Kada je 7. oktobra 1989. godine, Njemačka demokratska republika (DDR, Istočna Njemačka) u Istočnom Berlinu proslavljala svoju četrdesetu godišnjicu pod sloganom "Ponosna i vječna", nije ni slutila da je to posljednja proslava. Ni ponosna ni vječna, bar ne u tom obliku.

Danas, petak, 9.januar, 2026.godine, vlasti bez vlasti u entitetu bez predsjednika, koji je Mirovnim sporazumom u Dejtonu 1995.godine prihvaćen u nazivu Republika srpska, i kao takav čini manju polovicu države Bosne i Hercegovine, slavio je dan, Ustavnim sudom BiH dva puta označen kao neustavan.

Pošto smo od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, mi Bošnjaci progutali ne baru nego okean žaba, zarad mira, zarad života u ovom slučaju sa Srbima na prostoru entiteta ali i cijele Bosne i Hercegovine, što u konačnici taj mirovni sporazum i nalaže, a da sa druge strane nije učinjen niti jedan korak, vrijeme je da se kaže i ono, bobu bob, a popu pop.

Iz entiteta RS, niko ali još niko, ne računajući lajavca iz Laktaša jer njemu nije vjerovati ni na oltaru, nije se ogradio od počinjenih zločina nad Bošnjacima diljem Bosne i Hercegovine od kojih je najteži, počinjeni genocid u Srebrenici kojeg je najavio presuđeni ratni zločinac Karadžić.

Mi smo čekali!

Iz R. Srbije koja “nije spriječila genocid” (znači da je znala, logistički pomagala i na platnom spisku imala cjelokupan vojni kadar VRS koji je to izvršio,op.a.), a svakodnevno dolaze uvrede na račun Bošnjaka, povrede teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Bosne i Hercegovine, bilo je tek dva blijeda, neuspjela pokušaja kopiranja Vilija Branta u liku Borisa Tadića i Zorana Đinđića.

Ofirno, jer ni jedan nije bio iskren. Ostali na matrici SANU, tvrdi beogradski advokat.

Kako više nećemo živjeti u iluziji da će narodu u tom entitetu, na trenutnu marionetsku vlast i ne računam, doći iz guzice u glavu da shvate, razumiju i prihvate da je Vojska Republike Srpske počinila najteži zločin genocida na prostoru Evrope od 2.svjetskog rata do danas, poručujem.

Finansiranje entiteta RS, zahvaljujući popustljivosti “političkog Sarajeva”, vrši se upravo iz Sarajeva, tačnije sa prostora Federacije BiH, tačnije najviše iz džepova Bošnjaka.

Televizija koju gledate, plaća se samo na prostoru FBiH, i to tamo gdje žive i rade Bošnjaci.

Predajnici, bez kojih ne bi mogli poslati ni čestitku za praznike koji su u toku, finansirani su i održavaju se od strane Bošnjaka. Da vam nije Federacije BiH, čitaj Bošnjaka, ne bi imali ni za kifle.
To potvrđuje na hiljade zaposlenih Srba u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Provjereno.

Ne mislite da je i ovdje med i mlijeko. Nije! Ima govnara i govana, ali mi nemamo iluziju da mirišu.

Zato pokušajte čim prije zaboraviti današnji dan. Pojela maca. Jer mi ne zaboravljamo. Nikada više! Mi Bošnjaci ne učimo iz čitanke D. Ćosića, oca srpske nacije u kojoj kaže: "Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije." Iako nosimo ožiljke, žrtve genocida koje imaju ime i prezime, ne samo broj, mi slijedimo istinu. Preporučujemo i vama suočavanje sa istinom. Počnite još danas.

“Mi nju volimo,” uskliknut će na defileu, za govornicom, očajnički impotentno, Željko Budimir, ministar unutrašnjih poslova RS. Kao da slušam starce u poznim godinama ono kad žensko naiđe.

Vidljiva psiho poremećenost, kao da mu neko iz praznih ruku nešto otima, kliktao je, čini se, i mini i star u jednom. Nisam imao nikakav poseban osjećaj gledajući defile jada i čemera. Defile, koji sam koju godinu prije nazvao prostatitis, jer mi je toliko djelovala zastrašujuće ta hodajuća sila.

Ama ništa što bi uznemirilo moja čula. Dao mi samo valjanu ideju.

Koliko sutra, v.d. predsjednica entiteta, da napiše proglas. Da se za narednu godinu, moleći da bude snijega i ne ograničavajući datum kako ne bi nikoga uznemiravali, organizuje republički pičiguz.
Tako bi Banja Luka postala svjetski interesantna turistička destinacija, a mogli bi uzeti učešća svi, bez obzira na godine pa ako hoćete i spol, jer mokrenje u ove hladne dane nije isključeno. Time bi teferič dobio potpuni smisao, historijsko obilježje, za koje će vrijeme pokazati da je primjerenije. Pičiguz!

Nisam džaba u uvodu spomenuo Istočnu Njemačku. Zato, bolje je završiti na guzici, nego u guzici.