Roman “Put” – je nova knjiga autora dr. Fikret-ef. Arnauta koji je taze izašao iz štampe u izdavaštvu renomirane izdavačko-grafičke kuće “Planjax”. Autor Arnaut roman je pisao o ocu. Recenzije su napisali dr. Rešad Durić, akademik prof. dr. Ferid Muhić i Haris Halilović. Djelove recenzija objavit ćemo u nastavku.
Lijep je povod za razgovor za Bošnjaci.Net sa autorom te vam preporučujemo da pročitate, ali i da se potrudite da za porodičnu i džematsku kutubhanu naručite ovaj roman direktno kod autora na email: [email protected]

Bošnjaci.net: Poštovani ef. Arnaut, završili ste pro-jekat pisanja romana o ocu. Prije svega iskrene čestitke s naše strane i izrazi naše radosti za još jedno djelo koje izlazi iz vašeg pera. Od kuda ideja i kako ste se odlučili na taj korak, šta možete reći našim čitateljima o tome?
Arnaut: Na ideju pisanja romana o ocu došao sam nakon promocije romana Snijeg u Damasku, koju je imao moj kolega Safet ef. Pozder u Minhenu. Više je gazinovaca koji su ostavili pisane tragove o likovima koji su bili povod i imali uticaj na izbor odluke nekome da postane gazinovcem. Često su to bili roditelji! Ili muallimi. Ili prijatelj! A meni je naš književnik rah. Isnam Taljić više puta sugerirao da sam sazrio za pisanje i da posjedujem pripovjedački duh, te da bih mogao napisati roman. I da to trebam učiniti. Sve je to pomalo imalo uticaj na mene da se upustim u projekat pisanja romana. Naravno da sam imao konsultacija s prijateljima i podršku određenog kruga čitalaca, na neka prethodno objavljena moja djela. Sve je to doprinijelo da sam se prije dvije godine upustio u ovaj posao. Pisanje je djelatnost koja iziskuje strpljenje, trud, odricanje i žrtvu. Kao i svaka druga djelatnost. Davno sam zapamtio da tek nakon fonda od pročitanih hiljadu naslova može neko početi razmišljati da piše svoj roman, tako da sam davno i taj prag prekoračio. Uglavnom više od dvije godine radio sam na romanu PUT.

Bošnjaci.net: Je li bilo strahova ili dvoumljenja prili-kom sakupljanja građe i pisanja, nastaviti ili odustati?
Arnaut: To je moj prvi roman pa je normalno da sam imao i strahove i momente dvoumljenja i kriza i odluka o odustajanju od projekta. A onda bi opet nešto stimulativno iskrsavalo i nastavljalo bi se dalje. Često me pratila ona misao Midhata Šamića, autora knjige ‘Kako nastaje naučno djelo’: ”Skupljati, bilježiti, pisati i objaviti.” Ko želi uspjeh mora djelo privesti kraju.

Bošnjaci.net: Da li ste imali podršku koja vas je ohra-brila da istrajete u pisanju započetog romana?
Arnaut: Meni su posebna podrška i ohrabrenje u ovome projektu bili dr. Rašid Durić, dr. Ferid Muhić, Haris Halilović i moje kolege gazinovci. Ta podrška je, mislim, najvažniji faktor autoru na putu odluke pisati ili nepisati. Kada sam rukopisnu građu moga romana stavio na uvid ovim stručnjacima, sa strepnjom sam očekivao njihove reakcije i sugestije. Naravno da sam bio i spreman da mi se kaže ako to nije za objaviti, da prihvatim. Jer poznajem dobro dr. Durića, koji je cijeli radni vijek proveo na analizi i proučavanju na-pisanih tekstova, i znam da se ne libi reći mišljenje u lice ono što jeste. Uglavnom, i taj ispit straha i isčekivanja je prošao kada sam od njih dobio prolaznu ocjenu i zeleno svjetlo. Ove prilike naumpao mi je slučaj, kada je halifa Abdul Melik od-lučio da se okuša na polju poezije, sazvao je divan da traži mišljenje o kvalitetu pjesme koju je napisao. Među prisutnim bio je i daroviti pjesnik E’asami. Nakon što mu je većina učesnika divana klimala glavom i licemjerno aplaudirali i govorili: ”Divno! Predivno!” Halifa je htio da čuje mišljenje E’asamija. On je oborene glave rekao: ”Ne osjećam u ovim riječima miris poezije!” Halifa je u ljutni naredio da se pjesnik E’asami za kaznu zatvori u štali među magarcima mjesec dana. Nakon izvjesnog vremena halifa je ponovi napisao pjesmu i sazvao divan. Pozvan je i pjesnik Easami. Ka-da je halifa pročitao svoju pjesmu i upitao za mišljenje, većina divana je licemjerno pljeskala a Easami je ustao i ogrnuo se svojim ogrtačem. Halifa ga je upitao: Gdje ćes? On je rekao: ”U štalu s magarcima!” Uglavnom razumio je halifa da njegova pjesma ne prolazi recenziju pravog pjesnika.

Mnogi ahbabi od Arnauta su čestitali i iskazali svoju radost za napisani roman, neke izdvajamo. “Često, kad pustim misli da lutaju i prebiru sjetim se škole i tih ipak sa ove distance prelijepih dana. Svaka škola je imala nastavu, časove, profesore, zelene table no naša pored svega toga još i korepeticije. Većina nas, za sebe znam sigurno, je učila za bolju ocjenu. I imali smo mi odličnih učenika. Fikret ef. i njegov "klupski" ahbab Vahid ef. su odudarali od te većine. Smatrao sam ih štreberima a nisam bio u pravu. Obojica su tražili znanje i to ne ono za ocjenu. Već dugo, uz svo dužno poštovanje svih svojih školskih ahbaba, dr. Fikret efendiju smatram pravim misionarom. Čovjekom koji je svoj život posvetio na Božijem putu, svom časnom dinu i u hizmeti svome narodu. Nije ovo njegova prva knjiga ali vjerujem da mu je baška. Toliko mi je drago i tako se radujem susretu sa istom, odnosno susretu sa Fikret efendijom. Da si nam živ i zdrav Fikret abie..., napisao je Džaka Hajruddin. ***** - Maša'Allah! Dragi Fikrete, ove recenzije ukazuju na vrijednost koja će, vjerovatno okupirati pažnju nas koji rado čitamo sadržaje o našim životima. Aferim i samo naprijed!, – ističe muftija Ismail Smajlović.

Bošnjaci.net: Vi ste imam i djelatnik u dijaspori. Kakvo je vaše iskustvo o čitanju i piscima našim koji djeluju u dijaspori? I kako se na stvaralaštvo naših pisaca iz dijaspore gleda u domovini?
Arnaut: Što se tiče čitanja kod našeg naroda, moglo bi bi biti i bolje. Njemačka populacija više čita. Neki govore da su digitalni mediji i društvene mreže bacile knjigu na koljena. Ja vjerujem da će knjiga preživjeti i proći i ovu krizu. Knjigom se čuva znanje. Iz knjige se uči. Knjiga se voli. Knjiga se drži rukom. Knjiga se poštuje. Knjige su pohranjene u bibliotekama i još uvijek su rad i ukras kućnim enterijerima. Islamski centri i džamijski prostori u dijaspori među svojim posebnim aktivnostima imaju i promocije knjige. Ilustracije radi navodim primjer moga džemata Sabur u Minhenu. U zadnje tri decenije smo ugostili i organizirali promocije za više od 80 pisaca, pjesnika i naučnih istraživača. To imamo uredno evidentirano u našoj džematskoj monografiji. Spomenut ću samo neka od imena koji su s knjigom bili kod nas: Nedžad Ibrišimović, Ferid Muhić, Hadzem Hajdarević, Omer Behman, Ibrahim Kajan, Enes Karić, Hilmo Neimarlija, Rašid Durić, Rasim Delić, Muamer Zukorlić, Muhamed Mahmutović, Isnam Taljić, Muhamed Filipović, Mehmedalija Hadžić, Hazim Akmadžić… i mnogi drugi. U dijaspori ima pisaca koji su svojim romanima i knjigama ostavili trag i njima će tako ostati spomen. I neka imena iz ove plejade ću spomenuti: Vehid Gunić sa svojim djelom Evropo stidi se. Suvad Bešlić s romanima Jah i Svjedik istine. Zineta Subašić s romanom Makovi sa Sinaja. Suvad Čehić s romanom Gas-tarbajteri i Put smrti - roman o Srebrenici. Ruvejd ef. Jahić s knjigom o iskustvu logorskog života. Hfz. Benjamin Idris sa svijim
knjigama Žena u Islamu i Lijepa riječ. Edhem Trako s roma-nom Kuća na Kunovu. Murat Baltić s izuzetnim romanom Zapadne vode. Ismail Balić s Kulturom Bošnjaka, Rašid Durić sa svojom knjigom Trajna tradicija i mnoga druga.
"Znam trojicu imama u dijaspori koji su najprodorniji vizijom, kritičkim osvrtima i angažmanom: “Benjamin Idris, Senad Agić i Fikret Arnaut"... zapisao je dr. Rašid Durić.

Bošnjaci.net: A u domovini Bosni, kako na sve to gledaju?
Arnaut: Ja sam lično pravio jedan eksperiment. Htio sam da vidim kolika je spremnost domovine da podrže neke projekte nastale u dijaspori pa sam promovirao knjigu kojoj je izdavač bio Bošnjaci.Net. I zadovoljan sam bio rezultatom i spremnosti naših pojedinaca i ustanova da se takav projekat podrži. Knjiga Moji zatvorski dani u Egiptu - autorice Zejneb El Gazali je uz moje prisustvo promovirana u gradovima: Zenici, Tešnju, Tesliću, Maglaju, Tuzli, Travniku, Visokom, Bugojnu, Bihaću, Mostaru i Novom Pazaru. Nažalost u Sarajevu nije smio niko da bude nosilac promoviranja ovoga djela. A obraćao sam se i tražio. I do danas mi je žao da u Sa-rajevu nije iskazana dobrodošlica heroini Zejneb el - Gazali.

Bošnjaci.net: Upravo sada je roman Put pred svima njima i nama, šta očekujete?
Arnaut: Nadam se da će roman Put, u koji sam posvetio ocu, naći puta do čitalaca u dijaspori i domovini. On je svjedok o jednom vremenu koga sam se dotakao.

IZVODI IZ RECENZIJA I POSVETA AUTORA



- “Ovaj sjajni opis Nezire-Zire, pretvara u prah i pepeo sve negativne stereotipe o navodnoj diskriminisanosti žene u Islamu, posebno u tradicionalnom životu Bošnjaka muslimana i efektno demantuje sve zlonamjerne autore koji su u svojim djelima forsirali te laži. Zira, stvarni lik vjerno opisan u ovom romanu Fikreta Arnauta, zapravo epitomizira simbolički lik Oca cijelog sela, ona je duhovni stub i Otac cijele zajednice, lik kakav se izuzetno rijetko susreće, čak i kao fikcija, u najradikalnijim djelima Zapadnih književnika, protagonista emancipacije i ravnopravnosti žena!”, - napisao je pored ostaloga jedan od vodećih bošnjačkih intelektuaca akademik dr. Ferid Muhić.


Imao sam privilegiju da još u rukopisu pročitam novo djelo – roman Put dr. Fikret-ef. Arnauta, istaknutog stvaraoca u bosanskohercegovačkoj dijaspori. Već pri iščitavanju prvih stranica oduševila me ideja dr. Arnauta da riječima podigne spomenik domovini, rodnom kraju, zavičaju, porodici, bosanskom – bošnjačkom čovjeku i njegovom identitetu, te ocu čiji je život satkan od hiljada isprepletenih niti radosti i sreće. Još više me zadivio stil pisanja – toplina riječi koje se otkidaju iz autorovog srca, što se jasno osjeti – i ljubav s kojom je gradio, i izgradio, spomenik ocu, a time i svakom čovjeku našeg prostora. Sve to čini ovaj savremeni roman djelom koje će, bez sumnje, oduševiti svakog čitatelja.
U svom romanu dr. Arnaut ne fantazira i ne bavi se apsurdnostima. On jednostavno pripovijeda – piše o životu čovjeka, običnog čovjeka na dunjaluku, o njegovim iskušenjima i borbi s njima.
Glavni junak u romanu je otac – stub porodice, radnik žel-jezare.
Vješto razvijajući radnju romana, dr. Arnaut nas kroz svoje likove znalački uvodi u život i identitet muslimana u Bosni, posebno onih u svome rodnom kraju. On nas upoznaje s njihovim nastankom, osnivačima i razvojem zajednice, ali i s trajnim vrijednostima koje čine srž njihovog postojanja: porodicom, rodbinom, komšilukom, slogom, susretljivošću, brigom o jetimima i siromašnima, te istinom koja uvijek pob-jeđuje i za koju se vrijedi boriti.
Opisima ljudi i krajolika svoga sela i zavičaja autor postiže da čitalac ima osjećaj kao da ga vodi za ruku kroz ljepote tog di-jela Bosne i Hercegovine, nenametljivo ga podsjećajući da se domovina i otadžbina ne smiju zaboraviti – ma gdje nas životni put odveo.
A kada je sam put u pitanju, dr. Arnaut nas kroz svoj roman uči da je on simbol života: da njime treba kročiti hrabro i odlučno, svjestan vlastite prolaznosti, ne odustajući pred nevoljama. Taj put valja osvijetliti pravdom, slobodom, hu-manizmom, čašću i iskrenošću – bez kojih bi svijet nezaustavljivo tonuo u sunovrat.
Osim ljepote riječi i rečenica kojima je satkan, ono što pose-bno krasi roman Put dr. Fikreta Arnauta jesu njegove pouke – one koje nas obogaćuju, oplemenjuju i opominju.
Ovaj roman predstavlja vrijedan doprinos cjelokupnoj slici našeg bogatog identiteta. On je snažno podsjećanje na značaj trajnih vrijednosti vjere, obrazovanja, porodice, čistog srca i obraza – vrijednosti koje nam, uz sve prednosti savremene civilizacije i pritiske ličnih interesa, često izmiču. Toplo ga preporučujem svim čitaocima, napisao je Haris Halilović.


Ovaj roman posvećujem svi očevima koji brižno bdiju nad svojim potomcima u svim fazama njihovog života. Očevima koji su jedini prijatelji bez interesa. Očevima koji svoje po-tomke vole više od sebe. Očevima koji kad umiru njihova djeca postaju jetimi. Očevima koje kao vjernici u svakom namazu dovom spominjemo riječima;” Rabbenagfir li ve livalidejje” - Naš Gospodaru, oprosti meni i mojim roditeljima.” Očevi koji su potpora i bedem svojoj djeci. Očevima koji su škrti na suzi a buru koju nose u sebi za potomcima samo oni poimaju. Očevima čija se ljubav prema djeci okeanom ne može izmjeriti.
Zahvaljujem se svima koji su me podržali na ovom projektu, bez čije podrške je nezamislivo da bi ovaj roman ugledao svjetlo dana. Od srca svima hvala.
I na kraju zašto se odlučih za Put kao ime romanu o ocu:
Zašto Put?
Kretanje ima veliku simboliku na oba svijeta.
Koliko sam mogla pročitati, bar one odabrane odlomke iz romana, isprepleteni su putevi prisutnih aktera u romanu.
Put je skalarna veličina koja nam kazuje koliko je tijelo prešlo tokom svoga kretanja od početnog do konačnog položaja. U romanu je riječ onprevaljenom putu mogaoca. Povesti dijete sa sobom na put ima posebnu simboliku u našim svijestima. Moj otac je odlučio, kako je opisano u romanu, baš na ovaj način, pješke, sam, da nikome ne smeta, da niko i ne zna šta nosi u rukama, da dovede svoje dijete do Arnauta, tj. do konačnog odredišta.
Put u romanu je utaban i utrt i s vjerske strane. Dijelovi romana predstavljaju jasan putokaz između dobrog i lošeg. Neki dijelovi su mistificirani, pa možemo govoriti i o ne-dokučivosti puteva Božijih. U Kur'anu je poznata sintagma Pravi put. U romanu je jasna granica između Pravog i krivog puta. Put je i veza s dalekim krajevima koji su također opisani u romanu. Opisan je Mimar Husein bin Bekir na putu njegove hidžre od Konje do Bosne itd. Put do znanja. Put na hadž. Put prema vječnoj kući, tj. svršetak ovozemaljskog puta.
I na kraju, kao autor, trudio sam se da svojim pripovjedačkim darom učinim roman prohodnim putem do čitalaca.
Roman se doživljava kao jedan veliki Put, napisao je u posveti romana Put, autor Fikret Arnaut.