Mirovni plan koji je formalno osmislio američki predsjednik, a u stvari se radi o projektu etničkog čišćenja čije su arhitekte Trump i Netanyahu. A radi se, zapravo, o velikoj prevari, jer je to neupotrebljiv plan koji je bio ostvariv kod razmjene izraelskih talaca i zarobljenih Palestinaca. Sve drugo u mirovnom planu od kojeg najviše koristi ima Trump, je teško ostvarivo. Ovdje na djelu imamo američko-izraelski plan. Izraelci su ga prihvatili mada nisu željeli nikakav plan jer su imali na umu genocid koji se najlaške provodi u uslovima rata. Oni to najbolje znaju iz vlastitog iskustva 1948. godine kada su protjerali i ubili 800.000 ljudi. Ni posljednji genocid u Gazi tokom kojeg je ubijeno 68.000 Palestinaca, nije ništa drugačiji od „nakbe“ iz kasnih četrdesetih godina prošlog vijeka. Cilj Izraela je bio, a i danas je, da potpuno etnički očisti prostor Gaze i to ne isključivo od Hamasa nego i od preostalih Palestinaca koji im remete planove o etički čistom Izraelu. Hamas je samo povod. Nakon Gaze slijedi borba za „Veliki Izrael“, što na žalost nisu prepoznali arapski akteri koje čeka sličan scenario za nepoznat broj godina. Da li će do rata za Veliki Izrael doći za 20, 50, 100 ili više godina, to i nije važno, ali do realizacije izraelskog sna će svakako doći. Posljednji sukob u Gazi je samo nagovještaj budućih događaja koji su započeli 7. 10. 2023. kada su Izraelci dobili nenadano dobru priliku da protjeraju Palestince. Oni su pokušali to i učiniti na brutalan način kao što nije nijedna porobljivačka sila na svijetu, računajući i nacistički zločin prema Jevrejima u II svjetskom ratu. Nisu u tome uspjeli, ali su učinili neviđeni genocid na monstruozan način koji je probudio cijeli svijet. Pokušavali su istjerati Palestince na Sinaj, govorilo se o Libiji i Južnom Sudanu. Sve ove zemlje su odbile realizaciju ovog jezivog plana pa ma koliko da su im trebali novci, kao Južnom Sudanu, naprimjer. Kada su protesti zahvatili SAD Trump je znao da mora hitno zaustaviti tu negativnu projekciju izraleskog genocida kod američke javnosti. Rezultat je bio mirovni plan koji je predstavio i arapskim liderima. Plan od 20 tačaka Trump je oblikovao, saznalo se, zajedno sa Izraelcima, ali bio je to izmijenjen dokument u odnosu na početni trag. Na izmjene su uticali Izraelci. Ko je pitao Palestince za mišljenje, ko ih je uključio kao pregovaračku stranu? Niko. Plan je bačen na stol kao svršeni dokument ali koji je ostavio Izraelcima, koji su bili počinioci genocida, slobodu djelovanja u razrušenoj Gazi, a od Palestinaca, žrtava ove agresije, zahtjeva se da učestvuju u svom dobrovoljnom nestanku. Prema njegovom slovu Hamas treba biti razoružan a tuneli kojih je trenutno 50% u aktivnom stanju da budu zatrpani. Palestinci bi na ovaj način bili faktički potpuno uništeni. Šta se očekuje od izraelske strane? Ništa. Njihove snage bi trebalo da se povuku u fazama iz Gaze. Prema izraelskim snagama nema nikakvih ultimatuma. Ostavljeno im je na volju kada će se i dokle povući. Čak i kada bi IDF potpuno napustio Gazu oni imaju mogućnost kontrole ove teritorije. Ko će upravljati Gazom? Gazom bi trebalo da upravlja nekakva Prelazna vlast, Odbor ili tako nekako, a na njenom čelu će biti neokolonijalni gospodari Donald Trump i Tony Blair sa mašinerijom arapskih tehnokrata koji bi izvršavali njihove zamisli. Ovdje je potrebno spomenti policijske snage ali se još ne zna iz kojih zemalja, spominje se Turska, Egipat i Jordan, ali to još nije jasno, jer se svi pribojavaju ući na teritoriju na kojoj je sve problematično. Za Blaira sam pisao da nije politički lik prihvatljiv za Arape zbog njegove nedostojne prošlosti u invaziji na Irak. Ni Trump nije takva ličnost, jer je tokom izraelske ratne kampanje bio apsolutno povećen i odan Izraelu, a pamte se i njegove izjave o planu preobražaja Gaze u Rivijeru na kojoj će se odmarati bogati džet set. Ovu njegovu ludu ideju objeručke su prihvatili Izraelci koji su od ranije imali plan etničkog čišćenja Palestinaca u Gazi pa im je dobro došla ova suluda ideja. A što se tiče buduće vlasti nju bi dugoročno trebalo da preuzme palestinska samouprava, što je zasada u hipotetičkoj ravni kada se zna za nepomirljiv sukob između Fataha, na Zapadnoj obali i Hamasa koji je izgradio i drži vlast u Gazi. Amerikanci i Izraelci bi trebalo da prepuste upravljanje Gazom Palestincima, ali oni to očigledno ne namjeravaju učiniti. Oni ne žele upravu prepustiti narodu protiv kojeg vode rat, makar bili i sljedbenici Mahmuda Abassa koji očigledno nema legitimitet među svim palestinskim grupama. U takvoj situaciji postavlja se pitanje gdje je politička budućnost Palestine? Zapadna Evropa je, ne ulazeći u njene razloge, dala jasnu podršku dvodržavnom uređenju. Ali u ovom planu toga nema, perspektive buduće palestinske države se ne vide iako se spominje mogućnost uspostavljaja države palestinskog naroda. Samo se naznačava da Palestinci traže njeno formiranje („...što prepoznajemo kao težnju palestinskog naroda...“, tačka 19). Ali, Netanyahu izričito ponavljanja da neće dopustiti uspostvaljanje palestinske države. Šta onda reći? Izrael se ponaša ne kao pregovarač već kao nasilnik. Amerikanci isto tako. Ne dopušta se ništa osim onoga što je zapisano u 20 tačaka nametnutog „mira“ bez pregovora a koji favorizira jednu stranu koja je počinila najteže ratne zločin, dok je Netanyahu na nalogu Međunarodnog krivčnog suda (ICC) za hapšenje. Od Hamasa se traži potpuno razoružanje i da preda naoružanje kao i tunele. Predao je već taoce, zapravo jedini svoj adut, sredstvo pritiska na izraelsku stranu. Izrael koji je 33 puta snažnije udarao po Palestincima i počinio teške ratne zločine i genocid koji su utvrdile relevantne međunarodne institucije, koji je potpuno uništio Gazu, ovim Planom se skoro nagrađuje a za njenim žrtvama u SAD, kao i kod naših susjeda i drugih „ulizivačkih“ zemalja liju krokodilske suze.
U završinici ovog teksta gledam film iz potpuno srušene Gaze na kojem se vidi, snimano je iz zraka, veliki saff u kojem na hiljade Palestinaca klanjaju džumu uz poruku:
„Narod Gaze poručuje okupatoru: Možete srušiti naše kuće i džamije, možete nas ubiti ali vjeru nam nikada nećete oduzeti!“