Zahuktava se priključivanje Crne Gore EU, samo što nije. Daleko za njom nevoljno kaska preostali zapadni Balkan. A ona je ponosna: poput pregrijane udavače spremila je sve što do jučer nedostižni svijet EU od nje traži. I više od toga: ona je EU pripremila iznenađenje od kojeg će joj dah zastati i posramiti je – novi, radikalni način književno-umjetničkog obrazovanja mladih. Možda zvuči komplikovano, ali stvar je dozlaboga jednostavna. Naime, EU sebe doživljava kao civilizaciju utemeljenu na kršćanstvu i samo kršćanstvu, i ako je to tako – a jeste, ko je onda njen neprijatelj? Pa, islam, naravno, nego ko! A kako se EU bori protiv napasti zvane islam? Pa, primitivno, reklo bi se u Crnoj Gori. Paljenjem Kur'ana, crtanjem karikatura Muhammeda a. s., ukrašavanjem džamija ružnim grafitima itd … Stvarno primitivno, ali prije svega neuspješno! Savremena Crna Gora se čudi EU da toliki broj njenih naučnika i stratega odbrane ne umiju efikasno i za sva vremena riješiti taj problem. To se, čo'če, rješava preko školskog obrazovanja!

Prvo, EU bi trebala podstaknuti svoje književnike (ne mora sve, dovoljno je desetak njih) da žestoko raspale po islamu. Peter Handke je preblag, trebaju biti žešći. Možda ne baš kao Njegoš i Andrić, to bi ipak bilo pretjerano, ali makar kao Kulenović, Selimović ili Nogo. Tada bi njena vlada trebala svojenajizrazitije antiislamske pisce-radikale razglasiti za vrhunske književnike i nagraditi ih svim mogućim nagradama, sve do Nobela. A onda bi širom svog kontinenta morala podići spomenike tim junacima-piscima, također pored već postojećih, koji krase zapadni Balkan. Zatim bi njihova djela prevela na sve evropske jezike, uključivo na albanski i bosanski, i uvrstila ih u obaveznu školsku lektiru. Nijedan kukali evropski đak ne bi mogao položiti ispite iz književnosti i jezika ako ne bi savladao napamet pisce-radikale. Od tih đaka bi generacijama nastala armija antiislamskih boraca svih mogućih profesija. Bilo da su novinari, profesori, kovači, kuhari … svima bi zajednička bila antiislamska ideologija, a EU bi postala sigurna i slobodna.

Drugo, EU bi trebala objeručke i sa zahvalnošću prihvatiti već provjereni model antiislamskog obrazovanja, koji Crna Gora i sav zapadni Balkan baštine evo već dva stoljeća. Istovremeno bi odbacila svoju prozaičnu praksu paljenja Kur'ana, jer je to glup čin glupih osoba. To je jednokratan čin. Mi to radimo drugačije. Naš proslavljeni pjesnik i vladika P. P. II Njegoš svojim sljedbenicima zapovijeda: Pljunite na Koran!, i to bude silom prilika stih koji ide u Gorski vijenac, a Gorski vijenac zatim silom prilika ide djeci u ruke. Islamskoj i hrišćanskoj, nema veze.
Treće, crtanje karikatura Muhammeda a. s. Jednako kao u prethodnom slučaju, to je glup čin glupih crtača. To je bedasta efemerija. Mi to radimo drugačije. Naš proslavljeni književnik Danilo Kiš, pokoj mu duši, u romanu Peščanik opisuje Muhammeda a.s. kao notornog alkoholičara, koji se pijan prežderava svinjetinom i onda povraća. A kad dođe sebi muslimanima zabrani i alkohol i svinjetinu. Napisano zatim biva proglašeno vrhunskom književnošću, silom zakona uvršteno u obaveznu školsku lektiru i u đačke ruke. Đake svih vjera i narodnosti.

Četvrto, ispisivanje parola tipa Muslims, get out! Mi to radimo drugačije. Zato imamo Andrića! EU zna o njemu sve. On nije naivno pisao Muslims, get out!, on je taj zlokobni imperativ perfidno pretočio u književni tekst: „Vi sjedite ovdje i teferičite, a ne znate šta se iza Staniševca valja. Mi evo pobjegosmo u tursku zemlju, ali kuda ćete vi bježati, zajedno s nama, kad i na ovo red dođe? To niko ne zna niti ko od vas misli na to“. Ovdje su „vi“ višegradski Bošnjaci koji posmatraju kolone ojađenih muslimana, protjeranih iz svojih kuća u Srbiji. Andrić nad njima likuje: nećete imati gdje pobjeći kad i na Bosnu dođe red. Za napisano mu je Evropa dodijelila Nobelovu nagradu. Ali, Andrić je naš pisac. EU – ako želi islam staviti pod čvrstu kontrolu –, mora odgojiti svog Andrića, a ne služiti se našim za svoju korist.
Kako je nije sramota, bre!