Ovaj tekst je namijenjen akademskim krugovima, mojim kolegama, te možda entuzijastima iz oblasti globalnih odnosa ili onima koji imaju interes čitati ovaj zahtjevan tekst. Mišljenja i ideje iznesene u ovom tekstu isključivo su moja lična, i ne predstavljaju stav nijedne organizacije i/ili zajednice. Ovo je samo intelektualni refleks na pogrešne opise i predstavljanje činjenica vezanih za Bosnu i Hercegovinu.

Prošlo je 10 godina otkako sam samonametnuo intelektualni egzil iz oblasti međunarodnih odnosa, u kojoj sam stekao doktorat, te se preusmjerio u IT i obrazovanje. Kao naučnik sa specifičnim interesom u izgradnji nacije, fokusiranim na utjecaj globalizacije i tehnološkog napretka na institucionalne promjene u kontekstu borbe modernog i tradicionalnog, osjećam obavezu djelovati u skladu sa Sokratskim intelektualizmom. To je uvjerenje da je vrlina znanje, i da čovjek ne može svjesno birati da čini zlo i govori laži. To je onaj unutrašnji glas koji u bosanskom jeziku nazivam “muk” (u prevodu: tišina koja grmi), i obaveza prema mojim profesorima koji su me tokom 30 godina obrazovanja naučili da govorim istinu i pravdu kada svi drugi šute.

U tom kontekstu, duže vrijeme pratim, ranije inkognito, a danas “eksperta” za Balkan, Maxa Primorca, i njegove nedavne aktivnosti u vezi s vladinim diskursom o Bosni i Hercegovini. Odmah mi je privuklo pažnju da ovaj stručnjak, koji je i saradnik u prestižnom think tanku, manipuliše činjenicama koje mogu dovesti do ozbiljnih pogrešnih interpretacija demokratskih procesa u Bosni i Hercegovini. Sve se to dešava samo nekoliko sedmica nakon stravičnog otkrića i globalnog medijskog fokusa na “Sarajevo Safari,” gdje su bogati “snajper turisti” sa Zapada dolazili da pucaju na civile, uključujući djecu, trudnice i starije osobe, za unaprijed određenu cijenu. Dok se ja, kao Bošnjak-Amerikanac, još uvijek oporavljam od tog šoka, moram svariti jeftine (metaforički rečeno), interesno vođene, diskriminatorne, pristrasne, uvredljive i opasne izjave gospodina Primorca.

Prije samo nekoliko sati (2. decembar 2025.) dao je svjedočenje ili ekspertski osvrt pred Republikanskim odborom za vanjske poslove Predstavničkog doma SAD, i tokom 5 minuta predstavio svoj “stručni” pogled na Balkan (u ovom slučaju Bosnu) koristeći lažne informacije. Zabilježio sam nekoliko svojih bilješki, i njima se bavimo u nastavku:
1. Tvrdnja da je Bosna zemlja sa konstitutivnim narodima: Srbima, Hrvatima i Muslimanima. Ovo je pogrešno, jer prema Ustavu Bosne i Hercegovine: Srbi, Hrvati, Bošnjaci i dr. su konstituentni narodi - "constituent" engl. (”Ustav – Preambula - Bosniacs, Croats, and Serbs, as constituent peoples (along with Others), and citizens of Bosnia and Herzegovina hereby determine that the Constitution of Bosnia and Herzegovina is as follows:

- Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstituentni narodi (zajedno sa Ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju da je Ustav Bosne i Hercegovine, kako slijedi…”)
Ovo je kritično važno jer je genocidna politika koja je rezultirala najgorim ratnim zločinima i genocidom na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata koristila sličnu demagogiju. Drugi mogući razlog je što je poznat kao lobista za hrvatsku stranu i ima hercegovačke korijene, pa vjerovatno tradicionalno koristi taj termin u porodičnom krugu. Bez obzira na to, umanjivanje nečijeg ustavnog i međunarodno priznatog imena, te fokusiranje na termin koji kategorički isključuje jedan narod i moguće služi političkoj manipulaciji, jednostavno je pogrešno i pristrasno.

2. Tvrdnja da je ekonomija slomljena, a populacija ubrzano opada. Istina je da ekonomija nije idealna, ali ona je odraz jednog važnog procesa tranzicije na Balkanu. EU je stvorila snažan pull efekt — svojevrsnu crnu rupu — koja je dovela do masovnog iseljavanja iz Bosne i drugih balkanskih država u razvijene ekonomije EU. Problemi sa starenjem stanovništva i nedostatkom radne snage predstavljaju najveći izazov za Evropu; a brzi “lijek” bio je otvaranje vrata migracijama iz Balkana. Drugim riječima, otvaranje granica izazvalo je potrese širom starog kontinenta. Dovoljno je reći da je ovakav obrazac stvorio ogromne ekonomske razlike, gdje sada 1 kvadratni metar nekretnine u Sarajevu košta oko 3000 KM ($300 USD po sq ft).

3. Tvrdnja da State Department pokušava stvoriti centraliziranu muslimansku državu, što navodno tjera Srbe na secesiju i uskraćuje Hrvatima pravo na reprezentaciju. Ovo je zapakovano u sumornu sintagmu “propala država,” tvrdeći da je Bosna failed state. Njegov prijedlog je zapravo dodatna balkanizacija Bosne i otvaranje Pandorine kutije iz 1990-ih, što bi ponovo moglo rezultirati genocidom. Nasuprot tome, izuzev političkih lidera — korupcijom zahvaćenog i etnonacionalno projektovanog vođe bosanskih Srba, koji pleše politički tango sa jednako etnonacionalističkim bosansko-hrvatskim partnerom — velika većina drugih aktera (narod u Bosni) zalaže se za euroatlantske integracije Bosne i Hercegovine. Dokaz tome je i sama činjenica koliko ljudi iz Bosne živi i radi u EU. Spomenuti tango gradi svoju moć na etnonacionalnim narativima s krajnjim ciljem novih podjela i secesionističkih ideja Karadjordjevo v 2.0, čija je prva verzija rezultirala presudama bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima u zbiru težim od hiljadu godina zatvora za genocid, ratne zločine i etničko čišćenje. S druge strane, građani Bosne i Hercegovine — bez obzira iz kojeg naroda dolaze — žele EU i NATO put. To je takođe službeni cilj američke vanjske politike prema Bosni, i u nacionalnom je interesu SAD-a da se taj put ispuni. Prijedlog ovog iskusnog “stručnjaka” za izgradnju država u Iraku, Afganistanu i drugdje predstavlja put koji ponovno otvara Pandorinu kutiju u Bosni, zemlji na raskršću civilizacija, historije i budućnosti. Jedna tužna historijska činjenica: tokom rata u Bosni, ja sam išao u osnovnu školu, i zajedno sa svojim bosanskim Hrvatima i bosanskim Srbima iz razreda (zvali smo se Bosanci, vjerovatno se još uvijek tako zovemo), stajali smo u redu da dobijemo 1 čašu mlijeka i 1 sendvič koje je dijelio USAID. Ta ista škola je više puta bila namjerno granatirana od strana koje su imale genocidne namjere.

4. Tvrdnja da se region (Balkan) neće stabilizovati dok se situacija u Srbiji (Republici Srbiji) ne stabilizuje. Ovo prepuštam mojim pro-demokratskim kolegama iz Srbije da komentarišu. Nažalost, svijet je premalo upoznat s aktuelnom borbom za demokratiju u Srbiji, čiji je cilj zaustavljanje korupcije i povratak zemlje na demokratski put usklađen s evropskim vrijednostima. Za stabilizaciju Srbije, oni koji se bore za demokratiju trebaju više pomoći od razvijenih zapadnih demokratija.

5. Utjecaj Kine, Irana i Rusije na Balkanu. Osim Rusije, Kina ima vrlo ograničen utjecaj na političke procese u regionu. Iran jednostavno nije prisutan i trebalo bi pojasniti zašto je uopšte spomenut u ovom kontekstu. Glavni negativni utjecaj može doći iz ruske vanjske politike, ali i dalje su političke elite Balkana primarni izvor problema — a da, SAD ima poluge da ih rješava.

6. Na početku svjedočenja, g. Primorac je naveo da su mišljenja isključivo njegova i ne predstavljaju organizaciju. Međutim, odmah ispod njegovog imena stoji: Margaret Thatcher Center for Freedom, Heritage Foundation. Usput rečeno, stavovi Margaret Thatcher o ratu u Bosni mogu se sažeti kroz: osuda zapadne neaktivnosti, “lift and strike” politika, nikad ne udovoljavaj agresoru, moralni imperativ, te kritika UN-a. Osim ove posljednje, njegovo svjedočenje je potpuno suprotno svemu za šta se ova politička kolosalka zalagala.


Balkan je ogledalo svijeta. Svaki neodgovoran potez svjetskih sila ili regionalnih političkih lidera može poslati seizmičke potrese kroz krhku strukturu globalnog mira. Posebno u slučaju Bosne, koja je mikrokosmos Balkana, Zapad mora pokazati krajnji oprez u njenom putu ka euroatlantskim integracijama (NATO i EU). To je izuzetno osjetljiv proces koji zahtijeva dugoročno fino podešavanje i stručnost u multidisciplinarnim oblastima koje uključuju kulturu, historiju, ekonomiju, institucije, pravo i međunarodne odnose, uz fokus na različite grupe i primjere dobrih praksi.

Baš kao što je Dejtonski mirovni sporazum uspješno zaustavio rat u Bosni, uspješna integracija Bosne u EU i NATO može poslužiti kao model drugim post-konfliktnim društvima koja traže način da jednostavno — normalno žive. Takav uspjeh zahtijeva stručne analize lišene pristrasnosti, onakve kakve su prikazane u spomenutom svjedočenju. U akademiji postoji mnogo titana iz oblasti Balkana i globalnih odnosa koji mogu dati značajan doprinos kvalitetnoj analizi i kreiranju politika.

Na kraju, nadam se da i naša Prva dama nosi neke pouke o političkoj situaciji na Balkanu, jer je i ona, kao i ja, rođena u zemlji koja više ne postoji — Jugoslaviji.

Sada se vraćam u svoj intelektualni egzil do daljnjeg…