer na kraju ovo je rat koji vode SAD ali sa Izraelom kao izvršiocem plana. Osim toga, Amerika naoružava IDF i ko zna koliko je novca odnosno vojnih rezervi izašlo iz američkih skladišta oružja. Samo za odbranu od raketnih napada Irana potrošeno je 500 miliona dolara.

Sada Trump očekuje podršku muslimanskih, prije svega arapskih lidera, za podršku ovom planu. Lideri arapskog svijeta su na ovaj sastanak sa Trumpom došli jedinstveni da Izrael neće anektirati dijelove Zapadne obale odnosno Gaze, niti će okupirati Gazu kao niti da neće osnivati naselja u Gazi kako od Netanyahua traže glavni izraelski jastrebovi, desničarski ministri Itmar Ben Gvir i Bezlalel Smotrich. Kako sam najavljivao u ranijim tesktovima Trump vjerovatno neće dopustiti Izraelu ostvarivanje njegovih snova o proširenju kroz anektiranje dijelova Zapadne obale. Jasno mu je da ovako tvrdokornom, radikalanom i tvrdoglavnom politikom samo sužava imidž demokratske Amerike, a posebno Izraela koji se našao potpuno izoliran od cijelog svijeta, s kojim više neće da igraju ni da pjevaju. Osim toga, da se vratim na početak ovog teksta, Donald Trump koji se otvoreno sam nominira za Nobelovu nagradu za „mir“, zna da je neće dobiti sa potpuno pogrešnom politikom na Bliskom istoku. Okreću mu leđe mnoge zemlje koje nije zastrašio, Brazil, Čile, Španija ili Kolumbija koja predlaže formiranje internacionalnih jedinica koje bi se borile u Gazi. Nije nepoznato da je Trump rasista, seksista, mizoginist i islamofob, kako ga je nazvao otvoreno gradonačenik Londona Sadiq Khan, a ja u prilozima ovdje i na drugim mjestima mnogo prije. Ali sada je vrijeme da počne ispravljati te kapitalne greške iz prošlosti ako želi da uđe u krug nobelovaca. Ako ima makar zrno mudrosti „naložit“ će Netanyahuu da pusti na miru flotilu koju ometa na njenom putu ka Gazi upotrebom dronova i ostalim sredstvima diverzije i pusti je da preda pomoć izgladnjelim stanovnicima ovog ukletnog mjesta na zemlji. Ukoliko je stvarno došlo do skretanja američke politike koja je Gazu već vidjela kao američki turistički raj koji je ostvarivan uz pomoć izraelske sile, saglasio bih se da mu daju Nobelovo odličje kada ga otvoreno traži, ali samo pod uslovom da donese mir Gazi i utaba put za dvodržavno uređenje. S obzirom da poslije isteka mandata Trump više neće moći da vedri i oblači svjetskom politikom, siguran sam da će nagovještaj Nobelove nagrade biti itekakav poticaj ovom taštom američkom predsjedniku koji je tumbe okrenuo cijeli svijet ponašajući se kao kabadahija i kojem je donio toliko nevolja. Ako je cijena „Nobela“ mir u Palestini, onda neka sve ide bez traga. Trump to može, ako hoće, jer je Izrael igračka u njegovim rukama. U ovom trenutku Hamas, koji po meni nije teroristička grupa već organizacija koja se bori za prava Palestinaca, morat će zbog širih političkih interesa i nevoljkog gledanja svijeta, da prepusti Gazu, naravno pošto prethodno budu utvrđeni svi modaliteti prenosa vlasti i ulazak mirovnih arapskih snaga. Zbog Palestine i sna koji se ne ostvaruje osam decenija iako je Rezolucijom Generalne skupštine UN br. 181 (II) od 29.11.1947. donijeta odluka o formiranju dvije države Izreala i Palestine. Zbog cilja koji se zove Palestina treba pobijediti unutrašnje podjele i skoncentrirati se ka ovom jedinstvenom cilju.
„Free Palestine from the river to the sea“.