Zašto je Sarajevo Safari odjednom postao glavna tema velikih zapadnih medija? To je pitanje koje si danas postavljaju mnogi Bošnjaci. Zašto ovaj nagli val empatije prema Sarajlijama — koje su za vrijeme opsade, iz zabave, lovili bogati zapadni degenerici — dok su isti ti glasovi ostajali nijemi dok je Ured visokog predstavnika (OHR), pod Christianom Schmidtom, nametao politički aparthejd Bošnjacima, narodu koji je preživio genocid, i to na ponižavajući način, kroz postupke poput javnog deranja na njihove novinare — duboko vrijeđajući već izranjavani narod?

Zašto nije vijest da Srebrenicom i dalje upravljaju snage koje su počinile genocid?

Ili Višegradom, gdje su bošnjački civili živi spaljeni u kući Omeragića?

Ili u bezbrojnim drugim gradovima gdje počinioci masovnih zločina i dalje drže administrativnu moć?
Zašto je Sarajevo Safari priča, dok se Gaza Safari, u kojem država organizirano i nekažnjivo lovi ljude — finansirana i naoružana od zapadnih vlada — tretira kao svakodnevnica?
Za mnoge u Bosni, ovaj talas međunarodnih vijesti djeluje uznemirujuće. Pitaju se: je li ovo predznak za novi sukob?

Anksioznost je dodatno porasla nakon izvještaja da je italijansko tužilaštvo stavilo pod istragu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića zbog navodnih veza sa Sarajevo Safarijem.
Zabrinutost se ne odnosi samo na Vučića, nekadašnjeg mezimca Zapada na Balkanu. Strah proizlazi iz hitnosti s kojom zapadne vlade sada djeluju kako bi povukle Srbiju u svoju orbitu. Za mnoge, ta žurba ukazuje na pripreme za rat — znak da bi Bosna mogla postati sljedeća linija fronta u post-ukrajinskom nadmetanju moći između Zapada i Rusije.

Sarajevo Safari i Aleksandar Vučić
Pojam "Sarajevo Safari" zasniva se na dokumentiranim tvrdnjama da su imućni stranci plaćali da pucaju na civile tokom opsade Sarajeva.

Slovenački reditelj Miran Zupanič dokumentovao je to u svom dokumentarcu iz 2022. godine. Na osnovu filma i svjedoka, ovi napadi su izvedeni sa položaja Vojske Republike srpske koji su nadgledali grad.

Navodi pokazuju da je bosanska obavještajna služba znala za "Sarajevo Safari" već 1993. godine. Njihova saradnja s italijanskom SISMI razbila je godinu kasnije ćeliju ljudskih lovaca u Trstu, što potvrđuje da su zapadne agencije bile upoznate s ovim zločinima već 1993–94.

Potaknuto dokazima iz dokumentarca, pravni postupak je započet u Bosni 2022. godine i eskalirao na međunarodni nivo italijanskom istragom 2025.

Slučaj je eskalirao na svoj najviši nivo do sada kada su italijanski tužioci primili krivičnu prijavu koja direktno implicira srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Njegovo poricanje i prijetnja da će angažovati "najbolje svjetske advokate" da tuže medije, zvuči prazno u svjetlosti njegovog dosijea za vrijeme genocida u Bosni.

Vučićeva genocidna reputacija u Bosni
Vučićeva reputacija već je određena njegovim stavovima tokom Bosanskog Genocida, što čini priču o "Sarajevo Safariju" gotovo suvišnom.

Dana 20. jula 1995, Aleksandar Vučić je sa govornice Skupštine Srbije izjavio:
“Pa izvolite, bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo ubiti sto Muslimana. Pa da vidimo hoće li međunarodna zajednica ili bilo ko drugi udariti na srpske položaje. Da vidimo može li se tako ponašati prema srpskom narodu.”

U ovom govoru, zaprijetio je međunarodnoj zajednici – koja je razmatrala kampanju bombardovanja da zaustavi genocid – politikom masovnog ubijanja Bošnjaka, izravno po uzoru na nacističke taktike odmazde.

Tokom Drugog svjetskog rata na Balkanu, nacističke snage provodile su politiku kolektivnog kažnjavanja, sistematski strijeljajući 100 lokalnih civila za svakog ubijenog njemačkog vojnika, 50 za ranjenog.

Tajming jeste priča
Sistematska marginalizacija Bošnjaka - koji su preživjeli genocid - godinama je dobijala jedva primjetnu pažnju zapadnih medija — izvještavanje je bilo dosljedno sporadično i ravnodušno.
A sada, odjednom, Sarajevo Safari je svuda.

Ova priča nije nova. Činjenice su iste. Zašto sada, nakon godina šutnje tokom sistematskog političkog obespravljivanja Bošnjaka, ovaj odavno dokumentirani zločin napokon izaziva ogorčenje?
Širom Balkana postavlja se ključno pitanje:
Jesu li dosjei Sarajevo Safarija evropski Epsteinovi dosjei — riznica imena, ucjenjivosti i potencijalnih političkih posljedica? Implikacija predsjednika Vučića samo je potpalila ova pitanja. Ako je jedan lider povezan s ovim zločinima, to otvara mogućnost postojanja šire mreže istaknutih osoba koji su do sada izbjegli pravdi.

Jer ako je ogorčenje zakasnilo, tajming nije slučajan. Pa je pitanje sada neizbježno:
Zašto Vučić — zašto baš sada?
Da li je to zato što nije ispunio ono što je obećao Zapadu?

Pad diplomatskog “genija” koji je sjedio na dvije stolice
Očekivalo se da Vučić odlučno uvede Srbiju u zapadni tabor. Zauzvrat je Beogradu obećano mnogo: kontrola nad gotovo polovicom Bosne, sjevernim dijelom Kosova i članstvo u EU. EU se oslanjala na klasični pristup “mrkve” — nudeći poticaje, privilegije i obećanja integracija da oblikuje njegove odluke.

Beograd se dugo opisivao kao "diplomatski genije" zbog svoje spretne politike "strateškog kalkulisanja" – multi-vektorske strategije koja igra i sa Istokom i sa Zapadom u svoju korist. Angažujući se istovremeno sa Evropskom unijom, Rusijom i Kinom, bez potpunog opredjeljivanja za bilo koji blok, Srbija je obezbijedila geopolitičku fleksibilnost i značajne ekonomske koristi.

Ova proračunata ravnoteža bila je temelj njene strategije: javno održavanje opredijeljenosti evropskim integracijama, dok se istovremeno odbija pridružiti sankcijama protiv Rusije. Iz te dvosmislene pozicije Beograd je izvlačio konkretne koristi — povoljne energetske aranžmane, strane investicije i diplomatsku podršku. Ista pragmatičnost primjenjivala se i na pitanje Kosova: održavati dijalog radi očuvanja zahtjeva, ali izbjeći izolaciju.

Srbija je iznova pokazivala vještinu da krizu pretvori u priliku, koristeći sve — od pandemije COVID-19 do rata u Ukrajini — kako bi se pozicionirala kao ključni most između Istoka i Zapada. Ovaj podvig poznat je kao sjedenje “na dvije stolice”. Stara izreka upozorava da onaj ko pokuša sjediti na dvije stolice — padne. Godinama je srbijanska vanjska politika prkosila toj mudrosti, gradeći reputaciju na pokušaju nemogućeg.

Prema riječima ministra finansija Srbije, Siniše Malog, najvažnije za Angelu Merkel bilo je to da “Vučić ispunjava svoja obećanja”. Vučić je obećao okretanje Srbije iz ruske sfere uticaja prema Zapadu.

15. oktobra, lider EU Ursula von der Leyen podsjetila je Vučića na ovo njegovo obećanje i poručila da Srbija mora uvesti sve EU sankcije Rusiji i uskladiti svoju spoljnu politiku.
Sada, kada ga je Rusija napustila, Zapad čini isto.

U oktobru 2025, SAD su sankcionisale glavnog srbijanskog dobavljača nafte, NIS, zbog njegovog ruskog vlasništva. Dok vrši pritisak na Vučića da se odvoji od Rusije, Zapad istovremeno ukida sankcije proruskom lideru Miloradu Dodiku — potezi koji dodatno pojačavaju strah od novog rata u Bosni.
Za razliku od EU, Rusija nije imala toliko mrkve— koristila je samo batinu kako bi Srbiju zadržala izvan zapadne orbite. Izvještaji sugerišu da je ova surova i praktična strategija Kremlja bila zapanjujuće efikasna. Vučić strahuje od Moskve — prati ga sjenka Litvinjenkovog trovanja polonijem, jezovita lekcija o cijeni neposlušnosti i živopisan podsjetnik na dalekosežnost Kremlja.

Vučić je u zamci, a izbor mu je ograničen — zatvorska ćelija zbog njegove uloge u genocidu u Bosni ako se svrstava uz Rusiju, ili smrt po “Litvinjenkovom modelu” ako se svrstava uz Zapad.

Stara izreka se obistinjuje: pokušaš li sjediti na dvije stolice — past ćeš.

Dugo predviđeni pad predsjednika Aleksandra Vučića sada je u toku — Pad “diplomatskog genija” koji je sjedio na dvije stolice.

Nekada čovjek koji je prijetio da će za jednog Srbina ubiti stotinu Muslimana, Aleksandar Vučić postao je lovina u novom, simboličnom lovu. Uhvaćen između Rusije i Zapada, on je plijen — groteskni preokret sarajevskog užasa, u kojem je lovac postao lovina.

ENGLISH