Haberi
U SARAJEVU PREDSTAVLJENA KNJIGA "FERHADIJA - KRALJICA BOSANSKIH DŽAMIJA" MUFTIJE EDHEM-EF. ČAMDŽIĆ
|
|
Autor: MINA
Objavljeno: 27. December 2025. 05:12:15
SARAJEVO, 23. DECEMBAR 2025. (MINA) - U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu danas je predstavljena knjiga banjalučkog muftije u periodu 1999-2014. godine Edhem-ef. Čamdžića, pod nazivom "Ferhadija - Kraljica bosanskih džamija".
Organizator promocije je Udruženje ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a prisustvovali su joj brojni posjetioci, kao i predstavnici vjerskog i društvenog života.
Knjigom je, između ostalog, tematizirana Ferhadija kao simbol otpornosti, obnove i identiteta muslimana u Banjoj Luci i šire.
U njoj je sadržano sve što je muftija Čamdžić bilježio tokom 15 godina.
– Nije nešto što je posmatrano s distance, nije prepričano tuđim riječima, nego sam ja, kao autor, istovremeno svjedok i učesnik svega toga, – kazao je autor Čamdžić.
U fokusu knjige je Muftijstvo i sve što se dešavalo na ovom prostoru, a sadrži i mnoštvo historijskih i geografskih podataka.
– U ovoj knjizi su poruke za obnovitelje, rušitelje, ali i nijeme posmatrače. Neka svako od njih u ovoj knjizi pronađe poruku za sebe, – poručio je ovom prilikom zamjenik reisul-uleme dr. IZ u BiH dr. Enes-ef. Ljevaković.
Reisul-ulema od 1993. do 2012. godine dr. Mustafa-ef. Cerić je istakao da muftija Čamdžić pripada skupini ljudi koji pamte i pišu, kako se činjenice ne bi zaboravle.
Posebno je naglasio da on to ne radi iz potrebe da bude zapamćen, nego iz osjećaja emaneta i svijesti da ono će se zaboraviti ono što nije zapisano
– Njegov ljetopis o Ferhadiji nije puka knjiga, niti je tek rezultat istraživačke znatiželje. To je čin svjedočenja i odgovor savjesti na nasilje zaborava.
To je tiha, ali postojana pobuna protiv brisanja tragova jednog naroda s lica povijesti, – ocijenio je dr. Cerić.
Kako je istakao sarajevski muftija prof. dr. Nedžad Grabus, Čamdžićev autorski rad određuju utemeljenost, neposrednost, principijelnost i orijentiranost.
– Knjiga je naslonjena na medijske izvještaje, izvještaje vlada i međunarodnih organizacija, na historijske knjige i svjedočenja pojedinaca. U tome, kao i u činjenici da ona nije zbir njegovih promišljanja, se ogleda njena utemeljenost. Ona je utemeljena historijska čitanka – kazao je dr. Grabus.
O knjizi je govorio i Nedim Hrbat, izvršni direktor programa Media centra Islamske zajednice, koji je tokom obnove Ferhadije, u svojstvu novinara, dolazio Banja Luku, učestvovao u snimanju, dokumentovanju i obilasku lokacija.
– Izvještavati o obnovi u entitetu RS, pratiti muftiju Čamdžića i Islamsku zajednicu u tim godinama, imame sakojima je muftija sarađivao, i brojne druge ljude koji su se izlagali otvorenoj mržnji, fizičkim napadima, kamenovanjima, psovkama, provokacijama, sistemskom kočenju, osporavanju, i negiranju, nije bio običan posao.
To je bilo svjedočenje čudu. S jedne strane ste imali sistem i atmosferu koji su željeli da vas nema, a s druge strane ljude sa nepokolebljivom vjerom i dostojanstvom.
No, postoji ta čudna bosanska gravitacija, što te jače tjeraju od kuće, to te kuća jače vuče nazad. Ta gravitacija je bila jača od logike sile, – rekao je Hrbat.
U knjizi su, naglasio je Hrbat, sabrani tekstovi, dokumenti, izvještaji i fotografije. ali, njena izuzetna vrijednost leži u onome što "svi ti dokumenti objedinjuju: to je prijelaz jedne zajednice iz stanja „predviđenog nestanka“ u stanje aktivne prisutnosti."
– To je prelazak iz pasivnog statusa 'objekta zuluma', u status subjekta povijesti. U tom smislu, ona je trajno svjedočanstvo da bošnjački narod posjeduje sposobnost prevazilaženja najvećih tragedija. Taj narod nije opstao nekom kosmičkom igrom slučaja, nego zato što su u kritičnim momentima imali ontološki inat, prkos, lidere, i institucije koje su odbijale da se povinuju projektovanom nestanku – naglasio je Hrbat.
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ključ dr. Ermin-ef. Vučkić o knjizi je govorio iz perspektive nekadašnjeg saradnika muftije Čamdžića. Osim predstavljanja sadržaja knjige, dr. Vučkić je govorio i o onome što je prethodilo njenom nastanku.
– Centralna tačka svih događaja u ovoj knjizi je Banja Luka, a centralna tačka Banje Luke je upravo Ferhadija. U ovoj knjizi je detaljno opisano sve što je u vezi s ovim gradom i ovom džamijom – pojasnio je dr. Vučkić.
Muftija Čamdžić sve svoje aktivnosti bilježio u 33 rokovnika, a informacije iz tih rukopisa su korištene tokom pripreme ove knjige.
Knjiga danas predstavlja svjedočanstvo posvećenosti domovini i borbi za nju.
Obraćanje dr. Mustafa-ef. Cerića, jedan od promotora
FERHADIJA - Kraljica bosanskih džamija
Edhem-ef. Čamdžića, muftija banjalučki 1999 – 2014.
(Utorak, 23. decembra 2025. god.)
Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu s početkom u 14.30 sati.
Poštovani muftij Edhem efendija,
cijenjena ulemo,
dragi prijatelji,
braćo i sestre,
Danas se nismo okupili samo radi jedne knjige. Okupili smo se radi pamćenja. Radi odgovornosti prema prošlosti. Radi dostojanstva koje se ne nasljeđuje samo krvlju, nego i sviješću. Okupili smo se radi FERHADIJE – Kraljice bosanskih džamija – ali i radi onoga što ona u sebi nosi: sudbinu jednog grada, iskušenje jednog naroda i postojanost jedne vjere.
Postoje tri vrste ljudi – kroničara vremena.
Prvi su oni koji pamte da bi kasnije zapisali. Poput velikog putnika Ibn Batute, koji je svijet prelazio s otvorenim očima i budnim srcem, pamteći gradove, lica, običaje i sudbine, da bi ih tek kasnije, u miru jedne prostorije, iznio riječ po riječ pisaru Ibn Džuzejju. Njihovo pamćenje je veliko, a zapis dolazi naknadno – ali kada dođe, dolazi potpun.
Drugi su oni koji pišu da bi se pamtilo. Poput Mula Mustafe Bašeskije, tihog svjedoka jednog Sarajeva, koji je znao da je ljudsko pamćenje kratko, a zaborav brz. On je bilježio svakodnevicu, male i velike događaje, rođenja i smrti, radosti i strahove, svjestan da će jednoga dana upravo te bilješke biti jedini glas onih koji više neće imati ko da govori u njihovo ime.
I naposljetku – postoje oni rijetki, gotovo usamljeni u svojoj vrsti – koji istodobno pamte i pišu da se ne zaboravi. Ne iz potrebe da budu zapamćeni, nego iz osjećaja emaneta. Iz svijesti da ono što nije zapisano – kao da se nikada nije ni dogodilo. Takav je muftija Edhem-ef. Čamdžić.
Njegov ljetopis o Ferhadiji nije puka knjiga, niti je tek rezultat istraživačke znatiželje. To je čin svjedočenja. To je odgovor savjesti na nasilje zaborava. To je tiha, ali postojana pobuna protiv brisanja tragova jednog naroda s lica povijesti.
Ovaj ljetopis je, po svojoj strukturi i sadržaju, mala enciklopedija ljudi, događaja, prostora i vremena. U njemu su sabrani podaci o vakifima i graditeljima, imamima i mutevelijama, učenim ljudima i običnim vjernicima. Ali još važnije – u njemu je sačuvan duh. Duh jedne civilizacije. Duh bošnjačkog naroda koji je znao graditi, čuvati, trpjeti i – kada je bilo najteže – ponovno se uspraviti.
Ovo djelo nije roman, ali se može čitati kao roman. Jer u njemu susrećemo likove koji nisu izmišljeni, a nose snagu književnih junaka. To su ljudi koji su pobjeđivali ne zato što su bili jači, nego zato što nisu pristajali na poraz. Ljudi koji su, suočeni s rušenjem, birali pamćenje; suočeni s nasiljem, birali dostojanstvo.
U ovom ljetopisu nalazimo priče o zavjerama i nepravdi, o sistemskom brisanju tragova, ali i priče o vjeri u povratak. O strpljenju koje nije pasivno čekanje, nego aktivna nada. O sretnim i tužnim krajevima koji se, kao i u životu, ne završavaju tačkom, nego novim početkom.
Iako ovo nije historija profesionalnog historičara u strogom akademskom smislu, ovo jeste historijski izvor prvog reda. Jer historija nije samo niz datuma i dokumenata. Historija je i pamćenje zajednice. Historija je i bol koju dokument ne može izmjeriti. Historija je i suza koja padne u trenutku rušenja, ali i ona koja zasja u trenutku povratka i obnove Ferhadije.
Ferhadija, o kojoj piše muftija Čamdžić, nije samo džamija u Banjoj Luci. Ona je simbol. Ona je znak raspoznavanja. Ona je svjedok da su Bošnjaci ovdje bili, da jesu i da će biti. Ona je pamćenje uklesano u kamen i dostojanstvo sačuvano u tišini.
Bila je srušena usred bijela dana, pred očima svijeta, pred kamerama, pred međunarodnim institucijama i pred savješću čovječanstva. Rušena je ne zato što je bila građevina, nego zato što je bila poruka – poruka trajanja, pripadnosti i vjere.
Zato je i njena obnova poruka. Poruka da se u Banjoj Luci prekida jedan dugi i mračni kontinuitet progona, potiranja i brisanja tragova islama i muslimanskog prisustva, poznat iz brojnih gradova i krajeva, od Užica do Beograda, u kojima su nekada postojale stotine džamija, a danas ih nema.
Obnova Ferhadije označila je historijski prijelom: kraj sistematskog zatiranja tragova islama i početak obnove – ne samo zidova, nego i povjerenja, pamćenja i moralne ravnoteže prostora. Ona stoji kao tiha, ali snažna osuda genocidne politike nad Bošnjacima muslimanima, ali i kao svjedočanstvo da se ni najdublje rane ne liječe zaboravom, nego istinom, strpljenjem i obnovom dostojanstva.
Ferhadija danas ne stoji kao prijekor, nego kao opomena; ne kao znak osvete, nego kao dokaz da se civilizacija mjeri sposobnošću da obnovi ono što je nasilno srušeno – i da pri tome sačuva ljudskost
Da, upravo, ta Ferhadija, obnovljena u svom izvornom sjaju, danas stoji kao dokaz da se zlo može privremeno nametnuti, ali ne može trajno pobijediti. Da se kamen može razbiti, ali se smisao ne može uništiti. Da se pamćenje može raniti, ali ne i ubiti.
U ovom ljetopisu Ferhadija nije nijemi objekt. Ona govori. Govori o vakufu kao civilizacijskom činu. Govori o gradu kao prostoru susreta. Govori o islamu u Bosni kao vjeri mjere, ljepote i odgovornosti. Govori o narodu koji je plakao dok je gledao njeno rušenje, ali koji je dočekao njenu obnovu s dostojanstvom, bez mržnje, ali s jasnim pamćenjem.
Muftija Edhem-ef. Čamdžić ovim djelom ne gradi samo spomenik Ferhadiji. On gradi most između generacija. On mladima ostavlja dokaz, a starijima priznanje. On piše protiv zaborava, ali i protiv osvete. Njegov zapis je smiren, odmjeren, ali duboko emotivan – upravo onakav kakav treba biti zapis jednog vjerskog učenjaka koji razumije i povijest i čovjeka.
Zato ova knjiga nije samo o jednoj džamiji. Ona je o Banjoj Luci. O Bosni. O Bošnjacima. O tome šta znači ostati uspravan kada ti ruše ono što voliš. O tome kako se čuva identitet bez vike, ali s jasnoćom.
FERHADIJA – Kraljica bosanskih džamija – u ovom ljetopisu stoji kao živo biće: ranjeno, oplakano, ali vraćeno životu. A njen kroničar svrstao se među one rijetke ljude koji su shvatili da pisanje nije čin taštine, nego čin ibadeta. Da zapisivanje nije luksuz, nego emanet. Da se narod ne brani samo oružjem, nego i perom.
I zato večeras ne slavimo samo jednu knjigu. Večeras potvrđujemo da pamtimo. Da znamo ko smo. Da znamo šta nam je rušeno i šta nam je vraćeno. I da smo spremni to pamćenje prenijeti dalje – mirno, dostojanstveno i istinito.
Neka ova knjiga bude svjetiljka pamćenja. Neka Ferhadija i dalje stoji kao kraljica, ne samo bosanskih džamija, nego i naše savjesti.
Hvala vam.
Organizator promocije je Udruženje ilmijje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, a prisustvovali su joj brojni posjetioci, kao i predstavnici vjerskog i društvenog života.
Knjigom je, između ostalog, tematizirana Ferhadija kao simbol otpornosti, obnove i identiteta muslimana u Banjoj Luci i šire.
U njoj je sadržano sve što je muftija Čamdžić bilježio tokom 15 godina.
– Nije nešto što je posmatrano s distance, nije prepričano tuđim riječima, nego sam ja, kao autor, istovremeno svjedok i učesnik svega toga, – kazao je autor Čamdžić.
 Čamdžić: Autor i svjedok napisanog |
U fokusu knjige je Muftijstvo i sve što se dešavalo na ovom prostoru, a sadrži i mnoštvo historijskih i geografskih podataka.
– U ovoj knjizi su poruke za obnovitelje, rušitelje, ali i nijeme posmatrače. Neka svako od njih u ovoj knjizi pronađe poruku za sebe, – poručio je ovom prilikom zamjenik reisul-uleme dr. IZ u BiH dr. Enes-ef. Ljevaković.
Reisul-ulema od 1993. do 2012. godine dr. Mustafa-ef. Cerić je istakao da muftija Čamdžić pripada skupini ljudi koji pamte i pišu, kako se činjenice ne bi zaboravle.
Posebno je naglasio da on to ne radi iz potrebe da bude zapamćen, nego iz osjećaja emaneta i svijesti da ono će se zaboraviti ono što nije zapisano
– Njegov ljetopis o Ferhadiji nije puka knjiga, niti je tek rezultat istraživačke znatiželje. To je čin svjedočenja i odgovor savjesti na nasilje zaborava.
 Dr. Grabus: Utemeljena historijska čitanka |
To je tiha, ali postojana pobuna protiv brisanja tragova jednog naroda s lica povijesti, – ocijenio je dr. Cerić.
Kako je istakao sarajevski muftija prof. dr. Nedžad Grabus, Čamdžićev autorski rad određuju utemeljenost, neposrednost, principijelnost i orijentiranost.
– Knjiga je naslonjena na medijske izvještaje, izvještaje vlada i međunarodnih organizacija, na historijske knjige i svjedočenja pojedinaca. U tome, kao i u činjenici da ona nije zbir njegovih promišljanja, se ogleda njena utemeljenost. Ona je utemeljena historijska čitanka – kazao je dr. Grabus.
O knjizi je govorio i Nedim Hrbat, izvršni direktor programa Media centra Islamske zajednice, koji je tokom obnove Ferhadije, u svojstvu novinara, dolazio Banja Luku, učestvovao u snimanju, dokumentovanju i obilasku lokacija.
– Izvještavati o obnovi u entitetu RS, pratiti muftiju Čamdžića i Islamsku zajednicu u tim godinama, imame sakojima je muftija sarađivao, i brojne druge ljude koji su se izlagali otvorenoj mržnji, fizičkim napadima, kamenovanjima, psovkama, provokacijama, sistemskom kočenju, osporavanju, i negiranju, nije bio običan posao.
To je bilo svjedočenje čudu. S jedne strane ste imali sistem i atmosferu koji su željeli da vas nema, a s druge strane ljude sa nepokolebljivom vjerom i dostojanstvom.
No, postoji ta čudna bosanska gravitacija, što te jače tjeraju od kuće, to te kuća jače vuče nazad. Ta gravitacija je bila jača od logike sile, – rekao je Hrbat.
U knjizi su, naglasio je Hrbat, sabrani tekstovi, dokumenti, izvještaji i fotografije. ali, njena izuzetna vrijednost leži u onome što "svi ti dokumenti objedinjuju: to je prijelaz jedne zajednice iz stanja „predviđenog nestanka“ u stanje aktivne prisutnosti."
– To je prelazak iz pasivnog statusa 'objekta zuluma', u status subjekta povijesti. U tom smislu, ona je trajno svjedočanstvo da bošnjački narod posjeduje sposobnost prevazilaženja najvećih tragedija. Taj narod nije opstao nekom kosmičkom igrom slučaja, nego zato što su u kritičnim momentima imali ontološki inat, prkos, lidere, i institucije koje su odbijale da se povinuju projektovanom nestanku – naglasio je Hrbat.
Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Ključ dr. Ermin-ef. Vučkić o knjizi je govorio iz perspektive nekadašnjeg saradnika muftije Čamdžića. Osim predstavljanja sadržaja knjige, dr. Vučkić je govorio i o onome što je prethodilo njenom nastanku.
– Centralna tačka svih događaja u ovoj knjizi je Banja Luka, a centralna tačka Banje Luke je upravo Ferhadija. U ovoj knjizi je detaljno opisano sve što je u vezi s ovim gradom i ovom džamijom – pojasnio je dr. Vučkić.
Muftija Čamdžić sve svoje aktivnosti bilježio u 33 rokovnika, a informacije iz tih rukopisa su korištene tokom pripreme ove knjige.
Knjiga danas predstavlja svjedočanstvo posvećenosti domovini i borbi za nju.
 |
Obraćanje dr. Mustafa-ef. Cerića, jedan od promotora
Edhem-ef. Čamdžića, muftija banjalučki 1999 – 2014.
(Utorak, 23. decembra 2025. god.)
Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu s početkom u 14.30 sati.
Poštovani muftij Edhem efendija,
cijenjena ulemo,
dragi prijatelji,
braćo i sestre,
Danas se nismo okupili samo radi jedne knjige. Okupili smo se radi pamćenja. Radi odgovornosti prema prošlosti. Radi dostojanstva koje se ne nasljeđuje samo krvlju, nego i sviješću. Okupili smo se radi FERHADIJE – Kraljice bosanskih džamija – ali i radi onoga što ona u sebi nosi: sudbinu jednog grada, iskušenje jednog naroda i postojanost jedne vjere.
Postoje tri vrste ljudi – kroničara vremena.
Prvi su oni koji pamte da bi kasnije zapisali. Poput velikog putnika Ibn Batute, koji je svijet prelazio s otvorenim očima i budnim srcem, pamteći gradove, lica, običaje i sudbine, da bi ih tek kasnije, u miru jedne prostorije, iznio riječ po riječ pisaru Ibn Džuzejju. Njihovo pamćenje je veliko, a zapis dolazi naknadno – ali kada dođe, dolazi potpun.
Drugi su oni koji pišu da bi se pamtilo. Poput Mula Mustafe Bašeskije, tihog svjedoka jednog Sarajeva, koji je znao da je ljudsko pamćenje kratko, a zaborav brz. On je bilježio svakodnevicu, male i velike događaje, rođenja i smrti, radosti i strahove, svjestan da će jednoga dana upravo te bilješke biti jedini glas onih koji više neće imati ko da govori u njihovo ime.
I naposljetku – postoje oni rijetki, gotovo usamljeni u svojoj vrsti – koji istodobno pamte i pišu da se ne zaboravi. Ne iz potrebe da budu zapamćeni, nego iz osjećaja emaneta. Iz svijesti da ono što nije zapisano – kao da se nikada nije ni dogodilo. Takav je muftija Edhem-ef. Čamdžić.
Njegov ljetopis o Ferhadiji nije puka knjiga, niti je tek rezultat istraživačke znatiželje. To je čin svjedočenja. To je odgovor savjesti na nasilje zaborava. To je tiha, ali postojana pobuna protiv brisanja tragova jednog naroda s lica povijesti.
Ovaj ljetopis je, po svojoj strukturi i sadržaju, mala enciklopedija ljudi, događaja, prostora i vremena. U njemu su sabrani podaci o vakifima i graditeljima, imamima i mutevelijama, učenim ljudima i običnim vjernicima. Ali još važnije – u njemu je sačuvan duh. Duh jedne civilizacije. Duh bošnjačkog naroda koji je znao graditi, čuvati, trpjeti i – kada je bilo najteže – ponovno se uspraviti.
Ovo djelo nije roman, ali se može čitati kao roman. Jer u njemu susrećemo likove koji nisu izmišljeni, a nose snagu književnih junaka. To su ljudi koji su pobjeđivali ne zato što su bili jači, nego zato što nisu pristajali na poraz. Ljudi koji su, suočeni s rušenjem, birali pamćenje; suočeni s nasiljem, birali dostojanstvo.
U ovom ljetopisu nalazimo priče o zavjerama i nepravdi, o sistemskom brisanju tragova, ali i priče o vjeri u povratak. O strpljenju koje nije pasivno čekanje, nego aktivna nada. O sretnim i tužnim krajevima koji se, kao i u životu, ne završavaju tačkom, nego novim početkom.
Iako ovo nije historija profesionalnog historičara u strogom akademskom smislu, ovo jeste historijski izvor prvog reda. Jer historija nije samo niz datuma i dokumenata. Historija je i pamćenje zajednice. Historija je i bol koju dokument ne može izmjeriti. Historija je i suza koja padne u trenutku rušenja, ali i ona koja zasja u trenutku povratka i obnove Ferhadije.
Ferhadija, o kojoj piše muftija Čamdžić, nije samo džamija u Banjoj Luci. Ona je simbol. Ona je znak raspoznavanja. Ona je svjedok da su Bošnjaci ovdje bili, da jesu i da će biti. Ona je pamćenje uklesano u kamen i dostojanstvo sačuvano u tišini.
Bila je srušena usred bijela dana, pred očima svijeta, pred kamerama, pred međunarodnim institucijama i pred savješću čovječanstva. Rušena je ne zato što je bila građevina, nego zato što je bila poruka – poruka trajanja, pripadnosti i vjere.
Zato je i njena obnova poruka. Poruka da se u Banjoj Luci prekida jedan dugi i mračni kontinuitet progona, potiranja i brisanja tragova islama i muslimanskog prisustva, poznat iz brojnih gradova i krajeva, od Užica do Beograda, u kojima su nekada postojale stotine džamija, a danas ih nema.
Obnova Ferhadije označila je historijski prijelom: kraj sistematskog zatiranja tragova islama i početak obnove – ne samo zidova, nego i povjerenja, pamćenja i moralne ravnoteže prostora. Ona stoji kao tiha, ali snažna osuda genocidne politike nad Bošnjacima muslimanima, ali i kao svjedočanstvo da se ni najdublje rane ne liječe zaboravom, nego istinom, strpljenjem i obnovom dostojanstva.
Ferhadija danas ne stoji kao prijekor, nego kao opomena; ne kao znak osvete, nego kao dokaz da se civilizacija mjeri sposobnošću da obnovi ono što je nasilno srušeno – i da pri tome sačuva ljudskost
Da, upravo, ta Ferhadija, obnovljena u svom izvornom sjaju, danas stoji kao dokaz da se zlo može privremeno nametnuti, ali ne može trajno pobijediti. Da se kamen može razbiti, ali se smisao ne može uništiti. Da se pamćenje može raniti, ali ne i ubiti.
U ovom ljetopisu Ferhadija nije nijemi objekt. Ona govori. Govori o vakufu kao civilizacijskom činu. Govori o gradu kao prostoru susreta. Govori o islamu u Bosni kao vjeri mjere, ljepote i odgovornosti. Govori o narodu koji je plakao dok je gledao njeno rušenje, ali koji je dočekao njenu obnovu s dostojanstvom, bez mržnje, ali s jasnim pamćenjem.
Muftija Edhem-ef. Čamdžić ovim djelom ne gradi samo spomenik Ferhadiji. On gradi most između generacija. On mladima ostavlja dokaz, a starijima priznanje. On piše protiv zaborava, ali i protiv osvete. Njegov zapis je smiren, odmjeren, ali duboko emotivan – upravo onakav kakav treba biti zapis jednog vjerskog učenjaka koji razumije i povijest i čovjeka.
Zato ova knjiga nije samo o jednoj džamiji. Ona je o Banjoj Luci. O Bosni. O Bošnjacima. O tome šta znači ostati uspravan kada ti ruše ono što voliš. O tome kako se čuva identitet bez vike, ali s jasnoćom.
FERHADIJA – Kraljica bosanskih džamija – u ovom ljetopisu stoji kao živo biće: ranjeno, oplakano, ali vraćeno životu. A njen kroničar svrstao se među one rijetke ljude koji su shvatili da pisanje nije čin taštine, nego čin ibadeta. Da zapisivanje nije luksuz, nego emanet. Da se narod ne brani samo oružjem, nego i perom.
I zato večeras ne slavimo samo jednu knjigu. Večeras potvrđujemo da pamtimo. Da znamo ko smo. Da znamo šta nam je rušeno i šta nam je vraćeno. I da smo spremni to pamćenje prenijeti dalje – mirno, dostojanstveno i istinito.
Neka ova knjiga bude svjetiljka pamćenja. Neka Ferhadija i dalje stoji kao kraljica, ne samo bosanskih džamija, nego i naše savjesti.
Hvala vam.
