Milosna milina, u hladu Jasmina
Blagodati Božije zadovoljna uživa,
U Džennetu objašnjenje potrebno joj nije
Baš sad u nauci Sveznajući najpreči je.

Sjena i sunce nesrazmjerna ugodnost
Jednog biva nema a drugoga sposobnost.

Promjeniti fokus nauci je sada
Ako želi dalje civilizacija da vlada,
Pojave tumačiti uspjela je vješto
Za sigurno vodstvo potrebno je Nešto.

Islam nauku uzdigao, čovječanstvu otvorio
Vrijeme je da vrati Onom ko je i stvorio.

Istraživački tekst „SUNCE اَلشَّمْسُ i SJENA اَلظِّلُّ pomirenje fizike i kur'anskog pogleda“ autora prof. Muharrem Hadžić i prof. Jazid Bajrić iz Hadžića, reprezentira izazovan i neočekivan način razmišljanja. Prvo čitanje istraživačkog teksta je nadahnulo stihove sa početka ove kolumne, dok je drugo čitanje iznjedrilo ovaj tekstualni osvrt. Istraživačkim tekstom autori odmjereno i na jednom pristupačnom spoznajskom nivou približavaju logiku realnosti i transcendentno. Pri tome ih razmatraju i propituju potpuno ravnopravno, ne koriste isključivost jednog ili drugog, nego sveobuhvatno traže njihovu smislenost i nadopunu. Potkrijepljen detaljnim objašnjenjima kuranskih znakova/ajeta i osnovnim činjenicama zakona fizike, tekst navodi na drugačije razmišljanje od uobičajenog. Autorskim tekstom „SUNCE اَلشَّمْسُ i SJENA اَلظِّلُّ pomirenje fizike i kur'anskog pogleda“ istraživači projiciraju zakonitosti akcije i reakcije iz sunčevog sistema na jedan drugi nivo. Sagledavaju ih kao reakciju na neki drugi uzvišeniji sistem te ih promatraju kao podskup Božijih principa koji vladaju i izvan onoga što nauka do sada nije potpuno istražila. Pozicioniranjem logike realnosti sa svojim uzrocima i posljedicama direktno u transcendentno, autori stimuliraju prirodni razum na istraživanje izvan okvira koji su nam postavljeni. Istraživači prave „sjenu“ od klasičnog razmišljana i trenutnih spoznaja bez da ih proglase odsutnim. Naprotiv, potvrđuju ih kao potpune, smislene i stvorene.

Autori postavljaju tezu da sve trenutnačno spoznate zakonitosti predstavljaju reakcije, te istražuju i propituju gdje postoji i vlada zakonitost koja predstavlja akcije. Na taj način potvrđuju nauku koja propituje i dalje razmišlja uz pomoć kur'anskih znakova. Autori potiču istraživanje za matematičkim obrascima koji će opisati sjenu, nafaku, bereket, iman, sevap, ljubav i slično, po uzoru na energiju koja je bila apstraktan pojam sve dok nije opisana matematičkom jednačinom. Za nauku je sjena tek odsustvo svjetlosti i prostor gdje zraci ne dopiru. Sjena nema oblik, nema energiju, nema supstancu, a ipak u ljudskom iskustvu, sjena ima značenje. Autorima kur’anski ajeti ne govore o sjeni kao o hladnoj i tehničkoj pojavi, nego kao o jasnom znaku. Jedan takav znak navode iz ajeta: „Zar nisi vidio kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire…“. Oni tumače da sjena ne samo da nastaje nego se i rasprostire, povlači, ima ritam i dinamiku te ravnopravno učestvuje (unatoč ideji da je samo odsustvo svjetlosti) u savršenoj harmoniji svega stvorenog.

Istraživaži analiziraju razliku između prolazne dunjalučke hladovine i džennetskog hlada koji je trajan, vječan, bez sparine, bez iscrpljenosti, bez kraja. Nauka objašnjava kako sjena nastaje, pomjera, zašto je ujutro duga, a predvečer kratka. Kur’an objašnjava zašto je hlad potreban, zašto umiruje, zašto je zaklon za tijelo i za dušu. Primjer tome je umorni Musa a.s., koji se nakon teškog puta i dobrog djela, sklanja u sjenu i tu se obraća Bogu. Primjer u tekstu je i obećana „obilna hladovina“ za vjernike koja pruža mir, sigurnost, odsustva straha i pritiska. Autori na kraju zaključuju da vječnost nije moguće mjeriti sa instrumentima ovog svijeta realnosti i da sjenka predstavlja mnogo više od fizičke pojave. Autori podsjećaju da sve u ovom svijetu ima svoju ulogu, mjesto i svrhu te da čak i ono što se smatra „odsustnim“ zaista i postoji. Ovom putem zahvala prof. Muharremu Hadžić i prof. Jazidu Bajrić na ukazanom povjerenju uz napomenu da originalni autorski tekst posjeduje i redakcija Bošnjaci.net i da je raspoloživ zainteresiranim čitaocima.