"Kako se pravi Bosanac,
a gubi Bošnjak – priručnik za moralni i politički ahmakluk"

Ako bi Bosna imala dvoranu slavnih za autore konfuzije, među zlatnim imenima lijepo bi se uklopio Suad Kurtćehajić, čovjek koji godinama docira narodu koji pamti hiljadu godina državnosti kako da – zamislite otkrovenje – bude Bosanac. Kao da je neko trebao doći iz političkog neba i objasniti nam da biti Bošnjak ne isključuje biti Bosanac, isto kao što Englez sasvim lijepo živi sa činjenicom da je i Britanac.

Ali ne, kod nas je sve drama. Svaki identitet mora ili da ubije drugi, ili da se odrekne djedovine. A Kurtćehajić, umjesto da smiruje strasti, dolijeva ulje na konfuziju - fitnu – intelektualnim žarom koji bi zavidio i ložač sa Ćumurane.

On tvrdi da se etničko ime Bošnjak treba korigirati u Bosanac. Ako ne ide kroz parlament – ima OHR. Jer OHR, valjda, nema prečeg posla nego da rješava kako će se zvati narod stariji od mnogih evropskih naroda i država.

Po toj logici, Srbi iz Srbije bi postali Dunavci, Hrvati Adriatici, Francuzi Evropljani – samo da komšiluk bude zadovoljan. Ali čudo jedno – nigdje u Evropi niko ne pravi cirkus oko očiglednog: etnički identitet je korijen, državni identitet je pripadnost državi. Kod nas se za to mora sazivati sabor.

Kurtćehajić govori o „novom bosanskom identitetu“ kao da je stari pokvaren. Kaže da će biti otvoren za sve – a valjda je sadašnji zatvoren? Ako je Bošnjak problem, šta ćemo sa činjenicom da niko nikoga ne tjera da bude išta drugo osim onoga što jeste? Sve dok profesor ne objasni narodu da mu je sopstveno ime politička greška.

Kurtćehajićeva vizija je elegantno sumanuta: kada se svi probudimo kao Bosanci, Bosna će biti spašena. Lijepo zvuči. Kao reklama za prašak za veš.

Ali bosanski Srbi žele biti Srbi. Bosanski Hrvati žele biti Hrvati. Bošnjaci žele biti Bošnjaci. I svi oni, htjeli ili ne, dijele državu koja se zove Bosna i Hercegovina.

Bosanski identitet je državno-nacionalni identitet. Jer država je nacija, odnosno nacija je država. U Europi. Ne traži da mijenjaš ime, vjeru, kulturu, korijen. Država je kišobran – ne uniforma.

Ako Kurtćehajić tvrdi da Bošnjak mora nestati da bi Bosanac živio, onda nije riječ o reformi. Riječ je o staroj bosanskoj bolesti: pravljenju problema gdje ga nema.
Biti Bošnjak i biti Bosanac nije pitanje izbora. To je pitanje reda stvari. To je logika. I jedino što OHR ne može nametnuti dekretom – jeste zdrav razum.

Neznalicu se može nešto i naučiti, ali oholog nije moguće ništa naučiti. On je jednostavno tvrdoglav i ćorav da vidi činjenicu i istinu pred očima.