Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Onome koji je bliži čovjeku od njegove vratne žile, a opet uzvišen iznad svake ljudske predodžbe. Njega hvalimo, od Njega pomoć tražimo i Njemu se vraćamo. Neka je salavat i selam na Poslanika, milost svjetovima, koji nas nije učio kako da Boga zatvorimo u riječi, nego kako da Mu otvorimo srce.

Draga braćo i sestre,
danas želim da se zadržimo na jednoj kratkoj, ali teškoj rečenici — rečenici koja reže i vjeru i nevjeru:

„Nevjernik ne vjeruje samo u boga kojeg je sam napravio.“

Nevjernik i njegov “bog”

Kad čovjek kaže: „Ja ne vjerujem“, mi često pomislimo da je zatvorio vrata Istini. Ali rijetko se zapitamo:
u šta on tačno ne vjeruje?

Jer mnogi ljudi ne odbacuju Boga Koji stvara, oprašta i vodi —
nego odbacuju sliku boga:
• koji je surov,
• koji je nepravedan,
• koji je hladan,
• koji samo čeka da kazni,
• boga koji liči više na ljudski bijes nego na Božansku milost.

Takav bog nije spušten s Neba —
takav bog je napravljen u ljudskoj glavi.

I kad čovjek kaže: „U to ne vjerujem“ —
on ne bježi od Istine,
on bježi od idola.

Idoli nisu nestali — samo su promijenili oblik

Nemojmo misliti da su idoli ostali u prošlosti.
Danas se oni ne klešu u kamenu, nego:
• u strahu,
• u traumama,
• u lošim primjerima vjernika,
• u nasilju koje se opravdavalo vjerom,
• u licemjerju koje se nazivalo pobožnošću.

I kad čovjek gleda vjeru kroz takve prizme, on kaže:
„Ako je to Bog — ja neću.“

Ali braćo i sestre,
to nije odbacivanje Boga — to je odbacivanje laži o Bogu.

Oštrica hutbe se okreće i prema nama

Ali sada, braćo i sestre, okrenimo ogledalo prema sebi.

Jer pitanje nije samo:
zašto ljudi ne vjeruju,

nego i:
šta mi pokazujemo kad kažemo da vjerujemo?

Ako naš govor o Bogu proizvodi strah bez nade,
ako naša religioznost rađa oholost,
ako naša pobožnost nema milosti,
ako naša ispravnost ponižava druge —

onda ljudi ne gledaju Boga,
nego naš ego u Božijem imenu.

I tada mi, nehotice, pomažemo ljudima da naprave boga kojeg će s pravom odbaciti.

Postoji i “vjernički idol”

Ne zaboravimo:
čovjek može klanjati, postiti, učiti —
a opet obožavati boga kojeg je sam napravio.

Boga:
• koji uvijek opravdava njegove stavove,
• koji je uvijek protiv onih koje on ne voli,
• boga koji mu daje osjećaj nadmoći, a ne poniznosti.

Takav bog ne preobražava srce —
on ga zatvara.

A pravi Bog, braćo i sestre,
ne pravi od čovjeka sudiju — nego svjedoka istine.

Prava vjera počinje rušenjem lažnih bogova

Zato je ponekad prvi korak prema Bogu —
rušenje pogrešne slike o Njemu.

Jer Bog nije:
• projekcija našeg straha,
• produžetak našeg bijesa,
• alat za kontrolu drugih.

Bog je:
• milost koja budi,
• pravda koja liječi,
• istina koja oslobađa.

On ne stane u našu definiciju,
ali stane u iskreno srce.

Završna poruka

Zato, braćo i sestre,

ako sretneš čovjeka koji kaže da ne vjeruje —
ne pitaj ga odmah zašto ne vjeruje,
nego u kakvog Boga ne vjeruje.

A ako si ti vjernik —
zapitaj se:
da li tvoj život pokazuje Boga koji privlači ili boga koji odbija?

Jer ljudi ne bježe od Boga.
Ljudi bježe od onoga što im je predstavljeno kao Bog.

(Tišina)

Dova

Allahu naš,
očisti naša srca od lažnih slika o Tebi.
Sačuvaj nas da ne obožavamo Te kao ideju, nego da Te spoznajemo kao Istinu.

Učini nas svjetlom, a ne preprekom drugima.
Učini našu vjeru mostom, a ne zidom.

Amin.